Blokada institucija samo je pokazatelj najdublje političke krize u BiH

Po mnogo čemu, a posebno politici, ova godina neće biti za pamćenje. Bosna i Hercegovina je iz jedne klizila u drugu političku krizu, a godinu završava uz gotovo potpunu blokadu izvršne i zakonodavne vlasti.

Za i protiv

Prva polovina godine uglavnom je bila opterećena prepucavanjima oko odluka Ustavnog suda BiH kojima su dovedene u pitanje nadležnosti entiteta u mnogim oblastima. Nekoliko je sudski kontroverznih, ali dalekosežnih odluka. Od one zbog koje je dovedena u pitanje izgradnja hidroenergetskog projekta “Buk Bijela”, jer država kao vlasnik vodnih resursa nije dala suglasnost na taj projekt, do slične odluke kojom je osporen entitetski Zakon o šumama u RS-u. Ustavni sud BiH zaključio je da se prvo na državnoj razini treba regulirati vlasništvo, odnosno upravljanje šumskim zemljištem.

Očekivano, sve to izazvalo je oštre reakcije u RS-u i porukama da srpski političari neće dopustiti da ovaj entitet ostane tek “prazna ljuštura”. U tom kontekstu treba promatrati i zahtjeve za promjenu strukture Ustavnog suda BiH i definitivni odlazak troje stranih sudaca koje bi, po prijedlozima iz RS-a, zamijenila tri domaća suca. Protiv ovakvih prijedloga bile su sve stranke iz Sarajeva i bilo je očito da se neće postići kompromisno rješenje.Situacija je dodatno eskalirala nakon najave imenovanja novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, i to u liku njemačkog političara i diplomata Christiana Schmidta. Srbi su se protivili ovom imenovanju, objašnjavajući to potrebom da se prestane s međunarodnim protektoratom, koji se pokazao neuspješnim, te da se sudbina Bosne i Hercegovine prepusti u ruke njezinih naroda, građana i političara. No, ni oko toga nije bilo unutarnjeg, ali ni vanjskog konsenzusa. Tako je Schmidt postao prvi visoki predstavnik koji je imenovan bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a. Naime, Rusija i Kina jasno su stavile do znanja da neće podržati njegovo imenovanje uz otprilike iste argumente koje iznose i političke stranke iz RS-a. Umjesto Vijeća sigurnosti UN-a, Schmidta je imenovao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), a do danas tu odluku, kao ni legitimitet i legalitet novog visokog predstavnika nisu priznali Moskva, Peking i Banja Luka.Kao da to samo po sebi nije bilo dovoljno, pa je situaciju dodatno zakomplicirao odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko namećući izmjene Kaznenog zakona BiH kojima se, između ostalog, zabranjuje i sankcionira negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje presuđenih ratnih zločinaca. Svoju odluku Inzko je pravdao time da institucije BiH svih ovih godina nisu uspjele same donijeti takvo zakonsko rješenje i prekinuti s uznemiravanjem i vrijeđanjem žrtava ratnih zločina. Činjenica je da dogovora o takvom zakonu unutar BiH nije bilo, kao i da je značajno umanjeno javno negiranje genocida nakon nametanja ovih zakonskih izmjena.

Međutim, političke posljedice Inzkove ostavštine vidljive su i danas kroz najveću institucionalnu krizu u poslijeratnoj BiH. Narodna skupština RS-a reagirala je na Inzkovu upotrebu bonnskih ovlasti povlačenjem iz državnih institucija i blokadom koja traje do danas. Tek nekoliko odluka usvojeno je u proteklih pet mjeseci u Predsjedništvu, Vijeću ministara i Parlamentarnoj skupštini BiH. Uglavnom je riječ o tehničkim odlukama, dok o razmatranju i provedbi ozbiljnijih reformi nema ni govora.Umjesto toga, Republika Srpska krenula je u proces povratka nadležnosti s državne na entitetsku razinu u nekoliko vrlo važnih oblasti. Osim konkretnih odluka kojima se omogućava uspostava entitetske agencije za lijekove i medicinska sredstva, koja bi zamijenila istoimenu agenciju na državnoj razini, Narodna skupština usvojila je zaključke kojima se za šest mjeseci najavljuje izlazak RS-a iz državnih Oružanih snaga, sustava neizravnog oporezivanja i pravosuđa na razini BiH. Kako je najavljeno, umjesto postojećih državnih struktura, u ovim oblastima uspostavile bi se entitetske. Kako će to u praksi izgledati, teško je pretpostaviti, a mnogi tvrde kako je i tehnički neizvedivo bez ozbiljnih financijskih i drugih posljedica za sve u BiH.

Unutarnji dogovor

Međunarodna zajednica šalje oprečne poruke. Dok je nova njemačka vlada najveći zagovornik sankcioniranja Milorada Dodika i njegovih suradnika, neke druge članice Europske unije tomu se protive i inzistiraju na razgovorima i traganju za rješenjem kroz politički dijalog sa srpskim predstavnicima. Da bi sankcije samo dodatno destabilizirale ionako nestabilnu zemlju, smatraju i prvi bosanskohercegovački susjedi. Uz snažnu potporu teritorijalnom integritetu BiH, Hrvatska poziva na traganje za kompromisom i suzdržavanje od svih jednostranih poteza. Slično reagira i Srbija, ali uz posebno isticanje da neće pristati na bilo kakve sankcije protiv RS-a.Oni od kojih se najviše očekuje i čiji je utjecaj nedvojbeno najveći – Sjedinjene Američke Države – očito žele kombinacijom pregovora i prijetnji doći do stabilizacije odnosa u BiH i izlaska iz političke slijepe ulice u kojoj se zemlja nalazi. Svjesni su, čini se, kako je ovo i za njih najveći izazov nakon Daytonskog sporazuma, čiji su kreatori i jamci. Javno upozoravaju Dodika da će se suočiti sa sankcijama ako nastavi s jednostranim potezima, ali diplomatskim kanalima pregovaraju s njim.Kako bi BiH doista izišla iz najveće poslijeratne krize, svi će morati nešto dati i nešto dobiti. Bez popuštanja, kompromisa i dogovora nema ni rješenja. Potpuno su nerealna očekivanja da će SAD ili bilo koji dio međunarodne zajednice stvari lomiti preko koljena i ispunjavati bilo čije političke želje u BiH. Mnogo je toga na stolu, od vlasništva nad resursima i imovinom do reforme pravosuđa i izbornog zakonodavstva.

U konačnici, potreban je unutarnji dogovor triju naroda o budućnosti BiH. Tek tada će na red doći europske integracije, privlačenje velikih stranih ulagača, socijalna i demografska obnova…

Dejan Jazvić/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo