Damir Pešorda: U sjeni rata

U sjeni zbivanja u Ukrajini u Ženevi je počeo jedan potencijalno dalekosežni proces koji bi na svjetski poredak mogao utjecati i više od samoga rata u Ukrajini. Reuters piše: ”Pregovori o novim pravilima za suočavanje s pandemijama počet će u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u četvrtak, s ciljem da sporazum do svibnju 2024.  usvoje 194 zemlje članice.” Navodno je takav sporazum potreban da bi se svijet u budućnosti spremnije suočavao s nekom novom pandemijom. Sporazum bi sadržao niz preporuka i pravila koja bi bila obvezujuća za sve članice SZO-a, faktično cijeli svijet. To u slučaju pandemije daje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, odnosno onome tko kontrolira to tijelo, alat za upravljanje cijelim svijetom. A kako lako dolazi do proglašenja pandemije, osvjedočili smo se protekle dvije godine.

Dok se fokus javnosti s epidemiologa prebacuje na vojne analitičare, ne stignemo se ni čuditi tomu gdje nestade korona, Alemka, Capak i … gotovo rekoh Davor, ali on ne nestaje nikada, već je vječan, samo se jednom zove Joža, drugi put Davor, a treći put nekako drukčije. Zapravo, nije nestala korona niti su nestali njezini visoki svećenici, oni su se sada samo malo povukli u drugi plan. Sada upravljači gledaju kako se kolju ”divlji Slaveni”. Majstori drame u realnom svijetu, čije umijeće dramski pisci mogu samo više ili manje traljavo oponašati, znaju da je svijetu potrebna katarza i da se do nje dolazi kroz krv, uništenje i masovno umiranje na pozornici, a pozornica je, kako reče Shakespeare, cijeli svijet. 

Navlačenjem Putina na suludi vojni pohod na Ukrajinu, Amerika i Velika Britanija su uklonile možda posljednje potencijalno središte otpora transhumanizmu i ”poslijeljudskoj budućnosti” (F. Fukuyama). Dekadentna Amerika možda uz ogromne ukrajinske žrtve uspije slomiti anakronu rusku imperijalnu politiku, no to svijetu, a osobito Europi neće donijeti ništa dobro. Nabacivanjem fraza o fašizmu i nacizmu koje dolazi sa svih strana promašuje se ono bitno što se događa u ovome trenutku. Treba razumjeti da je ovo novo vrijeme i da se rađa novi svijet u kojemu stara imena više prikrivaju nego doprinose razumijevanju  onoga što se uistinu događa. Bojim se da neće dobro proći ni narodi koji robuju tim prevladanim klišejima. Nije slučajno da su se dva posljednja rata na europskom tlu vodila između slavenskih naroda. Izuzmemo li, naravno, perifernu ulogu Albanaca za koje je oslobođenje na koncu izvojevala USA. 

Ukrajina će, čvrsto vjerujem, izvojevati slobodu od Rusije, no hoće li od Amerike? Ili će ih ona, skupa sa svima nama povući za sobom u propast. A u propast svijeta kakav danas gradi u prvom redu anglosaksonska moć, kršćanin je dužan vjerovati.  Barem utoliko ukoliko vjeruje u objavljene kršćanske istine jer je svijet u kojemu živimo u suprotnosti s tim istinama. No, sada u sjeni rata i apokaliptičnom ozračju, koje stvaraju vijesti i slike iz Ukrajine, nije uputno nagađati što bi moglo poći po zlu kada rat jednom završi iako iz iskustva znamo da mnogo toga pođe po zlo, ponekad u tolikoj mjeri da se sa sjetom sjetimo čak i najtežih ratnih dana kada smo snagu za preživljavanje u sadašnjosti crpili iz vjere u budućnost. Stoga Ukrajincima od srca želim da svoju borbu za slobodu uspješno i sa što manje žrtava privedu kraju, a o razočarenjima koja eventualno slijede nakon toga sada ionako ne vrijedi trti  glavu. Naročiti kada je glava u torbi.

Nas što se tiče, nama je Boga moliti da sve ovo što se događa u Ukrajini ne potraje dugo jer rat je kao vatra – ako se ne ugasi na vrijeme, preraste u požar. Neki svjetski mediji već nagađaju da bi se stanje iz Ukrajine moglo reflektirati i na susjednu BiH, a onda i šire. Kako nemamo sredstava ni moći da utječemo na ono što se zbiva u Ukrajini, ostaje nam da se pripremimo koliko je u našoj moći na ono što bi se eventualno moglo dogoditi ovdje. A tko zna, možda nas u međuvremenu zaokupe nekom novom pandemijom ili reaktiviraju koronu… Premda se, držim, njezin potencijal nepovratno potrošio, no nikad se ne zna. Nekako već sada predmnijevam da će uvijek nadobudna Hrvatska među prvima prihvatiti planirani sporazum na kojemu sada radi SZO, a kojem je bilo riječi na početku ovoga teksta.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo