POVIJEST MENTALITETA: Korijeni turskog bezobrazluka

Nedobronamjernik toleranciju sugovornika tumači kao slabost koju može iskoristiti i izigrati radi ostvarenja vlastitih ciljeva.

Piše: Anto Ivić, Hrvatski Medijski Servis

Franjevački kroničar fra Mato Kristićević (1755.-1840.) je, prema riječima suvremenika prepisujući iz starih kronika i ono što je sam zapamtio i prikupio, sastavio svoje ljetopisno-memoarsko djelo Enhiridion. Ono između ostalog predstavlja priručnik uputa franjevcima kako se ponašati u nesklonom muslimanskom okruženju i ophoditi se s korumpiranim vlastima.

Kristićević je pokušao shvatiti razloge uživanja muslimana u besmislenim nepravdama načinjenim kršćanima. To obrazlaže na jednom primjeru iz 1750. kada je skupina muslimana „zbog urođene mržnje“ istukla grupu fratara iz fojničkog samostana, a zatim naoružana nasrnula i na katoličke seljake. Zatim su sve to vlastima prikazali upravo suprotno, kao napad kršćana na muslimane.

Premda je gvardijan zbog tog događaja proboravio u zatvoru te platio kaznu eminu, nezadovoljni kolovođa Sali/h/-baša je na višoj instanci u Sarajevu digao optužbu protiv fratara, kao predstavnika katoličke zajednice.

Kristićević piše: „A Sarajevo je prema njegovoj pokrenutoj tužbi osudilo veliko zlodjelo, dakako dostojno kazne i nije htjelo drugu stranu saslušati da uvidi ratoborne prevare i neutemeljene izjave. I stoga je povjerilo fojničkom kadiji i serdaru da treba ponovno suditi o ovoj svađi. Dakle, dok rečena svađa nije bila izglađena, gvardijan je proveo 7 dana u zatvoru i primio neuobičajenu kaznu.“

Fra Mato zaključuje: „Nije šala Turčin. Budući da je kod njih najveća krepost smiona oholost života, čine veoma nedostojno zlodjelo prezira sebe i svoje sljedbe ne samo na svom, nego i tuđem području od stanovnika pomirljive vjere.“

Korijene takvog ponašanja vidi u ovomu: „Kršćanski se roditelji brižno brinu da se njihova djeca ne ukaljaju raznim i različitim manama. Turski roditelji, kad njihova djeca obiluju raznim manama, sebi čestitaju, jer nevaljalci smatraju naše kreposti manama, a naše mane krepostima. Kršćanski roditelji u ovom podređenom bosanskom stanju prevladavajuće turske sljedbe, bez građanske slobode, u takoreći groznom položaju rađaju svoju djecu. Turski roditelji tako odvažni, u sigurnu stanju, bez ikakva nemirna premišljanja i bez straha prijetećeg zla rađaju svoju djecu i u takvom se stanju odgajaju, odrastaju, siguran život provode u odvažnosti i na taj se način obično ne boje ni sadašnjeg ni budućeg zla. A ako je to tako, kako da se boje prividna zla koje mi nanosimo?

Ako se filozofi usuđuju govoriti da je odgoj novo rađanje, otud nam se daje shvatiti da iz tog različita odgoja nastaju ljudi različita vladanja i različite naravi. Shvati da iz takva odgoja Turci deset puta više obiluju svojim krepostima, naime da su potpuno nepromišljeni, drskiji, neobuzdaniji i bezobrazniji od kršćana koji su rođeni u podređenu stanju i odgajani su u stalnom strahu. – Upoznaj da su Turci sigurni od zasjeda u svome kraljevstvu kao što su kršćani uplašeni u tuđemu. Zatim razmisli da pašalije, premda su Turci kao i drugi, ipak u usporedbi s drugima na istaknutiji način posjeduju turske vrline, naime oholost, drskost, neobuzdanost, bahatost, bezobrazluk, nepromišljenost, zaštitu i u parnicama pobjedu. Jer su izaslanici vezira koji sudi veoma nadmoćni svim Turcima koji su niži od vezira, pa ako svim Turcima, onda mnogo više raji. Je li tako? Pa ako je tako, stvar je na strani okrivljenog?“

Očito je da su pojedini obrasci ponašanja iz prošlosti opstali do danas. Ali je jasno i da društvo u kojem su zakonodavna, sudska i izvršna vlast bile pristrane, s ciljem podržavanja nejednakosti stanovnika, dugoročno nije moglo opstati.

Anto Ivić/HMS/https://hms.ba /Hrvatsko nebo