OGLEDI IZ PROŠLOSTI IVO KORSKY: HRVATSKI NACIONALIZAM (1)

Vrijeme:10 min, 52 sec

 

Uvodne napomene glavnog urednika portala Hrvatsko nebo

Čitateljima našeg portala darujemo u digitalnom obliku, u 15 nastavaka, još jednu vrijednu knjigu iz prošlosti koja sadrži mnoštvo ogleda o hrvatstvu, politici, borbi u iseljeništvu i u domovini za ostvarenje samostalne i slobodne hrvatske države te razmišljanja o stvarima koje su s time povezane. To je knjiga „Hrvatski nacionalizam“, kojoj je autor doktor prava Ivo Korsky. Ona nam otkriva što je njezin autor zastupao tijekom svoga političkog djelovanja u emigraciji u prvom razdoblju poslije, za narod tragične, godine 1945.: čisto, postojano i su-dobno starčevićanstvo, kao najbolju kristalizaciju pravoga i zdravoga hrvatskog nacionalizma. 

Korsky je neumorno definirao i redefinirao hrvatski nacionalizam, prilagođujući sadržaj definicije aktualnim životnim potrebama i mogućnostima hrvatskog naroda, kako bi bio politički spreman parirati pritiscima svih neprijatelja hrvatske državnosti te se za svoju državu izboriti. Bio je uvjeren da je strogo određeno, odgovorno djelovanje temelj građanskoga, slobodnoga društva i da rodoljubne skupine i slabo definirane organizacije ne mogu stvoriti ni hrvatsku državu ni slobodno društvo. 

Knjiga je po temama i pristupima nastavak Oršanićeve knjige „Vizija slobode“, koju je Hrvatsko nebo u svojoj rubrici „Ogledi iz prošlosti“ već darovalo čitateljima:

 

https://hrvatskonebo.org/category/ogledi-iz-proslosti/ivan-orsanic/

 

Jednako kao i Oršanić, i Korsky je nastojao izgraditi i idejnu i operativnu alternativu onim velikim organizacijama koje su svoju idejnu rasplinutost prikazivale kao vrlinu. Takve organizacije htjele su, a u manjoj su ili većoj mjeri u tomu i uspijevale, pridobivati hrvatske domoljube tako da ovi ne preuzimaju nikakve prave političke obveze. Takve organizacije išle su na ruku i onim neodgovornim bukačima, ’nacionalistima na riječima’, koji zapravo obezvrjeđuju i onečišćuju izvorni hrvatski nacionalizam – što svojom sadržajnom prazninom, što ubacivanjem u političke programe raznih elemenata diktatorskih pristupa ili stranih ideoloških ili totalitarnih ideja. 

Knjiga „Hrvatski nacionalizam“ nastala je u doba kada se u emigraciji – olako i bez ’razvezivanja čvora’ – istinsku slobodu brkalo pa i poistovjećivalo sa žuđenim političkim prevratom kao oslobođenjem. Dr. Korsky na to je vrlo oštro upozoravao: 

“Oslobođenje je časovita, usredotočena djelatnost u kojoj osjećaji potiču na djelovanje. Sloboda je trajno stanje koje mora imati razumski temelj da bi se moglo održati. Osjećaji planu, i kao eksplozija ruše, razum radi polagano i izgrađuje. Sloboda je idealno stanje čovjeka, njegov najsavršeniji životni oblik, ali mu nije dana na tanjuru. Dana mu je samo sposobnost da je spozna i da je mukotrpnim radom ostvari. Oslobođenje može ostvariti i narod koji ne zna što je sloboda, u času reakcije na nesnosan politički ili gospodarski poredak; slobodu mogu izgraditi samo ljudi koji su je u sebi proživjeli, i narodna zajednica koja se razumski upućuje prema slobodi, te koja je pripremila bar neke preduvjete za ostvarenje slobodnog društva. (Ivo Korsky: Hrvatski nacionalizam, 1983., str. 12.)“

Danas – četvrt stoljeća od oslobođenja iz jugoslavensko-komunističkog kaveza – mnogo bolje uočavamo razlike između političkog oslobođenja i istinske slobode ljudi i naroda. Dao Bog da i ova knjiga koju danas predajemo čitateljima posluži, unatoč svim unutarnjim i vanjskim protivštinama, kao doprinos nastavku hoda od oslobođenja prema slobodi. 

Darko Daran Bašić, glavni urednik portala Hrvatsko nebo 

 

Tko je bio dr. Ivo  Korsky?

Dr. Ivo Korsky rođen je 22. veljače 1918. u Osijeku, u obitelji židovskoga podrijetla. Od osamnaeste godine, uoči Jeftićevih izbora 1935., bio je neprekidno djelatan u hrvatskoj politici. Ako računamo od 1935. godine, kada je dr. Ivo Korsky pristupio ustaškome pokretu, preko monarhističke Jugoslavije, Banovine Hrvatske, Nezavisne Države Hrvatske i Republike Hrvatske, u politici je bio aktivan gotovo 70 godina. Nikada nije djelovao kao nezavisni pojedinac, već javno u sklopu političkih, kulturnih i vjerskih, katoličkih organizacija. 

Kao sveučilištarac bio je između 1935. i 1941. u Marijinoj kongregaciji akademičara u Sveučilišnome pododboru Matice hrvatske i u starčevićanskim skupinama. Krajem 1935. pristupio je Ustaškome pokretu. Bio je nekoliko puta zatvaran te je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske dočekao u zatvoru. Uključio se u Hrvatske oružane snage te je bio ustaški dužnosnik i dužnosnik Ustaške mladeži, a zatim u vojsci ustaški časnik. Nakon propasti hrvatske države po zapovjedi se povlači u Austriju, a poslije je dospio u zarobljenički logor u Italiji. Od 1947. živio je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje je radio kao zastupnik za zaštitu industrijskoga vlasništva te je iz toga područja objavio brojne stručne radove. 

U Argentini je pristupio Hrvatskoj republikanskoj stranci, koju je 1951. u Buenos Aires-u utemeljio prof. Ivan Oršanić. Nakon Oršanićeve smrti 1968. izabran je za predsjednika stranke te je potvrđivan svake tri godine do 1991., kada je stranka registrirana u domovini pod nazivom Hrvatska republikanska zajednica. Mnogo godina bio je urednik stranačkoga časopisa „Republika Hrvatska“. Godine 1974. imenovan je jednim od četiriju dopredsjednika Hrvatskoga narodnog vijeća, a 1977. i 1979. izabran je za člana Sabora HNV-a. Bio je i član Glavnoga odbora Hrvatske republikanske zajednice. 

Kao politički pisac većinu svojih radova objavio je u stranačkome časopisu „Republika Hrvatska“, a surađivao je i u drugim publikacijama. Autor je knjige „Hrvatski nacionalizam“, čije je prvo izdanje tiskano u emigraciji 1983., a drugo u Republici Hrvatskoj 1991. u izdanju Nakladnoga zavoda Matice Hrvatske. Objavio je nekoliko manjih knjižica o različitim političkim temama, a odmah nakon njegove smrti Hrvatska republikanska zajednica izdaje još jednu njegovu knjigu, pod naslovom „Iz ideala u stvarnost“. Umro je u Buenos Airesu 12. prosinca 2004. (M. O.)

 

Ivo Korsky: Hrvatski nacionalizam 

Članci i eseji

@ Buenos Aires 1983. Ateneo Republicano Croata,

B u e n o s A i r e s

Casllla de Correo 2959, 1000 Buenos Alres, Argentina

1 9 8 3

 

Uvodna riječ

“Ako itko o hrvatskom pitanju govori s razumom, a ne iz drugih pobuda, priznat će dvoje: prvo, povijesni opstanak hrvatskog naroda koji je borbenom voljom nastojao postići nezavisnost; drugo, da je državna nezavisnost preduvjet za razvitak narodnog života”. (Stjepan Zimmermann)

Osjećam potrebu položiti račun hrvatskoj javnosti za ono što sam zastupao tijekom svoga djelovanja u javnom životu. Prije nego što će prirodni zakoni staviti točku na moj rad, želio bih sam napraviti bilancu onoga što je, po mojem mišljenju, najvažnije u mojem idejnom razrađivanju hrvatskog nacionalizma kao temelja djelovanja hrvatskog naroda.

“Nikada ne bismo smjeli dopustiti da nam mišljenje i pisanje budu odvojeni od hrvatske stvarnosti, što nam se lako može dogoditi živeći godinama u emigraciji”, napisao sam jedanput o tom pitanju (članak “Autentični hrvatski put” u mjesečniku “Naš put”, Toronto, Kanada, veljače 1972.). “No opet, s druge strane, ne smijemo dopustiti da bismo nesvjesno oponašali misli, pojmove i stavove koje nam je neprijatelj nametnuo u tijeku zadnjih 27 godina nasilne vladavine.” Što moramo učiniti? Tada sam odgovorio da moramo “tražiti autentični hrvatski put, a ne smijemo se pretvoriti u antitezu današnjeg mišljenja i stanja u Domovini”. Vjerujem da ovaj stav ukratko opisuje ono što sam zastupao u hrvatskom javnom životu od 1945. godine pa do danas.

Uvijek sam bio protiv apstraktnih razmišljanja u bjelokosnim kulama. Vjerovao sam da razum i osjećaj, a ne samo razum ili osjećaj, trebaju biti temelj u nacionalnoj borbi. Od dolaska na Sveučilište 1935. godine bio sam pripadnik onog nacionalističkog naraštaja koji je ušao na hrvatsko javno polje poslije Jeftićevih izbora i tamo razvio zastavu suvremenog, borbenog i socijalnog hrvatskog osloboditeljskog gibanja tada oličenog u ilegalnom ustaškom pokretu. Taj je naraštaj skladno spojio razum i osjećaje, teoriju i praksu, u svom javnom djelovanju. Kao pripadnik toga naraštaja i ustaškog pokreta sudjelovao sam kasnije u borbi za obranu tekovina desetotravanjske revolucije protiv svih neprijatelja novostvorene Nezavisne Države Hrvatske. Nakon našeg pada 1945. ostao sam s onima koji su se mučno dizali da bi nadalje branili hrvatsku državnu ideju, prvo bez izravnih veza s domovinom, a kasnije u idejnoj vezi s novim hrvatskim nacionalizmom koji se pojavio na domovinskom području.

 

* * *

Svaki je od nas proizvod određenog doba, pa tako i ja spadam u određeno doba. Uvijek sam bio svjestan da sam se idejno izgradio u onim idealističkim, nacionalističkim i katoličkim krugovima koji su procvali u razdoblju između 1935. i 1941. godine i koji su, u svom najvećem dijelu, poginuli u obrani Nezavisne Države Hrvatske.

Taj nacionalistički, ustaški naraštaj nije bio ni totalitaran ni fašistički, nego je bio duboko slobodarski. Idejno je taj naraštaj bio dosta raznovrstan, te je u njemu samo ovaj slobodarski poriv, uz bezuslovno zastupanje prava hrvatskog naroda na nezavisnost, bio glavna značajka i jedina politička spojnica.

Poraz i uništenje hrvatske države doveli su kod nekih do zatvaranja u sebe, do nostalgičnog gledanja u prošlost. No oni koji su iskreno proživljavali slobodarska ideje toga nacionalističkog gibanja nisu se mogli predati nostalgiji, jer su bili dio jednog idejno izgrađenog, djelatnog i borbenog naraštaja. Zato su svladali u sebi poraz i nastavili doživljavati ideje koje su ih izgradile kao živ poriv, temelj za djelovanje. Stalno su ih posuvremenjivali u dubokoj i iskrenoj vezi s hrvatskom domovinom i sa živim hrvatskim narodom. 

 

* * *

U ovoj zbirci eseja, koja obuhvaća izbor iz trideset godina pisanja u emigraciji, naći će čitatelj pokušaj jednoga od pripadnika toga predratnog hrvatskog nacionalističkog naraštaja da na istom idejnom temelju izgradi autentični hrvatski izražaj za daljnju osloboditeljsku borbu. Hotimično sam se odrekao mogućnosti da na temelju napisanog izradim novo, jedinstveno djelo. Želio sam da ostane svjedočanstvo razvitka prema novim spoznajama u novim prilikama, kao stalni proces koji je najbolji dokaz da hrvatski nacionalizam nije nikakva ukrućena ideologija, ni zatvoreni politički sustav, nego slobodna intelektualna i politička djelatnost onih koji brane hrvatsku narodnu samobitnost i koji su svjesni da je hrvatska nezavisnost bitni preduvjet za razvitak hrvatskog narodnog života, kao što je to izrekao 1. srpnja 1942. prof. dr. Stjepan Zimmermann u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. 

Ali, iako sam proizvod svog doba i prilika u kojima sam živio, te, prema tome, integralni dio onog sveučilišnog naraštaja koji je djelovao pod ustaškim imenom prije 1941. godine, postoje i posebni utjecaji koji su me izgradili. Tri čovjeka imala su glavni utjecaj na moju intelektualnu izgradnju. Prvi je bio moj otac. dr. Alfred Korsky, koji je uz svoje starčevićanstvo dao meni stegu što je uvijek bila temelj mojeg javnog djelovanja. Drugi je bio isusovac o. Karlo Grimm, koji mi je pokazao da su razum i znanost potrebni za učvršćivanje vjere i osjećaja, te da se treba savjesno i sustavno pripremiti za svaki javni nastup, bio on predavanje ili članak. Treći je bio prof. Ivan Oršanić, koji mi je nakon našeg poraza, kada je najlakše bilo povući se u samoću intelektualnog iživljavanja, riječima i primjerom pokazao da je glavna dužnost hrvatskog intelektualca raditi za narod upravo onda kad je najteže, te da je konkretna politička djelatnost logična i neophodno potrebna nadopuna ozbiljnog političkog proučavanja i razmišljanja.

Ako sam, dakle, u općem okviru suvremenog hrvatskog nacionalističkog gibanja nešto korisno učinio, moram biti zahvalan za pouke i primjere što su mi dala ova tri izvanredna muža.

 

* * *

Pripremajući izbor sastavaka koji bi trebali osvijetliti ovaj proces nacionalističkog razvitka nisam želio ostati sam, bez savjetnika i kritičara. Predao sam rukopis dvjema osobama koje su sa mnom stalno i iskreno surađivale. Upozorio sam ih da otvoreno kažu svoje mišljenje, ali da ću konačnu odluku donijeti ja sâm i da ću, prema tome, samo ja biti odgovoran za konačni rezultat.

Jedan od njih, prof. Kazimir Katalinić, zadužio me je svojom vrijednom i lojalnom suradnjom. Samo zahvaljujući njegovoj pomoći mogao sam se odlučiti da nakon smrti prof. Ivana Oršanića preuzmem vodstvo Hrvatske republikanske stranke. Njegova logika i sustavno proučavanje suvremenog političkog gibanja u Hrvatskoj olakšali su mi obranu od emigrantskog duha zastarjelosti i zatvaranja u prošlost, tako da je tijekom godina Hrvatska republikanska stranka postala spojnicom između hrvatskog nacionalizma desetotravanjskog naraštaja i novih nacionalističkih poriva čiji je temelj u domovinskoj stvarnosti.

Druga osoba, koju sam zamolio za mišljenje, bila je moja prva i najstarija suradnica, moja sestra prof. Vera Korsky-Poli. Njezino sudjelovanje u bujnom političkom životu nacionalističke sveučilišne mladeži prije 1941. godine omogućilo joj je da mi pomogne održati čistom i netaknutom idejnu polaznicu na kojoj sam temeljio cijelo svoje pisanje i koja bi lako mogla biti ugrožena utjecajem novih, samo časovito važnih događaja u domovini kao i potrebama časovite političke taktike. I kad se pozivam na ovu suradnju, moram spomenuti da smo mi, osječki srednjoškolski đaci, stajali pod posebno jakim pritiskom srpske diktature, jačim od onoga koji je vladao u Zagrebu ili u nekim drugim, čisto hrvatskim krajevima. Zato danas lakše shvaćamo pritisak pod kojim su se razvijali novi hrvatski naraštaji u domovini i njihove, često puta romantične i naivne nacionalne reakcije. Moj je prvi politički nastup – ako se to uopće može nazvati političkim nastupom – bio neposredno nakon Jeftićevih izbora, nekoliko dana prije prvog odlaska u Zagreb na Sveučilište. Jednog dana mi je moja sestra, koja je tada bila maturantica, donijela iz škole malu vrpcu, hrvatsku trobojnicu, da je stavim na kaput, što su tada prvi put činili osječki Hrvati kao znak prosvjeda protiv jugoslavenstva. Bilo je to šest i pol godina nakon što je kraljevska diktatura „zauvijek” zabranila hrvatsku zastavu. I od ove male hrvatske trobojnice razvila se kroz iskustvo cijelog jednog života nacionalistička misao koju izlažem u ovoj knjizi.

Pa ako ova zbirka potakne kojega Hrvata ili Hrvaticu da se posveti hrvatskom osloboditeljskom radu, kao što je mene potaknula ova mala vrpca, trud koji sam u to uložio neće biti uzaludan.

Ivo Korsky

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.