Amir Reko ispričao gnjusno iskustvo iz rata: Dobio sam naredbu da ‘očistim’ srpsko selo Bučje, odbio sam
Vrijeme:4 min, 4 sec
Današnji gost emisije ‘Nedjeljom u 2’ je bivši časnik Armije BiH Amir Reko (59), koji je zbog svoga herojskog čina predložen za Nobelovu nagradu za mir. Dana 25. srpnja 1992. Amir je odbio izvršiti zapovijed da pobije zarobljene srpske civile i vojnike iz sela Bučje kod Goražda. Zašto je rat užasan i zašto to ne treba nikada zaboraviti, neka su od pitanja o kojima je razgovarao s voditeljem Aleksandrom Stankovićem.
Ispričao je i potresnu priču o tome kako mu je ubijena obitelj, kako mu je život spasio jedan Srbin te zašto je odlučio 1992. godine dezertirati iz Jugoslavenske narodne armije.
– Okidač da napustim JNA su bile borbe u Foči, odnosno kada je Foča pala pod srpsku vlast i kada su ljudi iz Foče, iz Višegrada došli u Goražde, tu je bila i moja porodica. I to je bio moment kad sam shvatio da više nemam izbora i da moram dezertirati iz te vojske. Goražde je bilo opremljeno potpuno sa srpskim snagama i bilo je nemoguće ući. Probao sam s prijateljom Srbom da preko šuma uđem unutra, i tri dana smo pokušavali. Na kraju smo došli autom do mosta, gdje je moj život bio u Draganovim rukama, a on nije dao da me ubiju. Nisam bio siguran hoću li biti ubijen u tom mostu ili će me pustiti. Jedina garancija mi je bio Dragan koji mi je spasio život – prepričao je.
Pričao je i o tragičnom događaju u kojem je njegova obitelj živa zapaljena od strane srpskih vojnika.
– Bilo mi je svejedno hoću li biti ubijen od granate ili ne. Pitao sam se što sam ja u životu zgriješio da se to desilo. Ostavši u Goraždu ja sam na neki način žrtvovao svoju majku. Došli su izrodi iz reda srpskog naroda, ona je pekla kruh, i natjerali su je u podrum jedne kuće nakon čega su ih sve žive zapali. Oni su pokušali izaći živi. Nisu uspjeli. Počinitelji se znaju, jedan je od tih neljudi se preziva Kunarac, pod nadimkom “Žaga”, osuđen za ubojstvo šest osoba, a on je ubio 36 osoba. Jedan od drugih živi u Kanadi, zove se Vladović Nenad – rekao je.
Ispričao je i kako je spasio srpske civile, i to samo nekoliko dana nakon što su mu Srbi ubili obitelj.
– Ja sam dobio naredbu da se očisti srpsko selo Bučje. Ja sam znao što to znači “očistiti”, a u tim trenutcima znao da sam da je to naoružano selo, govorili su mi ranije da su to bili četnici u Drugom svjetskom ratu. Ali bilo je žena, djece, staraca, i znao sam kakve bi to posljedice imalo. Ja sam odbio takvu naredbu i zbog toga je na moje mjesto upućena jedna druga jedinica koja je krenula u napad tog sela. Ja sam rekao komandantu tad da nitko ne smije opaliti metka dok ja ne završim posao. Tada sam našao jednog muslimana iz susjednog sela i naredio mu da ode u to selo i da im kaže da dođu na pregovor. Došla su tri čovjeka, a ja sam im rekao da se moraju predati jer će inače mjesto biti napadnuto. Oni su to napravili, a ja sam spriječio da se dogodi zločin. I ja znam da nisam napravio zločin, što treba biti jedan ponos Armije Bosne i Hercegovine, a ne, kako se govori, sramota. Ja sam se usudio kasnije reći da je samo nekoliko mjeseci nakon toga Armija BiH upala u jedno srpsko selo i pobila 52 srpskih civila. Htio sam da dam jednu poruku da se trebaju distancirati sve vojske od neljudi koji su činili zločine – govorio je u emisiji.
U svom mjestu Goražde Reko je, kaže, postao ‘persona non grata’, što zamjera tamošnjem gradskom vijeću.
– Donijeli su sramotnu odluku da me se proglasi “personom non grata”. Kažem, ako ste vi meni to napravili, ja molim da mi date pravo da govorim. I tim činom huškaju i lansiraju priče da ja kaljam ugled Armije BiH, da ja kaljam mrtve, što nema nikakve veze – kazao je. A komentirao je i trenutnu atmosferi u ovom, za Europu ratnom razdoblju.
– Ti ljudi koji su nas dosad vodili, ne mogu dalje da nas vode. Koriste, zloupotrebljavaju našu nacionalnost i dijele nas na taj način. Ne dijele nas na to jesmo li ljudi ili ne, nego jesmo li Srbi, muslimani, Hrvati. Ako nisu imali snage i hrabrosti da poslije toliko vremena, nego su osiromašili zemlju, da nas vode putem, da pomognemo jedni drugima, da se okrenemo, a ne da idemo u pregovore i gledamo tko će koga nadmudriti. Milorad Dodik dobro koristi nesposobnost vodstva kod Bošnjaka. Rusija ima preča posla nego da se bavi Bosnom i Hercegovinom. Svi smo umorni od rata. Ljudi su otišli, nitko ne može i ne žele ratovati. Ono što se drži kod Milorada Dodika je strah i ljudi koji moraju da glasuju da njega jer je sve tako postavljeno – rekao je.
Hana Ivković Šimičić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo
