Umro Mr.sc. Dragan Hazler, dipl. pharm. &. dipl. biochem. – hrvatski djelatnik jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori

Životopis Dragana Hazlera (kratki osvrt)

Životopis Dragana Hazlera kao i svakog čovjeka ovoga svijeta je najobširnije (pisano) djelo o sebi jer treba sadržavati sve aktivne i pasivne uzajamnosti sa sredinom, u kojoj su se međusobno preplitali, umrežavali, sinergizirali, usmjeravali, ukidali… svi odnosi.

Zato ovo što slijedi nije i ne može biti cjelokupni životopis Dragana Hazlera, nego kratki osvrt na izbor životnih podataka sveden uglavnom na tri staze, na kojima je Hazler radoholično i većinom uspješno birao najbolje metode, k najboljem cilju:

1. Izobrazba i djelovanje u struci i znanstveno-istraživalačkom polju struke.
2. Domoljublje, trajno djelovanje, napose na hrvatske opće, gospodarske i političke prilike.
3. Emigrantski život u izbjeglištvu i djelovanje za ostvarenje suverene države Hrvatske.
4. Dragan Hazler je rođen u Slunju od majke Franciske i otca Josipa 10. veljače 1930. u genetički miješanoj švicarsko-hrvatskoj obitelji, koja je živjela i djelovala kroz svoju aktivnu brigu, marljivi rad i skrb opredijeljeno za Hrvatsku.

Školovanje s odličnim uspjehom obavio sam u Slunju, Gospiću i Zagrebu do diplome Farmaceutskog fakulteta (1957.); nastavak specijalizacije na Rugier Boškoviću kod Prof. Dr. Dine Keglevića iz markiranih ugljikovodika i postdiplomski studij iz atomskog, kemijskog, biološkog i psihološkog rata (Vojno-medicinska akademija, Farmaceutski i Medicinski fakultet u Zagrebu).

Kao diplomirani farmaceut djelovao sam u Zagrebu na Zavodu za ispitivanje i kontrolu lijekova i u farmaceutsko-kemijskoj industriji Pliva kao voditelj (šef) galenske proizvodnje.

Radi usavršavanja u stranim jezicima i u farmaceutskoj struci odlazim 1963. u Basel. U početku sam uspješno djelovao u ljekarničkoj službi Engel- i Wasgenring-Apotheke. Tu me je upoznao direktor Pharma-istraživalačkog i znanstvanog departementa SANDOZ AG, Prof. Dr. Peter Ankli i zamolio me je da pređem raditi u Pharma-Forschung & Entwicklung Abteilung (Znanstveno-istraživački odjel) farmaceutskog koncerna SANDOZ AG u Baselu.  To sam učinio i djelovao vrlo uspješno 25 godina kao jedini Hrvat u trustu velikog broja znanstvenih mozgova iz najnaprednijih država svijeta. Za vrijeme djelovanja u znanstvu SANDOZ-a, kasnije NOVARTIS, omogućen mi je dvostupanjski postdiplomski studij na:

-College of Biopharmacy (& Biochemistry), University of Cincinnati, Ohio, USA, 1971-1974, by  Prof. Dr. W. A. Ritschel and Prof. Dr. G. Cooper (USA) te Prof. Dr. Heinz Sucker i Prof. Dr. Peter Speiser… (CH). Završio sam dva stupnja obrazovanja na navedenom polju s najvišom ocjenom i dobio odgovarajuću diplomu. Prvi stupanj mi je poslužio kao preduvjet za nostrifikaciju magisterija u Ljubljani.

-Poslijediplomski studij na ETH Zürich, 1975/76: Nove metode u galenskoj tehnologiji – voditelji: Prof. Dr. Jacob Büchi i Prof. Dr. Peter Speiser.

-Kepner-Tregoe – pedagoški seminari i planiranje rada (1976/77) kao dopunsko obrazovanje za vođenje nastave u Farmaceutsko-laborantskoj školi industrijskog smjera u Baselu. Voditelj seminara: Dr. Michael Wilkinson.

-Magisterij farmacije (sc.) (1977.) na Fakultetu za naravoslovje in tehnologijo, Ljubljana: Nostrifikacija  Zbira (mojih!) znanstveno-istraživalačkih radova – specijalno na području ispitivanja i primjene prirodnih i sintetskih vaselina u koncernu Sandoz, što je išlo službenim odobrenjem – Pharma Forschung & Entwicklung SANDOZ AG, pod vodstvom Prof. Dr. Heinz-a Sucker-a i Dr. Wolfganga Bechera od strane Basela i Prof. Dr.& Mr. farm. Franca Kozjeka… od strane Univerze u Ljubljani. Djelujući na polju istraživanja vaselina, odkrio test za brzu identifikaciju prirodnih i sintetskih vaselina – Klatsch-Test.

O znanstveno-istraživalačkim učinkovitostima u industriji se pišu izvješća za Dokumentarni i Patentni odjel, a ne za stručna javna glasila kao na fakultetima… Sve djelatnostosti ostaju kao industrijska tajna pa ovdje iznosim dozvoljenim načinom samo nešto od svojih znanstveno-istraživalačkih učinkovitosti. Ostvario sam oko 1000 znanstvenih radnja opisanih u izvješćima i u 34 Protokola po 400 stranica, što se odnosi uglavnom na preko 200 timskih patenata i 6 osobnih patenata, na stvaranje novih lijekova svih namjena, novih oblika lijekova, novih aplikacija lijekova (Adhesive lap…), izbor najboljih pomoćnih sredstava, nove tehnologije i poboljšanje starih, stvaranje svjetskih norma za lijekove i pomoćna sredstva:  Sandoz/Novartis-ovih proizvoda i sudioništvo u stvaranju norma za Europsku i Švicarsku farmakopeju. Uz to sam bio suorganizator osnivanja i predavač 20 godina iz stručnih predmeta na Srednjoj školi za industrijske tehničare i laborante.

Član sam brojnih švicarskih, njemačkih, austrijskih, britanskih, čeških, hrvatskih i međunarodnih farmaceutsko-kemijskih, medicinskih i srodnih institucija i strukovnih udruženja. Sudjelovao sam aktivno i kao slušatelj na više od 200 međunarodnih znanstveno-stručnih skupova s prezentacijom vlastitih ostvarenja; nastupao kao predavač na brojnim fakultetima i srodnim institucijama, napose u Baselu, Bernu, Zürichu, Berlinu, Hamburgu, Mainzu, Wien-u, Cardiffu. Madridu i…

Umirovljen s 35 godina i tri dana radnog staža, od toga oko 10 godina u Hrvatskoj, ostalo u Švicarskoj.

2. Hrvatsko domoljublje sam posisao u majčinom mlijeku i razvio po očevom uzoru. Kao dječak sam se oduševio stvaranjem Nezavisne Države Hrvatske, služio joj na sve načine i pred kraj Drugog svjetskog rata sam dragovoljno otišao u Doknadnu dočastničku školu Hrvatske ustaške mladeži u Karlovcu, koju je predvodio vrlo uzorni ustaški bojnik Stipe Šaravanja. Pukim slučajem, zahvaljujući mojoj majki sam ostao živ, a sve moje suučenike, uglavnom 15-godišnjake su poubijali komunistički partizani u šumi Kozjača na Švarči, sada predgrađe Karlovca.

Hrvatski sam djelovao za vrijeme čitavog školovanja, studija i rada u Zagrebu pa sam proživljavao razne neugodnosti i zlostavljanja.

Dolaskom u Basel 1963. odmah osnivam besplatne tečajeve njemačkog jezika za hrvatske radnike, da ih ovim načinom hrvatski udružujem i udaljujem od jugoslavenskih klubova i zatim osnivam i suosnivam:

Kroatischer Kulturverein Ogranak Matice hrvatske, prvi izvan Hrvatske (1967/68.). U sustavu Ogranka MH pokrećem i suosnivam s nobelovcem Prof. Dr. Lavoslavom Ružičkom i brojnim Hrvatima u Švicarskoj (liječnicima, farmaceutima i drugim djelatnicima) uz suradnju s profesorima ginekologije u Zagrebu Dr. Brankom Rajhvajnom, Dr. Matejom Grgurevićem i Prof. Dr. et Mr. ph. Hrvojem Tartaljom:

Hrvatsku zakladu za borbu protiv raka u domovini (1969/70.).

Ta Zaklada dariva Porodiljskoj klinici u Zagrebu (1973.) linearni akcelerator za liječenje genitalnog raka. Tada je Zagreb bio peti grad u Europi, koji je imao ovu dragocjenu aparaturu.

Zahvaljujući suradnji s nobelovcem Prof. Dr. Lavoslavom Ružičkom, Zaklada je registrirana u OUN-u, u Ženevi, kao prva institucija u diaspori pod hrvatskim imenom. To je izazvalo reakciju u Ambasadi SFRJ u Bernu i ova je trajno i nepovratno zaplijenila Draganu Hazleru Putnu ispravu SFRJ.

Time sam bio sveden u status hrvatskog političkog emigranta, što me je dodatno motiviralo za  svestrano hrvatsko i protujugoslavensko djelovanje. Na tom polju organiziram i suorganiziram ovim redom:

– Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u diaspori – HAZUD u Baselu de facto 1973. i de jure 1978. Pokretači HAZUD-a su hrvatski znanstvenici Lavoslav Ružička i Dragan Hazler.

– Hrvatsko Narodno Vijeće – HNV (1974.); sudjelovao napose brojnim člancima kroz list Hrvatska država.

– Kroatischer Ortsverein – Mjesni odbor HNV-a u Baselu za cijelu Švicarsku (1979.).

– Mjesni odbor HNV preustrojen u prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske, u Baselu 23. srpnja 1989. Prvi Ogranak HDZ-a izvan Hrvatske.

Od dolaska u Basel koncem 1963.  stvarao sam prijateljstva na stručnoj, kulturnoj i društvenoj osnovi sa Švicarcima, Nijemcima, Francuzima i Talijanima… što mi je pomoglo uz znanje engleskoga i ruskoga ovladati s švicarskim dijalektom te njemačkim i francuskim jezikom…

Sveučilišna biblioteka, Državni arhiv kantona Basel i Sveučilište, napose Farmaceutski fakultet i Slavistički institut postali su mi svakodnevno svratište. 

Tu sam upoznao genijalne ljude, sklone kulturi, prirodnim ljepotama, umjetnosti i znanosti vezane za Hrvate i naš prostor kroz povijest od Hallstattske kulture, preko Ilirohrvata, Jadrana i Dubrovnika te hrvatskih kvatrićentista djelujućih u Švicarskoj do današinjaca, napose antroposofa Rudolfa Steinera i nobelovaca – Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga.

Evo nekoliko imena tih osoba, mahom sveučilišnih profesora, s kojima sam svestrano surađivao: Peter Ankli, Max Burckhardr, Hanno Caprez,  Felix Hasler, Henz Loeb, Tadeusz Reichstein (Nobelovac na Farm. fakultetu), Rudolf Renz, Hanna Schepp, Hildebrand Schröder, Peter Speiser, Andreas Stähelin, Leo Sternbach, Hein Sucker, Pia von Vincenz…

Kroz ove učenjake razvili smo razne oblike švicarsko-hrvatske i hrvatsko-švicarske suradnje.

Predstavljeni su meni i nekolicini Hrvata u Baselu, hrvatski znanstvenici, koji su djelovali u ovome gradu kao: Ivan Stojković, Andrija Jamometić, Pavao Skalić, Matija Vlačić Ilirik, Petar Pavao Vrgarić, Andrija Dudić…

Održavane su izložbe njihovih djela, dva simpozija i predavanja o njima. Jedno tridesetak djela iz sačuvanne hrvatske baštine  smo reprintiralu u tiražu od 5 do 1000 primjeraka. Posebice valja istaknuti reprinte djela Pavla Skalića: “Miscellanea” i Enciklopediju, objavljenu u Baselu 1559. godine i veledjelo CLAVIS od Matije Vlačića Ilirika…

Iz toga djelovanja je rođen Kroatischer Kulturverein: Ogranak Matice Hrvatske u Baselu, 1967/68. Dolazili su profesori iz Hrvatske i održavali ovdje predavanja: Barbarić,  Brand, Duraković, Franičević, Iveković, Jonke, Kulundžić, Petre, Tartalja, Tomičić…

Stjecajem kulturnih stručnih, umjetničkih i znanstvenih okolnosti, došlo je idejom Lavoslava Ružičke i Dragana Hazlera a) do osnivanja Hrvatske zaklade za borbu protiv raka u domivini i b) do osnivanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori – HAZUD u Baselu , de facto 1973 i de jure 25. ožujka 1978.

HAZUD je odigrala i igra sada vanredno značajnu ulogu na polju svestrane suradnje Hrvata i Švicaraca i napose na relaciji povezivanja Hrvata u dijaspori s Hrvatima u domovini Hrvata (RH, BiH i okruženju). 

Za boravka u Baselu, do 1971. surađujem tajno hrvatski i protujugoslavenski, a od 1971. prema mogućnostima sa svima važnijim institucijama, udrugama i osobama u Hrvatskoj političkoj, kulturnoj i vjerskoj emigraciji. Primjerice, surađujem s ovim emigrantskim Hrvatima (abecedno, bez titula): Ivan Babić, Ernest Bauer, Bruno Bušić, Ante Ciliga, Yvona Dončević, Silvije Grubišić, Stanislav Janović, Branko i Ivan Jelić, Kazimir Katalinić, Lucijan Kordić, Ivo Korsky, Jakša Kušan, Hrvoje Lun, Krunoslav Mašina, Mate Meštrović, Vinko Nikolić, Višnja Pavelić, Jure Petričević (ograničeno i oprezno), Jure Prpić, Bogdan Radica, Tihomir Rađa, Pavao Tijan, Josip Turkalj, Mirko Vidović…

Za sve to vrijeme, surađivao sam mogućim načinima s istaknutim osobama u Hrvatskoj. Spomenut ću samo nekolicinu (abecedno): Antun Bauer, Mile Cindrić, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Nikola Hazler, Miroslav Hirc, Hrvoje Iveković, Jaroslav Ječmen, Tomislav Ladan, Ivo Padovan, Ferdo, Josip i Zvonko Pomykalo, Marijan Pribanić, Ivan Supek, Ivo Tijardović, Zlatko Tomičić, Hrvoje Tartalja, Franjo Tuđman, Stanko Vukadin…

3. Za vrijeme srbskog okupacijskog, genocidnog, pljačkaškog i vandalskog rata na Hrvatsku, kojeg mi pogrješno nazivamo Domovinski ratpomagao sam Hrvatsku osobno i organizirano: novčano i u svima oblicima, napose najpotrebnijim lijekovima, serumima, saniteskim materijalom, dječjim i dietetskim proizvodima i prehranbenim potrebštinama…

Za vrijeme čitavog mojeg boravka u Švicarskoj svestrano sam pomagao svoju obitelj, djecu i unuke, koji  trajno žive u Hrvatkoj i djeluju za nju.

Od 1993. do 2004. sam kao povratnik iz diaspore vezan za zavičajni Slunj u raznim službenim ulogama: dogradonačelnik Slunja, vijećnik u Gradskom poglavarstvu i u Županiji karlovačkoj, supokretač obnove Slunja te brojnih produktivnih, infrastrukturnih, kulturnih i drugih djelatnosti.

Uz  spomenuto sam bio službeno postavljeni član Suda časti HDZ-a za Županiju karlovačku, član saborske Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, nastavnik njemačkog jezika na Srednjoj školi u Slunju i djelatnik u brojnim lokalnim udrugama, primjerice organizator i predsjednik Udruge r. v. Hrvatski domobran – Ogranak Slunj.

U ulozi Hrvatskog domobrana sam pokretač ili supokretač i graditelj brojnih spomen obilježja Hrvatskim vojnicima palim u obrani Domovine i Hrvatskom narodu, napose žrtvama zločinačkog komunističkog antifašizma (oko 8,5 tisuća pogubljenih Hrvata).

Posebice spominjem spomenobilježje, koje sam osobno, svojim trudom i sredstvima podigao hrvatskom vitezu †Juri Francetiću – branitelju Hrvata od srbsko-četničkih fašista, od talijanskih fašista i od komunističkih zločinaca – rušitelja hrvatske države i stvaratelja nove tamnice za Hrvate – komunističke, velikosrbske Jugoslavije.

Kroz svoje djelatnosti u Slunju za Hrvatsku sam razljutio ondašnjeg premijera Vlade RH Ivu Sanadera, Slovenku Vesnu Teršelič i slunjskog gradonačelnika Ivana Bogovića pa sam na vrlo perfidan način istjeran iz Slunja. Zato sam se vratio u Švicarsku i nastavio djelovati sa svim mogućim načinima za bolju Hrvatsku. Tako djelujem na primjer kroz ulogu predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u diaspori, pisanjem, predavanjima i audiovizualnim nastupima za Hrvatsku i u prilog Hrvatske: u diasporskim, domovinskim i europskim medijima…

Djelujem za Hrvatsku i u ulozi člana Euromila (veterani vojske europskih država, uključujući i Hrvatsku) te kao član brojnih švicarskih, europskih i svjetskih institucija i udruga poput: Liječnici bez granica, Farmaceuti bez granica, Međunarodni crveni križ, razne udruge hrvatsko-švicarskog prijateljstva svih oblika i razina… Objelodanio 4 knjige, 50 Zapisa slunjskih i oko 10.000 novinskih i drugih članaka. Objavio od Mile Budaka: Kresinu, Hajduka i Gospodina Tomu u tiražu po 2000 primjeraka i Gospodina Križanića u 100 primjeraka.

Surađujem u hrvatskim portalima, napose: DRAGOVOLJAC, HAZUDch i HAZUDhr…

Iako sam starac u vrlo visokim godinama, samo smrt me može odvojiti od mojeg svestanog djelovanja za bolju Hrvatsku.

Mr.sc. Dragan Hazler, dipl. pharm. &. dipl. biochem. – hrvatski djelatnik

Basel, 10. svibnja 2014.

***

OŽALOŠĆENA OBITELJI, RODBINO I PRIJATELJI

PREMINULOGA DRAGANA HAZLERA

Hvaljen Isus  i Marija!

Ožalošćeni,

saznao sam da je rodom iz Slunja prije 95 godina, preselio u vječnost   dragi, plemeniti, dobri, marljivi i nezaboravni Dragec – hrvatskoj dijaspori  poznati djelatnik i višestruko znani hrvatski kulturni predvodnik.

Odmah sam se pomolio za pokoj njegove duše!

Uvjerio sam se da je Dragan  volio iznad svega hrvatski narod i vjerovao  da je uskrsnuće naša vjera, 

ponovni susret naša nada, a

molitva je znak naše ljubavi i odanosti.

Stoga, vama iz obitelji, ožalošćenima i prijatelja puno životne snage želim i molim da Gospodin vašem srcu daruje krila da iz ovoga prolaznoga svijeta, uz Božju snagu, poletite u svijetlo ljubavi Božje,

a Draganu Hazleru udijeli vječni pokoj u krilu Očevu

zahvaljujući Draganu na višestrukoj pomoći  –

uime naših Akademika  i Napretkovaca 

zahvalni

fra Andrija Nikić,

predsjednik

Hercegovina, 17. siječnja  2022.

Hrvatsko nebo