Zdravko Gavran: Hrvatstvo rastaču i samozvani sveznalice (2)

Pod utjecajem svekolikih sveznalica i samouvjerenih demagoga željnih slave i utjecaja kojima se otvaraju vrata ako ne službenih, a ono „alternativnih“ medija, koji se prave da najbolje ili jedini znaju i pravo razumiju što se i zašto se događa i kamo što vodi, mi Hrvati imamo – kao zajednica – velike izglede oblikovati svoju spoznaju zbilje na krivim, zabludnim ili šupljim temeljima. Vrlo je nepovoljno stanje ako prevlada jedan ili više smjerova nerealnih razumijevanja domaje i širega svijeta u kojem nam je opstajati. Na tomu pak neumorno radi legija svjesnih ili nesvjesnih zavodnika, a plješću im ešaloni zavedenih, nerijetko lakovjernih, ali i umišljenih fanova. Zato javne štetočine i na području mišljenja i spoznavanja zbilje moramo prokazivati, a njihove sive magle i tmaste oblake, kojima nam zaklanjaju izvore sunčeve svjetlosti i time nam jako otežavaju vidjeti stvari, bića i pojave onakvima kakve zaista jesu te se kretati sigurnim putem moramo nemilice razgoniti. U protivnomu, narod će se u razumijevanju i profiliranju suvisle i na opće dobro primjerene politike (iz)gubiti u „bespućima povijesne zbiljnosti“.

Ni povijesna zbivanja nije lako protumačiti, a kamoli predviđati buduća

Ni unatrag nije lako ili moguće znati sa sigurnošću koji su bili najdublji uzroci povijesnih zbivanja i njihovih ishoda. Ni povijesna zbivanja nije lako protumačiti, a kamoli predviđati sa sigurnošću buduća. Nitko ne zna što će već sutra-preksutra biti novo u rusko-ukrajinskom ratu odnosno u širim odnosima među velikim i ostalim silama. Nitko, primjerice, ne zna kako spasiti pčele od izumiranja; nekima koji znaju to se znanje ne poklapa s njihovim pesticidnim interesima. A stručnjaci tvrde da bi izumrće pčela imalo za posljedicu i izumrće čovječanstva. Isto vrijedi i za stanje Zemljine klime i prirodnog okoliša općenito.

Nitko ne zna ni što će ispasti s najavljenom rekonstrukcijom vlade, ni to kada će se održati sljedeći izbori za Hrvatski sabor, tko će na njima pobijediti ni što će se sve s Hrvatskom događati sljedećih mjeseci i godina. Nitko još uvijek nije dokazao da zna stvarno riješiti obnovu Banovine i Zagreba od potresa, ili kako riješiti demografsku krizu i krizu iseljavanja (i useljavanja), zatim što nas čeka s ulaskom u europodručje, ili što će se sve još ove godine događati u našem susjedstvu i s Europskom unijom. Što će biti s plinom, naftnim derivatima, energentima, opskrbom hranom i drugim artiklima, a osobito s inflacijom i rastom cijena. I što će to sve skupa prouzročiti. 

Nitko ne zna kako u svijetu i u domaji iskorijeniti ili bitno smanjiti korupciju, kako preustrojiti pokvareni sustav globalističko-postkapitalističkih odnosa, kako obnoviti hrvatsko selo i poljoprivredu, kako iznutra kod većine nominalnih vjernika obnoviti istinsku kršćansku vjeru i katolištvo (o pravoslavlju da se i ne govori), kako globalni islam „osloboditi“ od napasti borbenog islamizma („džihada“) u njegovim redovima, kako napokon izvršiti deboljševizaciju (lustraciju) Hrvatske i drugih zemalja, kako riješiti svjetske demografske, političke i ekonomske disbalanse, kako iznova osnažiti Ujedinjene naroda ili stvoriti neku novu, funkcionalnu svjetsku organizaciju, kako sa sigurnošću otkloniti mogućnost III. svjetskog rata i svijetu zajamčiti mir u ovom stoljeću, kako doći do ’rješenja s dvjema državama’ ili do bilo kojeg trajnog rješenja u današnjem Izraelu odnosno Palestini, kako zaustaviti topljenje glečera na Arktiku, a i visokih ledenih planina na Antarktici, kako dovesti Afriku i dijelove Azije do toga da odrasli i djeca ne umiru od gladi i izlječivih bolesti, itd. A nitko ne zna ni kako razumjeti da ovako razvijen i „napredan“ svijet ima i dalje toliko nerješivih „početničkih“ problema. A ni kako spriječiti „propast (dekadentnog) Zapada“.

Što sveznalice znaju?

Postoje dakle osim područja znanja i mogućnosti predviđanja i djelovanja i područja neznanja i nemogućnosti predviđanja i djelovanja; postoje zone ljudske moći i nacionalne, kontinentalne ili globalne ljudske nemoći. Razuman i iskren čovjek razlikuje u svom životu i radu jedno od drugoga, „zna svoje granice“ i svjestan je mogućih dometa svakog ljudskog nastojanja. Učenici bi morali priznavati da znaju manje od svojih učitelja, njihovi učitelji manje od svojih profesora, profesori manje od onih koji su dalje uznapredovali u znanostima i specijalizacijama, a nestručnjaci manje od stručnjaka. A svi skupa da na mnoga pitanja nemaju pouzdane ili nemaju nikakve odgovore. To pravilo vrijedi za sve discipline i djelatnosti i područja ljudskog angažmana.

Pa ipak, nije malo onih koji ne mare za to pravilo, nego sebe smatraju dovoljno kvalificiranim „prosvjetljivati (ili ’soliti’) pamet“ svima ostalima ili biti predvodnicima. Nije malo šegrta i kalfi koji sebi daju prednosti pred pravim majstorima. Nije malo običnih vojnika, dočasnika i nižih časnika koji si umišljaju da mogu biti generali, ponajradije u bitkama koje vode drugi. To u popularnoj kulturi osobito vrijedi za područje etike i morala, športa i politike, a tijekom posljednjih dviju godina svjedočimo nevjerojatnoj sklonosti mnogih da budu „generali“ i na području razumijevanja o čemu je riječ i same „borbe protiv nevidljivog neprijatelja“, uzročnika Covida 19. 

Sada pak mnogi su se prometnuli u „mjerodavne“ tumače globalne geopolitike, u vojne stratege i u one koji za sve imaju vrlo jednostavna ili crno-bijela rješenja – samo kada bi se njih poslušalo. Jedno od takvih rješenja ponudio je upravo jedan srednjoškolski profesor povijesti kada nas je pošpotao kako „iz povijesti ništa ne učimo“ te nas poučio kako „teorija o zadovoljavanju Putinovih zahtjeva kao zalog svjetskome miru i izbjegavanju III. svjetskoga rata, podsjeća na slično ispunjavanje zahtjeva koje je postavljao Adolf Hitler“. Ustvrdio je dakle da se Putinu ni u čemu ne smije „popuštati“ te da je izbjegavanje izravnog sukobljavanja s Rusijom ravno izdaji koju je g. 1938. počinio britanski premijer Neville Chamberlain izručivši na milost i nemilost Čehoslovačku, a zatim i Austriju i druge širenju Hitlerove Njemačke. Kao, morao je odmah tada zaustaviti Hitlera. Je li ovaj tada imao čime zaustaviti Hitlera, kada se zna da se britanska vojna sila, sve dok sama Britanija nije bila napadnuta, nalazila u rasulu, to našeg samouvjerenog propovjednika ne muči. Ne uočava ni jednu drugu bitnu razliku: Hitler tada nije raspolagao nuklearnim oružjem, moglo mu se bez rizika većega od vojnog poraza suprotstaviti konvencionalnom oružanom silom. Danas pak Putin raspolaže tolikom nuklearnom, a i drugom razornom i ubojitom silom da može uništiti velik dio gradova i država ovog svijeta, a ostatak svijeta kratkoročno i dugoročno zaviti u crno. „Neznatna“ razlika između tada i sada – takva sitnica da ju uvaženi profesor i umirovljeni sveznalica ima valjda pravo i zanemariti.

Pogleda li čovjek razne medije, portale, podcaste, društvene mreže, youtub, pođe li na tribine i političke skupove, posluša li na televiziji i radiju emisije u kojima se raspravlja o ovomu i onomu, udarit će mu oči da ima podosta onih koji s lakoćom „sipaju iz rukava“ odgovore i na najteža pitanja, onih za koje nema dvojbi ni nepoznanica, onih koji se na određenom problemskom polju drže kao da ’sve znaju’. Da nepogrješivo znaju razloge i uzroke svega što se dogodilo dosad, recimo zašto je propao Sovjetski savez, zašto je nestao komunistički blok, zašto se raspala Jugoslavija. No dobro, možda se sve to i može nekako znati i otkriti. Problem počinje onoga trenutka kada se suočimo s istinom da o istim pitanjima već postoje u znanstvenoj i drugoj literaturi i raznim izjavama vrlo različita, pa i međusobno oprečna objašnjenja. Razuman čovjek stoga mora zastati, upoznati ih i razmotriti ih sve, a tek onda pokušati izvući neki zaključak, sa sviješću da pritom može pogriješiti, poput tolikih prije njega. No nerazumnoga ništa drugo ne zanima osim onoga što on „zna“. Zašto ga ne zanima? – Zato što upravo on to (pouzdano) „zna“. Ha-ha.

„Invazije na Ukrajinu nema“

Situacija postaje još gora kada se iznose svakojaka ne samo objašnjenja, nego i predviđanja, osobito u smislu ružičaste perspektive Hrvatske, bilateralnih odnosa s Rusijom, o odnosima u BiH ili o sadašnjem ratu u Ukrajini i dubokoj krizi u europskim i globalnim odnosima. Ni tu nije bilo malo onih koji su u svakom trenutku „znali“ i kako stvari stoje i kako će ubuduće stajati. Ah, to nije više ha-ha, nego tata-rata-ta. Imamo posla s ljudima, bili oni stručnjaci ili nestručnjaci, počesto sasvim svejedno, koji smatraju da svojim malim ključićem mogu otključati svaku poznati i nepoznatu škrinju. Koji, iako takvo što nije uspio ni genijalac Einstein, misle za sebe da mogu otključati „škrinju Svega“, ili makar poneku ladicu takve škrinje. Da umiju svojim umom nadmudriti i samu Sfingu. 

Da ne ostane sve „u oblacima“, navedimo neke primjere tako samouvjerenih, „sveznajućih“ ocjena, postavki i mišljenja, za koja se za koji sat, dan ili tjedan pokazalo koliko su neutemeljena. Citirajmo samo neke takve ocjene ili predviđanja (iz mora sličnih ili manje drastičnih) iznošene po hrvatskim medijima unatrag tri-četiri mjeseca!

Pojam Balkan znači ples krvoločnih pasa

Priliku za Hrvate BiH može stvoriti M. Palmer, a Dragan Čović postaje teret

Izdajnička politika Dragana Čovića uz potporu Milanovića i Plenkovića

Vjerujem u hrvatske povijesne granice 

Za tjedan dana biti ću u Mostaru i bit ću slobodan bez da vas pitam da im prenesem vaše pozdrave jer mi smo dvije države i poštujemo tuđe i drugo, ali u ratu to je bilo jedno

Srpski jezik je vulgarna kopija hrvatskog jezika

Imamo najveći rast otkad je Hrvatske. To pokazuje brz, snažan, kvalitetan i sveobuhvatan oporavak hrvatskog gospodarstva

Plenković sve radi kako bi HDZ nestao s političke scene

Kakogod završi ovaj korona cirkus male i slabe države će oslabiti ili nestati, kao i srednja klasa i mala i srednja poduzeća

Očita je “velika zamjena” stanovništva, povijesni narodi postaju manjine

Patrušev: Za Rusku Federaciju, Hrvatska je jedan od osnovnih partnera u EU-u

Rokaj, barba Putine!

Svojedobno je došlo do snažnog pada robne razmjene između Hrvatske i Rusije, a onda se sve ipak stabiliziralo.

Putin nije kriv za sadašnji impasse, zastoj, krizu u Ukrajini! Unatoč nasilničkoj taktici, zapljeni Krima i potpori separatistima u području Donetska, Putin je spreman postići sporazum sa SAD-om koji bi jamčio ruske granice sa Zapadom.

Rat međutim za Rusiju nije opcija, pogotovo ne veliki rat, Putin zato „samo“ traži trajno stvaranje europskih kriznih žarišta, kako bi svi čelnici Europe bili ucijenjeni te trčali na noge Moskvi.

Ovo je kraj zapadne kršćanske civilizacije kakvu smo poznavali 

Zapad izaziva Rusiju da reagira i napadne Ukrajinu

Bilo kakav sukob Rusije i Ukrajine najviše bi štetio jednoj drugoj zemlji, pitanje je zašto se u medijima stvara atmosfera rata

Svi Rusi smatraju Kijev ocem svih ruskih gradova. […] Kijev nikada nije bio ukrajinski. Nikada

Invazije na Ukrajinu nema. Ima nešto što se zove specijalna operacija za zaštitu Donbasa, kako su je nazvali i Rusi 

Kad je krenula zapovjedno-stožerna-ratna vježba iz bio-ratovanja zvano koronavirus i pandemija sam rekao da će ona prestati na način da će biti rat. Jer mora biti rat

Cilj je uništenje kršćanstva u Europi i stvaranje novog Boga

Nastaje nova civilizacija, kojoj pripada Hrvatska!

Ovo nije rat Rusije i Ukrajine ovo je rat dobra i zla

Plenković je uveo Hrvatsku u rat s Rusijom

Rat iz Ukrajine je stigao i do Zagreba

Jel vi znate da postoji nešto što se zove glumci za krize. Pogledajte ukrajinske izbjeglice, u odnosu na naše iz Domovinskog rata: frizure, obučeni svi, nikome ništa ne fali, idu van

Gledatelji će danas čuti, već ima u medijima, poglavito o ovim laboratorijima za biološko ratovanje, kojih je bilo 30 u Ukrajini

Ukrajinska armija je poražena, preostalo je samo odraditi čišćenje

Putin neće posustati, mi idemo u treći svjetski rat

U takvim, a i u nebrojenim necitiranim, javnim kategoričkim iskazima, a osobito u „vidovitim“ pretkazanjima, najzornije se vidi dokle seže umišljenost, preuzetnost, oholost, a naposljetku i neodgovornost spram drugima njihovih izgovoritelja. Oni beskrupulozno zavode publiku ocjenama koje ili inače nisu materijalno točne, ili su se kao ocjene i predviđanja u međuvremenu  pokazale posve promašenima. Jao onima koji na temelju izjava takvih sveznalica upoznaju prošlost, razumijevaju sadašnjost, predviđaju buduće događaje i formiraju svoje spoznaje, očekivanja, zaključke i planove. 

Pod utjecajem svekolikih sveznalica i samouvjerenih demagoga željnih slave i utjecaja kojima se otvaraju vrata ako ne službenih, a ono „alternativnih“ medija, koji se prave da najbolje ili jedini znaju i pravo razumiju što se i zašto se događa i kamo što vodi, mi Hrvati imamo – kao zajednica – velike izglede oblikovati svoju spoznaju zbilje na krivim, zabludnim ili šupljim temeljima. Vrlo je nepovoljno stanje ako prevlada jedan ili više smjerova nerealnih razumijevanja domaje i širega svijeta u kojem nam je opstajati. Na tomu pak neumorno radi legija svjesnih ili nesvjesnih zavodnika, a plješću im ešaloni zavedenih, nerijetko lakovjernih, ali i umišljenih fanova. Zato javne štetočine i na području mišljenja i spoznavanja zbilje moramo prokazivati, a njihove sive magle i tmaste oblake, kojima nam zaklanjaju izvore sunčeve svjetlosti i time nam jako otežavaju vidjeti stvari, bića i pojave onakvima kakve zaista jesu te se kretati sigurnim putem moramo nemilice razgoniti. U protivnomu, narod će se u razumijevanju i profiliranju suvisle i na opće dobro primjerene politike (iz)gubiti u „bespućima povijesne zbiljnosti“.

Zdravko Gavran: Hrvatstvo rastaču i samozvani sveznalice (1)

 (Nastavit će se)

Zdravko Gavran, Hrvatsko nebo