Nataša Božinović: Čudna smrt Zapada

Kultna serija Seks i grad svojim otvorenim pristupom seksu i prije je uznemiravala konzervativnu javnost, ali s obzirom da su tada četiri mlade žene predstavljale komične i životne anegdote desetke žena, vjerujem da su je ipak pokatkad žmireći mogli pogledati i poneki konzervativci te se identificirati s pojedinim sretnim, konfliktnim, opsesivnim ili tužnim situacijama iz veza i odnosa s ljudima i time dobiti gledateljsku zadovoljštinu. Danas, novi nastavci: And Just Like That, zbog pretjerivanja utjerivanja novih progresivnih dogmi, razočarat će i najvjernije poklonike, možda čak i progresivce, a kamoli ne zaista slobodno misleće ljude.

Novi nastavci kultne serije, doslovce su manifest modernih totalitarnih ideologija i rodne terminologije. Transrodno, binarno, nebinarno, agender, genderbender, bigender…., nabacivanje pustih termina kao kakvih znanstvenih otkrića do kojih se došlo mukotrpnim istraživanjem, a ne istinskim dokoličarenjem.

Od staroga Seks i grad ostalo je vrlo malo za prepoznati. Otpala je naj heteroseksualnija žderačica muškaraca Samantha, a jedna od preostale tri, postala je lezbijka. Matematički gledano već je 50% heteroseksualnosti out, a i dalje se thay, gej, queer i pitaj Boga što, označavaju seksualnim manjinama. U seriji su već na 50%. Slično se poigravaju i s drugim manjinama i rasama. Ukratko, onima koji se osjećaju ugroženo, jer svi su u Americi Amerikanci.

Koliko se sjećam, prije je kroz seriju prošao jedan crnac epizodist, a sada su glavni likovi. Tu je cijela jedna afroamerička obitelj, pa Indijka, potom meksičko-irska katolkinja koja je usput i binarna osoba, i označava se s thay (oni, što god to značilo). Nitko od njih, kao prije u američkim filmovima i serijama, nije kućna pomoćnica, zatvorenik ili kriminalac. Pače su svi ugledni, kulturni, bogati i moćni građani New Yorka.

Pravilo je da su najmoralniji likovi. Unatoč svakodnevnom mijenjanju partnera držat će se tradicije više nego bjelačka i heteroseksualna većina. Primjerice, homoseksualac će savjetovati svoju prijateljicu majku koja je zbunjena promjenom rodnoga identiteta svojega dvanaestogodišnjeg djeteta, da je to djetetova faza, hir koji ne treba podupirati. U školi će majku savjetovati suprotno i reći da podupiru preobrazbu djevojčice u dječaka i ta će školska besida, institucijska, biti zadnja. Drugi će ili druga, ne zna se, savjetovati buduću partnericu da ne vara muža. Odreći će je se jer je toliko moralna da ne želi petljati s udatom ženom. Udata žena će je poslušati i postupiti iskreno. Ostavit će muža i s tom čistoćom ući u vezu s drugom ženom kojoj se ne smije reći da je žena. Ona je ono što sama iskreno poželi. Iskrenost, bez odgovornosti za druge ljude, vrlina je kako serije, tako i novih ideoloških uputa koje je krase. Sva hirovitost i neozbiljnost egocentričnih likova neozbiljnoga Zapada pretvara se u iskrenu transparentnost. I to je pozitivnost. Zar baš sve živo treba izaći iz ormara, a potom ući u ladicu transparentne klasifikacije? Pitam naivno neupućena.

Transparentnost je moćna poluga. I transparentna glupost zatvorit će u ormar i ono malo pameti što zaiskri tu i tamo na ovoj novoj globalnoj platformi. Redikuloznost zaključava ozbiljan narativ ili još gore, predstavlja ga redikuloznim. Ostavljeni muž zbog novootkrivene seksualnosti žene tipičan je primjerak toga „nadmoćnoga“ bijeloga muškarca heteroseksualca. Od njega ne prijeti nikakav potop kojega danonoćno najavljuju i prijete njime, kojekakve Veljače. On je poražen. Krhak, ostavljen, impotentan i dalje vjeruje u trajnu životnu ljubav koju bez problema zamijeni trenutni seksualni poriv iliti hir njegove žene. A tako klasificirati novootkrivenu slobodu kao hir prava je uvreda za omamljene novom ideologijom. Takvu inicijaciju u nadljude, izlazak iz ormara, nazvati hirom!? Hej, pazi što pričaš! Faktograf nadgleda.

Hrvatska je navikla na lokalne ideološke mitove: mit o Jasenovcu, mit o Jugoslaviji, tako da je za novi mit, mit o nasušno za društvo potrebitim rodnim slobodama, SPREMNA!

Zato kad napisah da će serija možda čak razočarati i ove naše progresivce, vjerojatno griješim jer je njihova prilagodba fascinantna. Slijednici one ideologije progona homoseksualaca, sada su odjednom promicatelji LGBT i inih rodnih prava. Zapadne nacije izumiru. Među njima i Hrvatska. Uskočiti u progresivni vlak smrti uz bonus izumiranja Hrvatske, za neprijatelje Hrvatske, slasna je žrtva. Rodna i prava seksualnih manjina krinka su za taj krajnji cilj. Pa će i nastavci serije, za takve idiote biti nešto čemu se treba klanjati kao nogometaši BLMu.

U slučaju da netko ne vidi poveznicu čudne smrti Zapada koju utjelovljuju nove epizode Sexa, i Hrvatske, navodim upravo ovaj primjer zahtijevanja klanjanja BLMuod strane predstavnika reprezentacija država koje blage veze s ropstvom nemaju. A ako netko ne vidi poveznicu ugroze Hrvatske od novih ideologija u uskoj vezi s negacijama Hrvatske; Jugoslavenstvom, odnosno velikosrpstvom kao prioritetom, onda uz već spomenutu poveznicu bivšega sustava koji je progonio homoseksualce, a danas ih isti mozgovi promiču u paketu s jugoslavenstvom, ide i ona legendarna o hrvatskome selu Negoslavci. Vrijedi je ponoviti.

Negoslavci selo od tri reda, izdaleka k’o New York izgleda! I zaista, selo u Hrvatskoj nastanjeno većinom Srbima, na referendumu ZA brak kao zajednicu muškarca i žene, glasovalo je blizu 100% PROTIV! Baš kako bi glasovao njujorški Seks i grad. Baš kao napridni Kekini, Tomaševićevci, Sevke i ostale popevke. E sad, da je isto selo preseliti u Šumadiju i tamo organizirati isti referendum, od Negoslavaca, slutim, ni N od New Yorka ne bi bilo. Pitanje je kako bi i građanin Kekin tamo glasovao, a gdje ne žitelji Negoslavaca.

U seriji Seks i grad, točnije u novim nastavcima And Just Like That, promovira se crnačka umjetnost, slikari i književnici. Bijelci se trude biti upoznati da ih ne bi povrijedili. U tako čemu ipak vidim stanovitu sprdnju što bih označila ostacima ostataka nekadašnjeg Seks i grada. Ali u tome ludilu, tko zna je li scenarist bio mrtav ozbiljan da se bijelci trebaju zaista upoznati s crnačkom kulturom ili ih ismijava pri tome.

Uglavnom, povlačeći paralelu s nama, u nas je sasvim normalno da se upoznajemo s velikanima manjina, da ide jedan objektivan dokumentarac Riječki orao posvećen Gabrielu D’Annunziu i njegovu „umjetničkome djelu“, nasilnoj okupaciji Rijeke i općenito liku i djelu talijanskoga pjesnika, i slavljenoga ratnika, a hrvatskoga okupatora. Provlači se tako sitni i redikulozni D’ Annunzio kao neka objektivna veličina, od ljubavnih vještina do onih ratničkih. Sve mitologizirano, poetizirano do maksimuma s primjesama teškoga kiča. Prototip fašiste je ikona umjetničkoga i slobodarskog duha. Junak je to, ne samo talijanskoga, nego i svjetskog kalibra. A mi volimo biti dio svijeta, pa to vidno ispoštujemo u silnoj objektivnosti i tolerantnosti. I fašističkih ideja ako treba. Cijena? Sitnica! Na račun Hrvatske.

S druge strane blage veze prosječan Hrvat nema o hrvatskim junacima. Jer hrvatske kulturne i prosvjetne institucije rade na zaboravu, rade na tome da ti junaci postanu nezanimljivi širem puku. Ni filma, ni serije o primjerice, Zrinskima i Frankopanima. Nedavno sam pisala o pokušaju degradacije tih junaka. Konkretno mi je bio povod tekst Ivana Salečića o njima gdje autor njihovo junaštvo pokušava uškopiti. Da bi se ta njegova laička predaja učvrstila, odmah dobiva pozornost i drugih medija kao promotor kakve istine i novopečeni junak. Ne traju takvi junaci puno. Zabadaju strelice, dobiju bitku, znaju da neće rat, ali znaju da rat produžuju svojim egzibicijama i iscrpljuje državu, pa im je to valjda utjeha koja ih hrani. A to što iscrpljena država masno podupire svoje neprijatelje, to je pak anomalija kakve u svijetu nema.
Koliko uzgajamo glupost koja na sve strane ponosno izlazi iz ormara, vidno je i s Nikolom Teslom na kovanici Eura. Svaka čast za hrvatskoga znanstvenika, ali kolika je težina Tesle u uspostavi hrvatske državnosti zahvaljujući povijesnom kontinuitetu, kulturi i jeziku kao nacionalnom identitetu. Rekla bih, u odnosu na Marka Marulića, nikakva.
Na Zapadu siluju BLM-om, MeToo-om i rodnom ideologijom. U nas nema bitnih razlika osim jugoslavenskoga bonusa.
And Just like that: Nema više Sexa ni grada kakvog smo poznavali. Ideološko silovanje je zamijenilo dobar stari seks, a grad je zamijenilo globalno selo. Metaforički bi ga mi u Hrvatskoj mogli nazvati Negoslavci.

Nataša Božinović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo