Portal Hrvatsko nebo prvi predvidio i najavio zbivanja u Ukrajini!
Vrijeme:7 min, 15 sec
Hrvatsko nebo prvo je u hrvatskomu medijskom prostoru predviđalo i najavljivalo što će se događati između Rusije, Ukrajine i Zapada. Ujedno je tumačilo zašto će se to događati i s kojim ciljevima, posljedicama i učincima. Predviđalo je i ono što se još nije dogodilo, a što dolazi u nastavku političkih i vojnih zbivanja.
Donosimo naslove i ključne izvatke iz naših članaka objavljenih od 15. do 23. veljače.
Prije devet dana, 15. veljače , u kolumni Šiljo: Rat ili mir?:
Šest dana prije završetka zimskih olimpijskih igara u dalekoj Kini trenutak je za Ukrajinu krajnje kritičan. (…) Kao što znamo, za vrijeme olimpijskih igara u davnoj Grčkoj nisu se vodili međusobni ratovi; svi su se suzdržavali od oružanih sukoba. Vladalo je primirje. Neki se pitaju nije li predsjednik Putin samo svime ovim što je dosad poduzimao – a poduzimali su s njime u „sinergiji“ i drugi – skrenuo pozornost s Kine, možda glavne sile 21. stoljeća, koja se nije za vrijeme olimpijskih igara na svom ozemlju željela naći u bilo kojem obliku vojnih napetosti s drugima.
Bilo kako bilo, istini je najbliže reći da rat praktički već traje – ovaj rusko-ukrajinski, rusko-zapadni, a možda i Treći svjetski, kako je prije dvije-tri godine primijetio papa Franjo. (…) Na kocki jest Ukrajina, ali na širem planu na kocki su i Europa i Rusija, a možda i mnogo više toga od Europe i Rusije: na kocki je možda i svjetski mir. Ili, ako ne želimo misliti tako „crno“, na kocki je sada postojeći europski mirovni poredak, pax Europeana. Moguće su u slučaju rata nebrojene posljedice i u Ukrajini i drugdje, koje nije moguće sve zamisliti ni onima s vrlo bujnom maštom. Njima čitateljstvo ne ćemo unaprijed strašiti.
Prije šest dana, 18. veljače, u kolumni Šiljo: Putin bi otjerao SAD iz srednje i istočne Europe!:
Neizrečena prijetnja ratom za Donbas zapravo je sredstvo mnogo šireg ultimatuma SAD-u: da povuče svoje vojnike i oružja iz istočne (i jugoistočne) Europe te da se NATO prestane širiti prema istoku. Na što SAD niti hoće niti može niti smije pristati. Ali bi zato američka odbijenica poslužila Moskvi kao opravdanje za vojni udar na Ukrajinu, isprovociran ili ne. No ruski ultimatum seže mnogo šire i dalje: odnosi se na područje cijele srednje i istočne Europe. To je razlog za mnogo veću strepnju od dosadašnje strepnje za Ukrajinu.
Prije nepuna četiri dana, 21. veljače, u izvještaju Hrvatskog neba Ruske postrojbe krenule prema granici s Ukrajinom:
Unatoč ponešto umirujućem nedjeljnom telefonskom razgovoru francuskog predsjednika Macrona s ruskim predsjednikom Putinom te ukrajinskim predsjednikom Zelenskim, očito je da će rata u Ukrajini biti. On može ili je mogao početi već u noći s nedjelje na ponedjeljak. (…)
Vojni stručnjaci tvrdili su da će Moskva započeti invaziju kibernetskim (informatičkim) napadom na ukrajinske sustave kao što je sustav obrane, sustav proizvodnje i distribucije električne energije, plina, telekomunikacija, zatim na mrežne (internetske) sustave državnih tijela te na pokrajinske, mjesne i druge informatički sustavi. Općenito se procjenjuje da je ruska vojna sila u stanju zauzeti u munjevitom ratu velik dio Ukrajine. Po nekim prognozama, planira i opkoljavanje glavnog grada Ukrajine Kijeva, koji vjerojatno ne će odmah pokušati osvojiti zato što bi bilo previše civilnih žrtava i razaranja.
Sigurno je da je jedan od glavnih ciljeva napada promjena političke vlasti odnosno dovođenje na privremenu vlast u Ukrajini onih snaga koje bi bile pokorne Moskvi. (…)
Za Putina je Ukrajina jedna od takvih „legitimnih zona interesa“. Ne samo ona, nego i neka druga područja, zapravo čitava baltička, istočna i jugoistočna Europa te srednja Azija i neka druga područja, kako je to istaknuto u nedavnom pismu SAD-u i NATO-u. Riječ je o područjima bivšega Sovjetskog saveza ili o zemljama koje su pripadale komunističkom bloku, u koje se može uračunati i bivša Jugoslavija, iako mu od 1948. ona nije otvoreno pripadala.
Prije tri i pol dana, 21. veljače, u kolumni Šiljo: Svi će se svrstavati: uz SAD, uz Rusiju, ili uz koga trećega!:
Očekivana ruska invazija i rat u Ukrajini odnosno za Ukrajinu imat će velike geopolitičke posljedice u Europi i svijetu. Kao i svaki sukob u kojem su u igri veliki ulozi, i ovaj, ako eventualno i ne počne, pojačat će polarizacije. Od svih zemalja, stranaka i drugih očekivat će se da se što određenije postave prema akterima tamošnjih događanja i prema (vele)silama odnosno da se svrstaju proukrajinski odnosno proturuski ili da ih se u protivnomu smatra rusoljubcima, rusofilima, zapravo „neprijateljima“.
Polarizacija se tu ne će zaustaviti. Sljedeće određenje, koje iz prvoga proizlazi, bit će: Jesi li za NATO, EU i Zapad, ili si za Putinovu osvajačku, militarističku, neosovjetsku i hegemonističku Rusiju? (…)
Rusija namjerava nastaviti mijenjati granice. To upravo, u intervjuu za njemački Die Welt, tvrdi savjetnik turskog predsjednika za nacionalnu sigurnost, Ibrahim Kajin. Ona po njegovim riječima želi, 30 godina nakon raspada istočnoga komunističkog bloka i Sovjetskog saveza, obnoviti i proširiti zonu svoga utjecaja i hegemoniji na tim istim područjima. I spremna je te svoje ciljeve u smislu prekrajanja granica ostvarivati i vojno. Nitko još ne zna dokle je u tom smjeru spremna Blokovska podjela svijeta – Hladni rat, i pod koju cijenu. Ona je isto tako odlučna zaustaviti širenje NATO-a i nastojati američke snage i oružja istisnuti iz zemalja članica NATO-a u istočnoj i jugoistočnoj Europi. To znači da će, ako ne odmah, a ono uskoro, pojačati i svoja djelovanja prema tzv. Zapadnom Balkanu, dakle i prema Bosni i Hercegovini.
U takvim novim geopolitičkim odnosima u Europi, u novim svrstavanjima i polarizacijama, jako će se gledati na to tko je prozapadno ili proamerički, tko proruski, a tko eventualno kako drukčije postavljen i orijentiran. Oštriji kriteriji primjenjivat će se na svakoga, pa tako i na stranke i političare na tzv. Zapadnom Balkanu, a napose u Bosni i Hercegovini. I ne samo da će se takvi kriteriji na njih primjenjivati, nego će se i oni još jače oslanjati svatko na svoje velike saveznike. Takva nova situacija ne će olakšati, nego će naprotiv otežati postizanje međusobnih dogovora, pa tako i dogovora o ovlastima i statusu Republike Srpske i o legitimnim hrvatskim interesima u Bosni i Hercegovini. Osim ako dođe do snažnijeg i odlučnijeg angažmana SAD-a i eventualno EU-a na spomenutom području i u samoj Bosni i Hercegovini. No svaka odlučnija akcija morat će računati i na jačanje reakcije na nju. Krajnji ishod svega toga postat će još manje vjerojatan i još teže predvidiv nego što je bio dosad.
Šiljo: Svi će se svrstavati: uz SAD, uz Rusiju, ili uz koga trećega!
Prije nepuna dva dana, 23. veljače ujutro, u kolumni Šiljo: Zapad Rusiju sankcijama, ona Ukrajinu akcijama!:
Ne treba imati odviše vojnih znanja ni mašte da se zamisli što bi se uskoro moglo početi događati. Sada se vidi zašto je oko Ukrajine nagomilano toliko mnogo ruske vojne sile. Rusija je od početka željela vojno poraziti Ukrajinu te ju staviti pod svoju kontrolu, a možda i dokrajčiti njezinu državnost. Ako dođe do rata u jugoistočnom dijelu Ukrajine između ruskih i ukrajinskih vojnih snaga, Rusija će smatrati da je zapravo napadnuta ona (kako je golemim slovima na naslovnici u utorak izvijestio beogradski Informer), i to će joj poslužiti kao „izgovor“, kao povod za rat, kao casus belli, protiv Ukrajine kao države. (…)
Rusija posljednjih mjeseci – ozbiljnije nego ikada dosad, pa i u obliku vrlo preciznih pisama na koja je zatražila isto tako precizne odgovore – postavlja uvjete Zapadu. Ako bi on ispunio te uvjete, Rusija ne bi bila krenula na Ukrajinu i prestala bi udarati u ratne bubnjeve. Na Zapadu su ta uvjetovanja ocijenjena kao „neprihvatljiva“. Iako je Rusija praktički „crtala vraga na zidu“ u tolikim razgovorima i dopisivanjima što ih je s europskim i američkim najvišim dužnosnicima, ovi su na ruske uvjete odmahivali rukom. Osjećali su da su SAD, Britanija, NATO i EU, dakle najmanje tridesetak vrlo razvijenih država, dovoljno snažni da se Putin ne će usuditi prkositi im u prevelikoj mjeri. Ako ipak zaprkosi, kaznit ćemo ga – sankcijama, osudama, političkom izolacijom, slanjem vojne i druge pomoći Ukrajini i drugim ne-vojnim sredstvima. No Putin se na njihova upozorenja i prijetnje nije obazirao. Oni su jaki politički i ekonomski, a on je jak oružano i vojno. On unatoč njihovim sankcijama može još dugo opstati; oni njegovim vojnim akcijama ne mogu nikako parirati osim tako da izazovu Treći europski ili Prvi nuklearni rat. Na što nitko u Europi i Americi zapravo i nije spreman.
Uredništvo Hrvatskog neba
