J. Sabol: Ususret novoj 2022. godini

Katolik – čovjek u smirenom iščekivanju Nove godine

Iščekivati nešto ili nekoga spada u temeljni sadržaj ljudskoga života. Čekati na bolja vremena, čekati na povoljan vjetar, čekati na osobu razumijevanja i empatije, čekati bolju budućnost: takvo i slično doživljavanje daje našem životu neku posebnu dinamiku, neki posebni čar, smirenost i uznemirenost gotovo istovremeno. Ono nas na poseban način štiti od onog stanja koje označujemo riječju „dosada“. Tko ima na nešto lijepog čekati i tko smije neku voljenu osobu iščekivati, tome će svaka minuta biti preduga, ali ipak radosna. Taj će doživljavati istinu izreke: biti na putu k sreći je trajnija sreća nego stvarno njezino postignuće. Prenesimo ove misli na naš cjelokupni život. Iz iskustva je lako shvatiti da je naš život zato ispunjen doživljajima iščekivanja jer je on sličan putovanju koje sadrži kretanje od jedne točke prema drugoj i prema konačnom cilju kao zadnjoj točki našega putovanja. Početak kretanja i svršetak kretanja čine nepromjenljiv okvir našega života. Život jednom započet nužno vodi u svoj svršetak i cilj. Zar ne bi bilo divno, kada bi svaki čovjek u svojoj zreloj svijesti znao reći sebi da znade u bitnim crtama opisati ono što očekuje na putovanju na početku svoga života i što očekuje na njegovom svršetku? Zar ne bi bilo utješno kada bi već na početku života barem naslućivao onoga koga očekuje kao pratitelja na putu života, i još više: kada bi znao reći da poznaje Onoga s kojim će se susresti na kraju svoga života kao s prijateljem koji je cilj životnog putovanja? Katolici imaju određeni odgovor na sva ta pitanja. Katolik je čovjek koji provodi svoj život u neprestanom iščekivanju bez nemira i nestrpljivosti jer je siguran u vjernost svoga Spasitelja Isusa Krista i jer se nadolazeće obećano Božje kraljevstvo drugim dolaskom Gospodina već sada oblikuje i ostvaruje u dušama vjernika i u međusobnoj ljubavi među njima i prema svijetu. Iščekivanje završetka životnog putovanja nije za katolika povod ili napast za dosadu, za nerad, za izmišljanje ispunjenja praznine života zabavama i igrama svake vrste. Katolik znade što mu je činiti sa svojim talentima – svejedno s jednim ili s njima pet – primljenim od svoga Stvoritelja. Ulaganje svakog talenta u izgradnju Božjeg kraljevstva već na ovome svijetu je pred Bogom jednako vrijedno i poželjno. Katolik znade da Gospodin od njega ne traži niti ne očekuje da stvara raj na zemlji ideologijama različite vrste. Gospodin očekuje da katolik pokušava svojim talentima liječiti rane koje je ljudskoj naravi zadao istočni grijeh. U njegovo zalaganje spada vršenje Božje zapovijedi: „Rastite, množite se, obrađujte zemlju“ s ciljem razvoja svih dobrih snaga u svijetu na dobro svakog stvorenja na zemlji. U poslanici Hebrejima nalazi katolik spoznaju: „U vjeri spoznajemo da su svjetovi tako pravo pripremljeni da je iz neprikazanoga nastalo ono što treba uvidjeti“ (Hebr 11,3; Usp. Gal 3,2.5; Rim 10,17.) Jedno mirno i radosno iščekivanje na životnom putu uz svu djelatnost, uz sav duhovni i fizički napor, je poziv Boga Stvoritelja: „Budi bez straha; ja sam te otkupio; ja te zovem tvojim imenom: ti si moj“ (Iz 43,1)

Katolik znade da mu taj dragi poziv ne upućuje neki stranac ili neka nepoznata sila iz Svemira ili „Slučaj“, tobožnji stvaratelj početka svijeta, nego da je to zov Oca nebeskoga iz ljubavi prema nama njegovoj djeci koja se često nalaze na trnovitom križnom putu života za vrijeme vraćanja kući k Ocu. Katolički vjernik doživljava tako svoj životni put kroz crkvenu godinu: za vrijeme došašća; za vrijeme slavljenja Rođenja Isusovog; za vrijeme korizme: križnoga puta Isusovog; smrti Isusove na križu i slavnog uskrsnuća. Sličnu sliku našega života doživljavamo kroz jednu godinu ili čak kroz jedan dan: početak – hodanje kao slika razvoja i rasta – uspješno/neuspješno djelovanje na sredini života – zadnji često mukotrpni uspon na križnom putu do Kalvarije i kroz smrt do slavnog uskrsnuća. Zatvara se tako ne krug našega života nego se dovršava nekada započeto putovanje našega života u trajanju danima, mjesecima, godinama (od 1 do 90 godina) iznenadnim, očekivanim, kratkim, dugim, lakim, bolnim, nasilnim, slobodnim prijelazom iz „života“ u „ŽIVOT“. Smrt: gdje je tvoj žalac? Za katolika „smrt“ ne postoji. Ona jest samo napuštanje prolaznoga svijeta i ulazak u svijet vječnoga trajanja u kojem ne postoji manjak bilo koje potrebe ili bilo koje poželjne stvarnosti.

Blagdan Nove godine neka nam bude kao prvi dan ponovnog početka putovanja kroz još onih preostalih Novih godina našega života koje nam je Bog u svojoj providnosti odredio. Krenimo na put s jakom vjerom i puni nade da ćemo cilj svoga života ostvariti uz Božju pomoć. Svako jutro je početak novog života. Zaspati, spavati satima: to nije pravi život.

Probuditi se ujutro – doći k svijesti – započeti život nanovo – dobiti šansu za činiti dobre ili čak velike stvari: to je naš život… Odakle to? Kome to zahvaliti? Tko odlučuje da tako jest iz dana u dan? Sudbina? Neumoljivi zakoni procesa evolucije…? Vjernik kaže sebi: to je Božja volja u obliku milosrđa i u pozivu nama na odgovorno djelovanje s primljenim talentima. Svako Jutro, svaki dan je dokaz Božjeg čovjekoljublja: Bog nam omogućava da živimo; daje nam kruh naš svagdanji; oprašta nam našu krivicu; daje nam priliku za radost uspjeha, susreta s prijateljima, s doživljavanjem ljepota prirode…. To je život iz dana u dan pobožnih ljudi, onih koji žive i rade u nadi dolaska posljednje Nove godine njihovog putovanja kroz život kada će doživjeti izlazak Sunca prvog jutra uskrsnuća na život vječni. Nema sumnje: ovim pobožnim vjernicima možemo čestitati zdravu, uspješnu i radosnu novu 2022. godinu. Takvu novu godinu želimo svim ljudima ovoga svijeta.

dr. Josip Sabol/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo