Damir Pešorda: TESLA NA EURU – SIMBOL PODIJELJENOG SUVERENITETA

Konačno je predstavljen dizajn hrvatskih kovanica eura. Na kovanicama od 50, 20 i 10 centi bit će lik Nikole Tesle, a kao najuspješniji je dizajn izabran rad studenta Ivana Domagoja Račića. Na kovanicama od dva eura motiv je geografska karta Hrvatske, a autor dizajna je magistar animiranog filma Ivan Šivak. Na kovanici od jednog eura nalazi se motiv kune, a autor je dizajna magistar primijenjene umjetnosti Stjepan Pranjković. Ispada da je jedino pažnje vrijedno što Hrvatska može ponuditi svijetu geografski oblik, kojega su joj kroz povijest uglavnom otimačinom iscrtali drugi, kuna, motiv koji ima utemeljenja u hrvatskoj  novčanoj tradiciji, ali teško da je oznaka prepoznatljivosti suvremene Hrvatske niti što doprinosi njezinom imidžu, te američki inovator Nikola Tesla, rođen u Vojnoj krajini, Srbin po nacionalnom . Doduše, na manjim apoenima centa bit će uglata glagoljica, a ona svakako jest dio hrvatskog identiteta.

Sad većina domoljubnih čitatelja, vjerojatno, osjetiti stanovitu ljutnju i averziju prema autoru ovih redaka, međutim nisam rekao ništa netočno. Jedno je isticati činjenicu da je Tesla rođen i odrastao u Hrvatskoj te ga nastojati inkorporirati u hrvatsko kulturno nasljeđe, a nešto je sasvim drugo isticati ga kao nešto najvrijednije i hrvatskom nacionalnom biću najsvojstvenije, nešto po čemu mi sami sebe prepoznajemo i po čemu nas svijet prepoznaje. To jednostavno nije točno. S druge strane ne mislim da smo od Tesle na kovanicama trebali odustati zbog srbijanskih zanovijetanja niti da bismo uopće trebali obraćati pažnju na njih. Uostalom, otkako je Račan svojedobno ukinuo vizu za građane Srbije, hrvatsko-srpski odnosi razvijaju se isključivo u nepovoljnom smjeru za Hrvatsku. Ono što je pogrešno u izboru Tesle za eurokovanicu jest upravo ta navezanost na hrvatsko-srpske relacije. Kao i jednostavna činjenica da Tesla ni po čemu ne predstavlja neku važnu odrednicu hrvatskoga identiteta.

Davor Ivanković, jedan od simpatičnijih HDZ-ovih opravdatelja, u Večernjem listu od 5. veljače piše: ”U Srbiji su ljutiti zbog Tesle na hrvatskom euru. Da je rođen u Požarevcu, to bismo još i shvatili.” Moram priznati da ne razumijem tijek Ivankovićevih misli, zašto bi američki izumitelj rodom iz Požarevca – kada bi takav eventualno postojao – uopće došao u obzir da bude lik na hrvatskoj kovanici europske valute!? Malo dalje Ivanković poentira: ”Naravno da srbijanska politika ima problem objasniti svom puku kako to da Hrvatima ne smeta za svoj nacionalni simbol na novcu staviti Srbina Teslu. Zato i nisu u EU.” Opet to hrvatsko tupavo hvalisanje time kako smo mi kao toliko tolerantni da manjine ističemo kao najveće hrvatsko bogatstvo, a to, eto, i Eu prepoznaje pa nas je primila u svoje društvo. Sad bi se mogli usprotiviti mudrijaši koji će ustvrditi da Tesla nije nikakav Srbin nego hrvatski pravoslavac te ga ja, zapravo, guram iz hrvatstva u nekakvo srpstvo. Međutim, to ne tvrdim ja, nego to ističe Ivanković kao hvalevrijedan dokaz uključenosti srpstva u hrvatski identitet.

Zapravo, Tesla na hrvatskoj kovanici eura zorno simbolizira spremnost suvremene hrvatske političke elite na dijeljenje suvereniteta sa Srbima. Nešto kao povratak na staru dobru praksu iz SR Hrvatske. Staru dobru praksu iz njihove perspektive jer su suvremene političke elite u Hrvatskoj u najvećoj mjeri biološki i ideološki nasljednici političkih elita iz SR Hrvatske. Otuda i dolazi stalno potenciranje srpskog pitanja u Hrvatskoj, forsiranje Pupovca kao svojevrsnog tutora svim HDZ-ovim vladama od dvije tisućite naovamo, stalno posipanje pepelom zbog stvarnih i izmišljenih hrvatskih grijeha iz prošlosti i reafirmacija nacionalnog ključa u kadrovskoj politici, uz sve više pozitivne diskriminacije, naravno. U Hrvatskoj, zapravo, nikada nije ni bila pružena šansa afirmaciji društvenopolitičkog modela po kojem svi građani, bez obzira na etničku pripadnost, u političkom životu participiraju kao politički Hrvati.

Na kraju, treba uočiti i da ima stanovite simbolike u tomu što je uglatoj glagoljici, jedinom autentičnom hrvatskom simboli na hrvatskoj inačici europskih kovanica, dodijeljen sitniš. Autentičnom hrvatstvu u Hrvatskoj uvijek pripadne tek sitniš. A što se tiče skandala oko navodne krađe fotografije za dizajn kovanice od jednoga eura, to je toliko tragikomično i tipično hrvatski da mi se ne da ni komentirati. Tek opaska da bi bilo neobično da je HNB uspjela nešto organizirati kako treba, pa makar se radilo o običnom natječaju za dizajn eurokovanica. Apsurdno je to s hrvatskim institucijama: svim silama trude ih se dezavuirati baš oni koji se baše u njima i tako daju štofa svojoj subraći, također navezanoj na državne jasle, da pljuckaju po tim istim institucijama koje su takve nikakve jer su ih ludi nacionalisti istrgnuli iz živodajnog jugoslavenskog konteksta u bezumnoj žudnji za samostalnom Hrvatskom. Dotle ti isti pokisli nacionalisti ne znaju što bi: branili rečene institucije jer su barem nominalno hrvatske ili ih napadati jer ne vrše svoju funkciju, nego štoviše čine štetu.

Usput budi rečeno, ako se već uzimao motiv kune kao asocijacija na hrvatsku monetarnu tradiciju, trebao je biti preuzet s banovca, prvog hrvatskog novac kovanog u Pakracu i Zagrebu tijekom 13. i 14. stoljeća. Premda sve to skupa i nije pretjerano važno jer je odustajanje od kune kao vlastite valute stožerni grijeh ”stožerne” stranke, a sve drugo tek dosipanje soli na ranu.