VIDEO Dalićev životni intervju za Večernji: Nije bilo lijepo ni ukusno, ali na Poljudu su me svladale emocije

Vatreni su se s izbornikom Zlatkom Dalićem prvi put upoznali prije odlaska u Kijev na utakmicu s Ukrajinom, u kojoj nisu smjeli izgubiti. Bilo je to prije četiri godine, ulog nije bio samo prolaz u dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Bila je to utakmica istine za generaciju Luke Modrića, njihova zadnja šansa da naprave rezultat na velikom natjecanju.

Što je sve izbornik rekao prisjećajući se tih trenutaka, ali i svih onih koji su kroz godine uslijedili, pratite u podcastu:

– Najteže mi je palo to što se naš nastup na Euru svim silama u nekim medijima želio prikazati kao neuspjeh. Svi znaju da hrvatska reprezentacija dosad nikada nije pobijedila u prvoj utakmici nakon prolaska skupine, osim u Francuskoj 1998. i u Rusiji 2018. godine. Nismo pobijedili ni ovaj put, izgubili smo od jake Španjolske u produžecima jedne sjajne utakmice, a to se prikazivalo kao neuspjeh. U skupini smo prvi put u povijesti pobijedili Škotsku u Glasgowu, u jako teškoj i odlučujućoj utakmici. Ali sve je to bio neuspjeh, tako se prikazivalo i to mi je teško palo. Nakon poraza od Engleske na otvaranju turnira krenule su razne analize, ali ja nikada nisam tražio alibi, već sam preuzimao odgovornost na sebe. Ja sam pogriješio i ja sam za to odgovoran, ali kad analiziramo, malo je onih koji priznaju svoje pogreške.

I ranije je preuzimao odgovornost za rezultate i poraze, čini to zapravo od prvog dana na klupi Hrvatske. Ali mnogi kao da to ne čuju i uporno ga kritiziraju.

– Čuli su me svi koji su me htjeli čuti, oni koji nisu – nisu. Nekoliko puta sam ponovio da je najveća potvrda kvalitete mog rada onih 15 tisuća navijača u Kopenhagenu koji su platili put i riskirali zdravlje usred pandemije. Nakon utakmice ispratili su nas ovacijama i 15 minuta su nam skandirali. Ti ljudi su me čuli, oni su moja najveća podrška i njima odajem priznanje. Oni su mi bitni, a ovi drugi imaju svoj pravac i ja to poštujem. Kritika te uvijek malo dirne, ali kad ljudi zbog tebe plate put i isprate te ovacijama, onda znaš da si napravio nešto dobro – rekao je izbornik i dodao:

– Poštujem kritike, ali bitan je krajnji cilj, a ja sam ih sa svojim stožerom i igračima ostvario. Rezultat je najbitniji, on te nosi i spašava. Dok Hrvatska na nekom velikom natjecanju ima šansu za prolazak skupine, treba ju podržavati i maksimalno stati iza tog projekta. Kad Hrvatska ispadne iz grupe, onda razvaljujte izbornika.

Odlučujuća utakmica za plasman na Svjetsko prvenstvo igrala se na Poljudu protiv Rusije, vatrene je bodrilo 30.000 gledatelja. Rasplakao se na kraju utakmice…

– Tijekom cijele utakmice bio sam miran i koncentriran te sam vjerovao da gol koji čekamo mora doći. Kad je sudac odsvirao kraj, slomile su me emocije. Ne znam kako sam se tako raspao, možda nije bilo ni lijepo ni ukusno da me ljudi gledaju dok plačem. Kod nas je čudno kad muškarac u kući plače, ali svladale su me emocije i iz mene je izašlo baš sve – pritisak, inat, dokazivanje i vjera koju sam imao. Za mene je to bio kraj svijeta. Hrvatska se plasirala u Katar, bodrilo nas je 30.000 gledatelja koji su kisnuli tijekom cijele utakmice, kisnuli su i prije utakmice, ali nitko nije odustao. Sat vremena nakon susreta još se pjevalo na Poljudu, a ja sam zbog svega toga plakao.

Postao je najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske i otkrio što mu to točno znači.

– Statistika sugerira da sam najuspješniji izbornik Hrvatske u povijesti jer nijedan prije mene nije izborio plasman na tri velika natjecanja u nizu. To je uspjeh za cijeli hrvatski nogomet, ali u prvom redu je zasluga naših igrača, zaposlenika HNS-a i mog stožera.  Kritike koje spominje bile su utemeljene na lošoj igri i lutanjima Hrvatske na Euru.

Koji je bio plan i gdje se izjalovio?

– Za sve što sam radio do Eura imam objašnjenje i razlog. Bili smo drugi na svijetu, ja sam živio s tim igračima i vjerovao sam im kao i oni meni. No uslijedile su tri godine lutanja, odradili smo smjenu generacije koja se uopće nije osjetila i to je preraslo u prevelik komfor za veliki broj igrača. Oni su to nesvjesno koristili, osjećali su da će uvijek dobivati pozive bez obzira na svoju formu u klubovima. Osjećao sam veliku zahvalnost prema tim dečkima, uostalom s takvom mojom filozofijom ostvarili smo i sve ciljeve. Nakon Eura sam shvatio da moram mijenjati priču, krenuo sam od sebe i nisam se skrivao. Bilo je gotovo, znao sam da smo došli do kraja i da moram nešto napraviti. Završilo je vrijeme zahvala, starih zasluga i želja. Ako želim ostati izbornik, moram promijeniti priču. To sam i napravio – napominje Dalić i detaljnije pojašnjava:

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

– Odlučio sam se za drugi smjer, uveli smo nove igrače, a oni koji nisu imali minutažu u svojim klubovima, bez obzira na njihovo ime i prezime, više nisu bili sigurni. Sve sam to radio u dogovoru sa stožerom i igračima, i pokazalo se kao pun pogodak.

Luka Modrić je njegova produžena ruka na travnjaku, ipak je kapetan. Ali, donose li odluke zajedno?

– Luka je kapetan Hrvatske, on je moja desna ruka i pomaže mi više nego neki drugi igrači, ali odluke na kraju donosim ja. Konzultiram se s članovima stožera i igračima, ali svaka odluka koju sam donio bila je moja.

Porazi u Ligi nacija su mu zasmetali, kao što bi svima, ali neuspjesima naziva isključivo poraze od Mađara i Slovenije.

– Mnogi vade moju statistiku, ali pogledajte od koga sam ja to izgubio – od Portugalaca, Engleza, Francuza, Brazilaca, Španjolaca… U Ligi nacija smo patili jer nemamo širok roster kao Engleska i Francuska, na to nisam mogao puno utjecati. Izgubili smo triput od Francuza, između ostalog i u finalu SP-a, a u sve tri utakmice bili smo bolji. Nisam rekao da je natjecanje u Ligi nacija nebitno, ali nije nam najbolje sjelo te nismo imali vremena za trening.

Dea Redžić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo