T. Nuić: Mračna strana EU-a?

„Kultura poraza“ i bezakonje

Dogodi se da države, tražeći slobodu i sigurnost, upadnu u ropstvo institucija iz kojeg je teško pobjeći. Nekim europskim zemljama se to dogodilo ulaskom u Europsku uniju, drugima ne. Često se taj odnos, nažalost, gradi na prihvatljivosti vladara određene zemlje umjesto na načelima koje je propisala sama EU.

Viktor Orban, koji i sam unutar mađarske države nepotrebno robuje pogodovanju miljenicima, početkom travnja je premoćno dobio parlamentarne izbore. Europska komisija je tim povodom prvi put pokrenula postupak koji se zove „mehanizam vladavine prava“, želeći pobjednika ukrotiti. Orbanu se predbacuje pogodovanje dijelu državljana, tako da stanovnici mlađi od 25 godina više ne plaćaju porez na dohodak, a umirovljenici dobivaju 13. mirovinu, dok je obitelji obećan povrat poreza. On je lukavo vodio i borbu protiv inflacije, pa je zamrznuo cijene, na primjer benzina, što znači da ta zemlja ima najnižu cijenu benzina u Europi. Političar je također snizio cijene nekoliko namirnica i kamatne stope na hipoteke s prilagodivom stopom. Ovo bi moglo skupo stajati mađarsku državu jer se radi o smanjenju prihoda iz EU-fondova. Neue Zürcher Zeitung su stoga Orbanovu pobjedu nazvale Pirovom pobjedom, ako se utvrdi da je Orban svojim pogodovanjima izigrao pravnu državu.

Da bi se stvarno mogla smanjiti sredstva EU-a, mora se najmanje 15 država EU-a sa 65 % stanovništva izjasniti se za ove mjere. Prethodno se može mađarska Vlada oglasiti o navodima Europske komisije. Sve korektno.

Na drugoj strani saznajemo da je Srbija u prošlih 15 godina dobila gotovo 3 milijarde eura iz europskog pristupnog fonda. (Tages Anzeiger, 18.03.2022.) Postavlja se pitanje dosljednosti. U Srbiji se, što se tiče demokracije i pravne države, ništa nije promijenilo od Miloševećeva vremena. Dapače, tko je pomislio da će Srbija postati zapadnijom, mora nevoljko utvrditi da je ona postala još bizantijskijom. U ovom slučaju status quo, koji odgovara ranijem status quo ante, prihvaća Europska komisija kao napredak, inače ne bi mogla opravdati tu silnu novčanu potporu. Nije li to korozija onoga što se prodaje pod „europskim vrijednostima“, gaženje načela vladavine prava, zapravo mračna strane Europske unije?

Bilo bi za očekivati da hrvatski djelatnici (parlamentarci, diplomati, političari, službenici) u Bruxellesu upozore Europsku komisiju da se Pristupni fond puni i hrvatskim novcem i da Hrvati ne mogu novčano podupirati „demokratizaciju“ Srbije koja prema Hrvatskoj ima sline dugove. Ni nakon tri desetljeća Srbija, naime, nije spremna otkriti grobna mjesta nestalih Hrvata u srpskim logorima, vratiti oteta kulturna dobra i arhivsku građu, platiti ratnu odštetu, izručiti ratne zločince, itd.

Ako je istina da su navedeni Hrvati u Bruxellesu kao i njihovi šefovi u Zagrebu šutnjom i slijeganjem ramenima popratili ove deplasirane investicije, Hrvatskom zbilja vlada „kultura poraza“. Njezina vlast onda dokazuje da pobjeda može stvarno biti kobna za pobjednika!

Možda se na taj način skriva bezakonje u samoj zemlji? Jednome zapadnoeuropskom, iole civiliziranom pravniku ne može pasti na pamet da se sudski postupci u svezi s vlasničkim odnosima, ovrhama i sličnim pravnim predmetima rješavaju stavljanjem obavijesti na oglasnim pločama sudova! Stoga je Lijepa naša po obrazloženju „sve je po zakonu“ dosegla trijumfalnu svjetsku karijeru. Bezakonje je trajno zlo koje je uništilo toliko prošlih generacija i isto tako će uništiti svaku buduću. Hrvatska ima mnogo talenata i bistrih umova, postoje i svjetski poznati izvrsnici, posjeduje iznimna kulturna dobra i privlačan način života. A danas kao i ranije su dobro obrazovani mladi ljudi, zainteresirani za poduzetničku aktivnost, prisiljeni na iseljavanje. Oni su zapravo dokaz da država u kojoj su političari najbolje plaćena „struka“ može biti samo zaostala, neuređena i korumpirana.

Tihomir Nuić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo