Putin gubi rat? Stručnjak za Večernji otkrio što ga sad čeka: Ovo su dva jako loša poteza

Ustudiju Večernjeg lista gostovao je danas i profesor, politolog, bivši diplomat te stručnjak za suvremenu Rusiju i istočnu Europu Branko Caratan, koji je komentirao što u narednim danima čeka Ukrajinu, a što, s druge strane, Putina.

Šesti je dan invazije, a činjenica da je Moskva pristala na pregovore, govori kako im nije sve išlo po planu, ističe Branko Caratan.

– Otpor Ukrajine je izvan međunarodnih očekivanja, a pregovori koje je Moskva ponudila koriste se kao dodatni pritisak. Ovo što se jučer dogodilo, da ja zakazan nastavak razgovora, otvara nadu, a o situaciji na terenu ovisit će i kako će pregovori dalje ići. Ukoliko se Ukrajinu i okupira, otpor će biti takav da će napraviti veliku štetu Rusiji, ne samo međunarodnu, već i unutar zemlje. Činjenica jest da će Moskva ići i na vojno i na pregovaračko rješenje, ali onaj tko glatko dobiva rat, ne ide za pregovarački stol – objašnjava naš sugovornik.

Što je, zapravo, krajnji cilj ruskog predsjednika, kaže Caratan, teško je reći.

– Na to pitanje možda samo Putin zna odgovor, ali on je svakako htio odgovoriti na vanjski pritisak. Pitanje Ukrajine spada u ono što Rusija smatra svojim “vanjskim dvorištem”, blisko je to susjedstvo. Uvodni govor koji je Putin održao podsjeća na Solženjicina, nacionalista, koji je, kad se Sovjetski savez raspadao, predlagao da u njemu ostanu samo slavenski narodi, odnosno Rusija, Bjelorusija i Ukrajina. Teza da Ukrajina nema naciju, potpuno je pogrešna, i Lenjin je još ponudio samoodređenje svim narodima koje je carska Rusija osvojila – pojasnio je Branko Caratan, dodajući da je danas postoje dubioze oko granica na istoku jer, za razliku od ostalih zemalja koje su imale prekomorske kolonije, Rusija je svoje priključivala matici zemlji.

– Je li Donbas ukrajinski ili ruski, a i Krim je sporan. On je izvorno tatarski pa su ga Rusi naseljavali, Staljin je Tatare iselio, a onda je Hruščov 1954. poklonio Krim Ukrajini. Putin kaže da ne zna zašto, ali razlog je bio očigledan, htio je izmiriti odnose jer je 30-ih upravo on bio izvršitelj Staljinova terora u Ukrajini. Putin je, u svemu tome, osjećao da sad mora nešto napraviti, a zavela ga je činjenica da je u Gruziji prošlo lako. Međutim, ona je manja vojna sila i zemlja, Putinu je pošlo za rukom da preuzme Krim i potakne separatiste u istočnoj Ukrajini pa je mislio da će sve ići glatko. Ali Ukrajina se formirala kao nacija, naoružala se brzo – kazao je Caratan.

Znači li to da će Putin izgubiti?

– Dva nepotrebna poteza je povukao, prvi je priznanje pokrajina kao nezavisnih država jer njih je ionako kontrolirao, mogao ih je braniti i nebi, pritom, našao na otpor Zapada. To što je započeo rat, pod izlikom da smijeni vlast u Ukrajini, drugi je pogrešan potez – kaže naš sugovornik.

Bi li Ukrajinci uopće prihvatili marionetski režim vlasti?

– Teško, ako bi takvog režima i bilo, javili bi se drugi problemi, gradska gerila, otpor. Jedan od najsnažnijih partizanskih ratova u Europi dogodio se u Ukrajini kad je Hitler stigao onamo. A ako su se borili protiv nacista, mogu se i sad, čak i u slučaju potpune okupacije – govori Caratan.

A što je s pričom Putina da se baš on u Ukrajini bori protiv nacista?

– Putin se oslanja na ekstremne slučajeve u Ukrajini. Kad se formira nacija, pojave se i ekstremni nacionalisti, ali to ne može opravdati rat – govori politolog i bivši diplomat.

A prijetnje nuklearnim oružjem?

– Ruski predsjednik prijeti da bi smirio Zapad, odnosno SAD i EU u podršci Ukrajini. Ali i sama ta je prijetnja isto zastrašujuća jer atomsko oružje izaziva veliku nelagodu, čak i unutar same Rusije. Bi li se Putin usudio, nadam se da ne, ali kad se potegne igra živaca, na kraju postaje puno toga moguće. Kao ovaj rat, primjerice, koji je mnogima izgledao nemoguće kad se prije mjesec dana analizirala sitacija – govori Branko Caratan, koji smatra da Europa zasad nije ugrožena, osim u ekonomskom smislu. Rusija je, pak, kaže, jače nego ikad ujedinila Europsku uniju, ali i NATO, čemu se sigurno nije nadala. Ukrajinu, u tom kontekstu, vidi neutralnom.

– Kissinger je svojevremeno rekao da Ukrajinu ne treba primiti u NATO, već naći rješenje po ugledu na Finsku, što se naziva finalandizacija. Oni su se, nakon dva rata sa Sovjetskim savezom, obvezali da neće ulaziti ni u kakve saveze koji su neprijateljski prema istoku. Da se Zapad u ovom slučaju pobrinuo da se provede Sporazum iz Minska bilo bi manje problema, kao i da se nije inzistiralo na ulazak Ukrajine u NATO. Švedska je više od 200 godina preživjela u neutralnosti, Švicarska isto tako, Austrija je neutralna, i što im je to škodilo? Pa te su zemlje ostvarile zavidan enonomski i društveni napredak – kaže Caratan, koji podsjeća kako je Moskva “progutala” širenje NATO-a, unatoč neformalnom obećanju Gorbačovu da se to prema istoku neće događati.

– Bilo je gunđanja, ali ne i teškog otpora od strane Moskve. Prihvatili su i naše objašnjenje koje je glasilo da bi to bilo dobro za nas zbog situacije na Balkanu – objašnjava Caratan.

A kako završiti rat?

– Moskva je dala naslutiti da bi trebalo priznati pripojenje Krima Rusiji, da Ukrajina bude neutralana i demilitalizirana, što bi teško išlo jer neutralne držve nisu ujedno i države bez vojske. Prikriveni je cilj smjena vlasti u Kijevu, ali oko toga se mora pregovarati i pitanje je kako će dvije strane u oružanom sukobu formirati svoje ustupke – kaže naš sugovornik, koji potez Ukrajine, koja traži hitno primanje u EU, ocjenjuje preuranjenim, ali i nerealnim.

Prva tema treba biti, kaže, kako zaustaviti rat. On sve teže, kaže Caratan, pada i samoj Rusiji, koja je izložena međunarodnoj izolaciji.

– Svjetska reakcija na brojne ratove dosad je bila blaga, agresori su relativno dobro prolazili, ali ovog je puta napad na Ukrajinu, zbog televizijske istovremenosti i društvenih mreža, izazvao unisoni blok protiv Rusije. Sad je Putin ujedinio EU, savez SAD-a i EU, izazvao opći otpor, čak je i nogometna federacija, koja ovisi o ruskom novcu, isključila klubove i reprezentaciju iz natjecanja, nije se to dosad događalo – govori Branko Caratan.

Hoće li sukob na istoku promijeniti i odnos Europe prema Balkanu?

– Otvara se tu pitanje BiH s neriješenim nacionalnim problemima, što je potencijalno prostor gdje se mogu očekivati neke druge vanjske komplikacije. Pametna politika Bruxsellesa bila bi da to pitanje treba riješiti, što se ne može napraviti betoniranjem unitarne države, već federacijom, a problem Daytona je što je federalizam uspostavio na temelju personalne identifikacije, dok se u svim normalnim federacijama radi o teritoriju. Neriješena pozicija u BiH, dakako, najviše odgovara najjačim političkim strankama svakog entiteta – kaže Caratan, pa dodaje da se pluralizacija unutar etnikuma postiže tek kad je riješeno osnovno nacionalno pitanje.

Petra Maretić Žonja,Mateja Šobak/VL/ https://www.vecernji.hr/Hrvatsko nebo