U 2022. bit će rata u BiH. Ali onoga za mir. To će biti prvi rat koji će ova država dobiti!?

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:4 min, 4 sec

 

 

Bosna i Hercegovina ušla je u još jednu neizvjesnu godinu. I ovu, 2022., obilježit će politički ratovi. Kulminirat će uoči općih listopadskih izbora. Bez obzira na to po kojim će se pravilima održati. Rezultati se već unaprijed znaju. Oni će biti samo modificirani popis stanovništva. Nacionalne stranke iz triju naroda na njima će dobiti još jedan legitimitet. Ponajviše će ga koristiti za obračun s “prirodnim neprijateljem”. Odnosno, s nacionalnim strankama iz drugih naroda.

U tim utakmicama često će se mijenjati savezništva i neprijateljstva. Razigravat će Hrvati i Srbi protiv Bošnjaka, Bošnjaci i Hrvati protiv Srba, Srbi i Bošnjaci protiv Hrvata. I svi oni protiv ostalih. Protivnik će se rotirati ovisno o aktualnom trenutku i interesima. Dramaturgiju će upotpunjavati obilježavanje (prije)ratnih godišnjica. Svaki dan obljetnica je nekoga poraza, pobjede, zločina, masakra, progona, genocida, urbicida… Ove godine već stižu i “okrugle”. Neke od njih navršavaju tri desetljeća. Jubilarne su pa će imati veću snagu u dizanju tenzija. Idealne su za još žešće diskreditiranje suparnika, odnosno jačanje vlastitih pozicija.

Primjerice, ove godine obilježavat će se 30 godina od početka rata. Zapravo, tri naroda imaju najmanje tri verzije o tom datumu. Za Hrvate on je počeo početkom listopada ‘91. napadom na Ravno. Ili čak još prije, u svibnju ‘91. kada su zaustavili tenkove u Pologu između Širokog Brijega i Mostara. Međutim, Bošnjaci tvrde da je početak tek u travnju ‘92. kada su Bijeljinu napale srpske paravojne postrojbe. No, najčešće ipak uzimaju datum 5. travnja. Tada su na sarajevskom mostu Vrbanja Srbi ubili dvije mlade žene, studenticu iz Dubrovnika Suadu Dilberović i službenicu Olgu Sučić. I započeli 1425 dana dugu opsadu glavnoga grada. Srbi pak tvrde da su Bošnjaci započeli rat 1. ožujka ‘92. kada je u Sarajevu Ramiz Delalić Ćelo pred pravoslavnom crkvom ubio srpskog svata Nikolu Gardovića. Njima je taj događaj poslužio kao povod za barikade. A stvarna pozadina bio je referendum za neovisnost BiH koji se održavao baš toga dana. Srbi su ga bojkotirali, a Hrvati i Bošnjaci masovnim izlaskom i plebiscitarnom potporom s 98 posto izglasali su neovisnost BiH.

Koji god se od datuma označavao kao službeni početak rata, u njemu je u četiri godine ubijeno više od 100 tisuća vojnika  i civila, a više od dva milijuna osoba raseljeno. Goleme štete od razaranja još dugo će se sanirati. Patnje, boli i suze nikada neće zacijeljeti. Ali političari kao da sve to zaboravljaju. Igraju se vatrom valjda vjerujući kako će “utjecajni” stranci gasiti požar koji oni zbog svojih stranačkih i nacionalnih interesa potpaljuju. Zaboravljaju da će zbog toga jednog dana sjediti na optuženičkoj klupi nekog međunarodnog suda.

Tijekom povijesti u BiH su kontinuirano bila krvoprolića. S većim ili manjim razmacima. Do ovog posljednjeg rata uglavnom se borilo protiv tuđih vojska: bizantske, bugarske, osmanlijske, ugarske, Švaba, Talijana… I onda međusobno VRS, HVO i Armija. Svi protiv svih. Svaki rat bio je krvaviji od prethodnoga. Samo Bog zna koliko je stotina tisuća ljudi u svima njima tijekom povijesti izginulo, ranjeno, protjerano.

Unatoč svemu, već prvih dana ove godine počinje obilježavanje (prije)ratnih dana. Srbi će slaviti 9. siječnja, Dan Republike Srpske. Razljutit će to Federaciju. Onda će Federacija slaviti 30. obljetnicu neovisnosti BiH. Razljutit će to RS. I cijela će godina biti takva. Obilježavat će se i događaji iz svih ratova od stoljeća desetoga. Poticat će sjećanja koja će razbuđivati mržnju. Da se ne zaboravi i ne oprosti.

Plodno tlo za novi rat stvaraju svi oni koji ga prizivaju, pa čak i oni koji ga neodgovorno najavljuju. Nisu ni svjesni kako i oni, svojom retorikom, mogu biti okidač, poput Principova ili Ćelina pištolja. Prvi svjetski rat počeo je 1914. u Sarajevu kod mosta Latinska ćuprija pored kojeg je Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Nakon nepunih sedam desetljeća, ‘92. godine, samo četiri mosta dalje, na Vrbanji ubijene su dvije djevojke. I opet je počeo stravičan sukob. Mir je samo kratko razdoblje u kojemu se BiH oporavlja od prethodnoga i priprema za sljedeći rat.

Ova, 2022., bit će u znaku obilježavanja triju desetljeća od 1992. Većina građana bila je sudionik ili pamti kako je počeo rat. Kolektivno sjećanje na strahote mržnje najčvršći je temeljni kamen miru. Narod(i) neće dopustiti reprizu. Oni koji je zagovaraju, završit će u ropotarnici povijesti. Bit će ih puno. Ova država treba ljude budućnosti, a ne prošlosti. Mnogi vjeruju kako će sve više nestajati oni koji će ove godine slaviti stare ratove u funkciji novih. Mir će učvrstiti dobri ljudi kada to već neće domaći i strani političari. Ovu, 2022., obilježit će rat za mir. Bit će to prvi rat koji će Bosna i Hercegovina dobiti!?

Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.