Fragmenti hrvatske zbilje D. Dijanović: Slavljenje Milana Tepića – izvrsna ilustracija današnje Srbije

Zarobljena država

O tome da je današnje srpsko društvo i dalje zaraženo virusom velikosrpstva – sve je više suvišno trošiti riječi. Srbija je rehabilitirala četnički pokret, Draža Mihailović nacionalni je heroj, a osuđeni ratni zločinci ugledni su posjetitelji svih viđenijih nacionalnih proslava. Srpski mainstream mediji svakodnevno se natječu u širenju mržnje prema okolnim narodima, a u tome im sekundiraju vodeći srbijanski političari.

Pobožna velikosrpska atmosfera na kojoj je bio i Milorad Pupovac

O velikosrpstvu svjedoči i izbor imena ulica. Tako je Milan Tepić, koji je 29. rujna 1991. u Bjelovaru u Barutani digao u zrak skladište eksploziva (170 tona), prilikom čega je poginulo jedanaest hrvatskih branitelja – u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj heroj. Časti ga se i slavi kao posljednjeg jugoslavenskog narodnog heroja. Mladi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković nedavno je, na dan proslave RS-a, otvorio spomenik Tepiću i naveo ga kao uzor mladim naraštajima. Tepić ima spomenik i u Beogradu, a ulice u brojnim gradovima bratske i nesvrstane Srbije.

Slavljenje Milana Tepića izvrsna je ilustracija toga koje i kakve osobe se danas smatraju velikanima u susjednoj Srbiji, ali RS-u. Samo otvaranje spomenika, kako smo napomenuli, zbilo se prilikom proslave dana RS-a koja je okupila vascelu kremu nebeske Srbije. Bio je na Dodikovom derneku, na kojemu se ponovno pozivalo na secesionizam, bivši miljenik hrvatskih medija Porfirije Perić. On je bio zadužen za pobožnu velikosrpsku atmosferu kojoj je nazočio i stup vladajuće koalicije Milorad Pupovac. Zaradio je Pupovac zbog svojega poteza oštre kritike čak i lijevo-liberalnih novinara i političara. No svojim suznim okom i drhatujućim glasom mirotvorac Pupovac lakonski je otklonio prigovore i kritike sa svih strana.

Naime, kao glavni promotor kulta ugroženog Srbina, Pupovac dobro zna da Srbi u Hrvatskoj uvijek i jedino mogu biti samo žrtve, a nikada krivci za išta. Ne smeta banjalučko pupovčevanje ni aktualnoj vlasti. Predsjednik Vlade Andrej Plenković istaknuo je tako kako je Pupovac u Banjoj Luci bio kao predsjednik Srpskoga narodnog vijeća. Doduše, i to se vijeće obilato financira iz hrvatskog proračuna i tiska pamflete tipa „Novosti“ u kojima se iz broja u broj sotonizira hrvatska država.

Četničke enklavice

Porfiriju Prvoslavu Periću, dok je bio na službi u Zagrebu, redovito su hodočastili domaći jugoslavjani i borbeni ateisti. I nakon što je otišao u Srbiju i tamo već u prvome intervjuu demonstrirao odanost Draži Mihailoviću, domaći jugofili nisu osjetili potrebi ograditi se od njegova preosveštenstva. Ta i četnike i komuniste povezuje jugoslavenska ideja, a problem su uvijek samo Hrvati i ustaše!

Velikosrbovanje u Srbiji i RS-u predstavlja dijagnozu, ali je ipak unutarnja stvar tamošnjih vlasti. Problem je što velikosrbovanju svjedočimo i u Republici Hrvatskoj. Izvješća SOE-a već nekoliko godina svjedoče o jačanju četništva u Hrvatskoj. Nedavno su tako u blizini Vinkovaca, prilikom proslave pravoslavnog Božića, uhićene mlade nade koje su ulicom paradirale s četničkim kokardama. Iz istih su krajeva i mladi velikosrbi koji su nedavno zbog Škorine pjesme pretukli jednoga mladog Hrvata.

Dijelovi istoka Hrvatske očito i dalje, 24 godina nakon mirne reintegracije Podunavlja, predstavljaju male četničke enklavice u kojima se ne priznaje hrvatska suverenost. Zar smo zaboravili da u Borovu selu, mjestu pogibije hrvatskih redarstvenika, imamo veliki mauzolej srpskome zločincu Vukašinu Šoškočaninu Vuletu? Da ne bi bilo zabune, na mauzoleju stoji natpis o Borovu selu kao srpskoj zemlji na kojoj Vule počiva. Veličanje četnika možemo vidjeti i na brojnim drugim spomenicima na istoku Hrvatske. Hrvatska proziva Stanivukovića za spomenik Tepiću, a na njezinu tlu postoje spomenici jednako teškim velikosrpskim kapitalcima. Suludo, zar ne?

Zarobljena država

Trideset godina nakon međunarodnog priznanja Hrvatsku muče brojni politički, društveni i ekonomski problemi. Popis stanovništva pokazao je da je u odnosu na 2011. broj stanovnika smanjen za gotovo 10 posto. Kome taj podatak nije alarmantan i kataklizmičan taj očito ne razumije ništa. Prirodni pad stanovništva, praćen visokim stopama iseljavanja, ali i visokim stopama abortusa u perspektivi prijeti demografskim nestankom hrvatskog naroda. Tome treba dodati i to da je proces zamjene stanovništva polagano krenuo, pa već danas u Hrvatskoj imamo gotovo 100.000 stranih radnika. Hrvatska u tom pogledu je dio zapadnih trendova kulture smrti, no postoje i države kao što je Slovenija u kojima se ne događa smanjenje stanovništva.

Hrvatska je zarobljena država i talac interesno-utjecajnih skupina i paritikularnih interesa. Dopuštanje veličanja velikosrpstva u Hrvatskoj dio je strategije kojom partikularne skupine održavaju društvene tenzije s jedne strane, a s druge strane kriminalnim postupanjima uništavaju hrvatsko gospodarstvo i ljude tjeraju izvan Hrvatske. Velikosrpski krugovi u Hrvatskoj mogu biti jaki onoliko koliko im iz politikantskih razloga dopuste hrvatske vlasti. Ni manje ni više.

Hrvatska treba hitni reset i uklanjanje klijentelističkoga modela društveno-ekonomsko-političkih odnosa što će podrazumijevati i obračun s ostatcima jugoslavenstva i velikosrpstva koji i dalje vise kao mlinski kamen nad hrvatskim glavama. Ako se u sljedećih desetak godina Hrvatska ne organizira kao normalna država nakon idućeg popisa moći ćemo samo konstatirati da zadnji tko ostane ugasi svjetlo.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo