Rat u Ukrajini na kraju drugog dana – sažet prikaz

Drugi dan rata u Ukrajini – 25. veljače – bližio se svome kraju, a informacije  koje su odande stizale nisu bile dovoljne da bi se stekla cjelovita slika o onomu što se sve događa. Izvješća su bila djelomična, a ponekad i međusobno oprečna. Ipak, iz mnoštva svakovrsnih obavijesti moglo se zaključiti da su ruske snage nadirale iz više smjerova, da su im branitelji Ukrajine pružali na mnogim mjestima snažan otpor, a da je glavni cilj ruske vojske sam glavni grad Kijiv, nadomak kojega je i prodrla. Za sada, munjevita invazija nije toliko munjevita koliko se u Moskvi očekivalo da će biti.

Glavni cilj ruske invazije – glavni grad 

Glavni smjerovi udara i jake zrakoplovne i tenkovske snage, koje su dolazile iz Bjelorusije, bile su usmjerene prema Kijivu. Ruska vojska prodrla je u sjeverozapadno predgrađe, gdje je nailazila na ogorčen otpor onamo preraspoređenog dijela ukrajinskih vojnih snaga i upravo mobiliziranih građana. Glavni cilj nije sam glavni grad kao takav, nego zauzimanje ključnih institucija, svrgavanje predsjednika Zelenskog i sadašnje vlasti te dovođenje na vlast proruskog ili marionetskog režima. 

Najžešći ukrajinski otpor pružan je prema prodoru ruskih i separatističkih snaga iz istočnih područja u oblastima Donjeck i Lugansk što ih je Rusija početkom tjedna priznala kao nezavisne republike, poslavši zatim onamo svoju vojsku. Iz smjera Krima, koji je Rusija osvojila i sebi nakon provedenog referenduma pripojila u ratu g. 2014., vršeni su snažni ofenzivni napadi te je zauzet veći dio područja sjeverno od tog poluotoka. Ipak, ukrajinske su snage uspjele ili zaustaviti ili usporiti napade, uz ostalo i tako da su srušile most na Dnjepru preko kojega je planirano da rijeku prijeđu ruski tenkovi i druga vojna vozila. 

Žestoke borbe vođene su i na smjerovima nadiranja ruskih snaga prema Harkivu, gradu na sjeveroistoku, koji je razmjerno blizu granici s Rusijom. Ruska mornarica djelovala je ofenzivno prema jugozapadu, s ciljem zauzimanja Odese, velikog grada i crnomorske luke. Borbe su vođene i na drugim mjestima, a dosad su bombardirani i brojni vojni ili strateški ciljevi u unutrašnjosti Ukrajine. 

Ukrajinske oružane snage priopćile su da su Rusiji nanijele teške gubitke, a ministarstvo obrane ustvrdilo da su ruske snage „izgubile“ 2800 vojnika. Nije razvidno odnosi li se to na poginule, ranjene ili zarobljene, ili na sve zajedno. Ministarstvo obrane iznijelo je procjenu da je uništeno do 80 ruskih tenkova i više od 500 drugih vojnih vozila te da je oboreno 10 aviona i 7 helikoptera.

Snažniji oružani otpor nego što su ga u Moskvi očekivali

Rusija nailazi na snažniji otpor u invaziji Ukrajine nego što je očekivala, pa i pri napadu na glavni grad, i čini se da je izgubila zamah, rekao je u petak viši američki obrambeni dužnosnik. „Ne približavaju se Kijivu onako hitro kako vjerujemo da su očekivali da će moći. Ipak, nastavljaju pokušavati ući u Kijiv”, kazao je, dodavši da Rusija još uvijek nije mobilizirala većinu svojih snaga raspoređenih oko Ukrajine, nego samo trećinu. Iznio je predviđanje o mogućem ruskom pomorskom napadu zapadno od Mariupolja, gdje će se možda iskrcati tisuće pripadnika pomorskog pješaštva. Taj lučki grad nalazi se između odcijepljenih područja na istoku i poluotoka Krima; ruski cilj zasigurno je povezati i kopnenim putem Krim s područjima pod svojom kontrolom. Dosad Rusiju osim Crnog mora spaja s tim strateški važnim poluotokom, na kojemu je i velika vojna luka Sevastopolj, samo novoizgrađeni most na izlazu iz Azovskog mora.

Američke obavještajne službe zabilježile su da je dosad na Ukrajinu lansirano više od 200 raketa. Unatoč tome što je Rusija uglavnom gađala ukrajinska vojna postrojenja, neke od raketa doletjele su i na civilna, stambena područja. Dužnosnik je dodao da Rusija još uvijek nije uspostavila kontrolu nad ukrajinskim zračnim prostorom. Premda je, čini se, u prvom udaru onesposobila glavninu ukrajinskog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Ruska vojna agresija nagnala je mnoge Ukrajince i strane koji su u toj zemlji boravili na žurni odlazak iz zemlje. Glavne prometnice u zapadnom dijelu zemlje bile su krcate nepreglednim kolonama vozila, a granični prijelazi prema Slovačkoj i Poljskoj zakrčeni. Više od 50.000 Ukrajinaca pobjeglo je iz zemlje u manje od 48 sati, od početka ruske invazije, objavio je u petak čelnik UN-ove agencije za izbjeglice, koja je u četvrtak iznijela procjenu da se unutar Ukrajine nalazilo već oko stotinu tisuća raseljenih osoba. Ruska invazija bi mogla natjerati pet milijuna Ukrajinaca da pobjegnu u inozemstvo, objavila je ta humanitarna agencija UN-a.

Zbrka u pogledu mirovnih pregovora

Prava je informativna zbrka nastupila što se tiče mirovnih ponuda i odgovora na njih. Najprije je predsjednik Zelenski pozvao ruskog predsjednika Putina da se hitno sastanu radi postizanja dogovora o „deeskalaciji“. Kremlj je odgovorio da predsjednik Putin prihvaća takav sastanak u Minsku, pod uvjetom da prije toga Ukrajina proglasi neutralnost, a bjeloruski predsjednik Lukašenko u međuvremenu je izrazio spremnost biti gostoljubiv organizator. Poslije je ruski ministar Lavrov objasnio da u Moskvi nisu spremni na sastanak na najvišoj razini, nego na nižim razinama. Nedugo zatim predsjednik Putin pozvao je ukrajinsku vojsku da svrgne vlastitu vlast, objasnivši im da se „sve ovo događa po naputcima stranih savjetnika, prije svega američkih“.

Putin se nije na tom pozivu zaustavio, nego je vojnike ukrajinskih oružanih snaga pozvao neka ne dopuste „neonacistima“, ciljajući na ukrajinske tvrde nacionaliste, da se koriste njihovom djecom, ženama i starijima kao „ljudskim štitovima“. „Uzmite vlast u svoje ruke, do sporazuma ćemo lakše doći mi zajedno nego s bandom narkomana i neonacista u Kijivu“, poručio im je on sa sastanka Ruskog vijeća za sigurnost, koji je prenosila televizija.

Nakon sjednice šef diplomacije Sergej Lavrov izjavio je da će Rusija provesti demilitarizaciju Ukrajine, ali da ne vidi nikakvu mogućnost da bi priznala sadašnju ukrajinsku vladu kao demokratsku. Moskva ne želi da Ukrajinom upravljaju „neonacisti“, ponovio je za svojim Predsjednikom, dodavši da će Moskva biti spremna za razgovore s Kijevom, ali tek kada ukrajinska vojska položi oružje.

Enigma Zelenski i propusti u organizaciji obrane

U ranu večer službena se Moskva požalila da iz Kijiva nije dobila nikakav odgovor na svoj pristanak na rusko-ukrajinske pregovore o uspostavi primirja u Minsku. A u video-poruci svjetskoj javnosti ukrajinski predsjednik Zelenski izjavio je kako je ovo možda posljednja njegova poruka koju će u svijetu vidjeti – ma što to značilo. Prethodno je izjavio da ostaje uz svoj narod skupa sa svojom obitelji, iako zna da je on „glavna meta“. 

Dramatične i panične poruke, koje se smjenjuju s porukama ohrabrenja, i pojedini postupci predsjednika Volodimira Zelenskog, diplomiranog pravnika i bivšeg glumca-komičara, mnoge zbunjuju te ne znaju kako bi ih razumjeli i protumačili. Jedna od takvih poruka jest i poziv svim dragovoljcima u svijetu koji se žele boriti za Ukrajinu neka što prije onamo dođu. Neki su taj poziv, iako realno prekasan, protumačili kao poziv stranim plaćenicima. Zelenski je u petak pozvao Europu da djeluje hitrije i snažnije u uvođenju sankcija Moskvi zbog invazije na Ukrajinu, optuživši pritom zapadne saveznike za „politikantstvo“.

Očito je da su u organizaciji obrane Ukrajine, osobito glavnoga grada, počinjeni veliki propusti, tako da su tek u posljednja dva dana pozivani i mobilizirani dragovoljci svih uzrasta, kojima su, kao civilima, davani kalašnjikovi da bi mogli braniti grad od ruske najezde. Braniteljima se s kalašnjikovom u ruci pridružio i gradonačelnik, bivši proslavljeni boksač u teškoj kategoriji, Vitalij Kličko. 

U petak navečer napadi na glavni grad pojačali su se, oglašena je i zračna uzbuna, a čule su se i eksplozije iz smjera elektroenergetskih postrojenja u blizini grada. Glavni grad ulazio je sve dublje u tjeskobnu noć za koju se nije moglo predvidjeti što će do jutra donijeti.

Zaoštreni međunarodni odnosi

Dok je u Ukrajini plamtio rat  na nizu bojišnica, na međunarodnom planu velik dio svijeta osudio je rusku agresiju na Ukrajinu, koja je uz ostalo protivna Povelji Ujedinjenih naroda i brojnim drugim međunarodnim dokumentima. Svoje zaključke o pooštrenju sankcija donijeli su SAD, NATO i EU. Ujedno su pospješena raspoređivanja vojnih snaga, u okviru NATO-a, u istočnoeuropske i druge članice NATO-a koje bi eventualno mogle naći na udaru Rusije, ako bi se njezin ratni stroj nakon ili za vrijeme rata u Rusiji okrenuo i na koju drugu stranu.

Nakon što je to dan prije izjavio američki predsjednik Biden, u petak navečer, nakon virtualnog samita, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg potvrdio je da će taj vojni savez braniti svaki dio teritorija svojih članica, te da će nastaviti podupirati Ukrajinu i druge zemlje kojima Rusija zaprijeti. Među njima spomenuo je i Bosnu i Hercegovinu, te Gruziji i Moldovu, koja još od 19990-ih ima jedan odcijepljeni pojas uz granicu s Ukrajinom, Pridnjestrovlje, koji priznaje samo Rusija, a koja ondje ima i nešto svojih vojnika. 

Promatračima je udarila u oči Stoltenbergova izjava da „ciljevi Kremlja nisu ograničeni na Ukrajinu“, a i konkretna informacija po kojoj već sada više od stotinu borbenih zrakoplova djeluje na 30 obrambenih lokaciju u Europi, dok su na morima raspoređene tri udarne skupine nosača zrakoplova i ukupno više od 120 ratnih brodova zemalja članica Saveza.

Što se više bude otezala ruska „posebna vojna operacija“ u Ukrajini, to će predsjedniku Putinu više „gorjeti pod petama“, smatraju poznavatelji političkih odnosa i vojnih strategija. Članice NATO-a, iako nisu vojno priskočile u pomoć Ukrajini, odlučile su u petak ipak joj dostavljati „tehničku“ pomoć. Njima je u interesu da ruski vojni stroj zaglibi što dublje u „ukrajinsko blato“, i da se Rusiju što duže iscrpljuje vojno i politički na tamošnjem terenu.

O sankcijama prema Rusija za koje su se do sada odlučili SAD i članice EU-a, a kojima se pridružuju i brojne druge zemlje (nije se pridružila Srbija), iznošena su u petak različita mišljenja i ocjene. Po jednima, one su još uvijek preblage, po drugima one su dovoljno tvrde da nanesu veliku štetu Rusiji i njezinu vodstvu, pa i vodećim ljudima osobno. Na najnovije kaznene mjere Moskva je reagirala zaprijetivši snažnom odmazdom. 

Hrvatsko nebo