Zoran Krešić: Washingtonski sporazum bit će mrtav ako se oslabi uloga Doma naroda FBiH

Problem izborne reforme u BiH, koja doživljava kulminaciju s otvaranjem presudnog kruga razgovora, rezultat je niza odluka koje su povlačili međunarodni administratori te su na taj način, svjesno ili ne, ozbiljno narušili sadržaj dva mirovna sporazuma – onoga iz Washingtona o uspostavi FBiH te Daytonskog o državi BiH s dva entiteta. Te “reforme” negativno su utjecale na odnose Bošnjaka i Hrvata. Do prve međunarodne intervencije, unatoč posljedicama rata, dva naroda su odnose gradila na razumijevanju i poštovanju. No, sada je u nizu institucija na koje juriša bošnjačka politika i Dom naroda koji je ostao posljednja brana hrvatskoga opstanka u BiH kao političkog, konstitutivnog naroda. Čak iako se nijednom presudom Suda u Strasbourgu ili bilo kojom odlukom ne traži njegovo reduciranje ili ukidanje, agresivno se upravo inzistira da se kroz “funkcionalnost” FBiH ugura rasprava i o ulozi ovoga Doma i unatoč tome što je Ustavni sud BiH iz 2016. godine zatražio da se osigura legitimno političko predstavljanje triju konstitutivnih naroda te utvrdio da se Hrvate preglasava i da se mora prestati s tom praksom. Ta presuda je otišla i korak dalje te je u njoj precizno navedeno kako se legitimno političko predstavljanje mora osigurati i na svim “administrativno-teritorijalnim” razinama, što uključuje Predsjedništvo BiH, piše Večernji list BiH.

Legitimno predstavljanje

Apetiti bošnjačke strane u BiH porasli su 2000. godine kada je misija OESS-a u BiH, predvođena Robertom Barryjem i Kareom Vollanom, odlučila promijeniti način biranja izaslanika u gornji, nacionalno koncipirani, Dom naroda FBiH. Već sljedeće godine ključne hrvatske stranke izbačene su iz vlasti u projektu protuhrvatske Alijanse za promjene. Iako je ambicija međunarodnih dužnosnika bila omogućiti glasovanje “preko nacionalnih crta”, ta se odluka pretvorila u suprotnost i postala je podloga da Bošnjaci kao tri i pol puta brojniji narod mogu preglasati Hrvate te im izabrati predstavnike u županijama gdje Hrvati gotovo i ne žive. Najbolji dokaz za to je da se danas uopće čak niti ne ustručavaju Bošnjaci lažno predstavljati kao Hrvati kako bi se našli u hrvatskome klubu Doma naroda. Danas su hrvatski izaslanici Edim Fejzić i Anel Šahinović iz Goražda i Bihaća.

Nedavno je nekadašnji šef misije OESS-a u Mostaru, ali i dužnosnik u središnjem uredu u Sarajevu, američki diplomat Edward Joseph upozorio kako se izbornim reformama nije mislilo omogućiti praksu preglasavanja. Joseph je ocijenio kako jedino Bošnjaci mogu glasovati preko “etničkih linija” te na taj način utjecati na rezultate izbora, dok to drugim narodima, napose Hrvatima, nije moguće zbog malobrojnosti.

Joseph: Preglasavanje Hrvata na izborima je protiv Daytona i građanske BiH

Naveo je kako je takva praksa protivna duhu Daytonskog sporazuma. Sljedeće, još pogubnije poteze koje su isključivo išle u korist većinskih Bošnjaka, donio je bivši austrijski diplomat na čelu međunarodne uprave u BiH Wolfgang Petritsch. On je 2002. donio niz odluka koje su nepopravljivo narušilo poziciju Hrvata, ali i dao krila bošnjačkim strankama da nastave s realizacijom ratnih ciljeva. Naime, ukinuo je paritet Hrvatima u Vladi FBiH, kao i odredbu po kojoj je jedan od hrvatskih ministara mogao svaku odluku osporiti oko čega se trebala složiti polovina hrvatskih kolega. Takve poluge sada nema. Uz to, od osam, broj hrvatskih ministara smanjio se na pet.

Umjesto polovine trećina

Bošnjaci sada imaju devet od 17 članova Vlade i sve odluke mogu donijeti bez ijednog Hrvata. Ni to nije bilo dovoljno, nego je intervenirao također u proces načina biranja izvršne vlasti, predsjednika i dvaju dopredsjednika Federacije BiH, koji kasnije daju mandat za sastavljanje Vlade ovoga entiteta.

Umjesto 30 izaslanika u klubu Hrvata, Petritsch je broj smanjio na 17. Nakon toga umjesto natpolovične većine koja je prije davala potporu za izbor predsjednika FBiH, Petritsch je donio odluku da je dovoljna jedna trećina, odnosno šestorica. To je poslužilo da se 2011. uspostavi vlast platforme bez hrvatskih stranaka za koje je glasovao najveći broj Hrvata. Kada se tome pridoda da su Bošnjaci u tri navrata birali Željka Komšića u državno Predsjedništvo, jasno je da su puzajuće reforme Washingtonskog i Daytonskog sporazuma išle isključivo na štetu Hrvata i podjeli zemlje na dva entiteta.

Zoran Krešić/VL/Hrvatsko nebo