Šiljo: Katoličko-bogoslovno-fakultetska intelektualna katastrofa

Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavio je na Svetu Luciju na mrežnoj stranici svog fakulteta ovo priopćenje:

Prof. dr. sc. Ružica Razum, objavljivanjem svojih tekstova u medijima vezanih uz pandemiju COVID-19, više je puta stavljala u pitanje važeće protuepidemijske mjere te jasan nauk i stav Katoličke crkve o moralnoj prihvatljivosti i korisnosti cijepljenja. Osobno se može misliti i pisati što se želi, ali ovim putem hrvatskoj javnosti želimo priopćiti da javno iznesena mišljenja i stavovi prof. dr. sc. Ružice Razum o ovoj temi nisu stavovi Katoličkoga bogoslovnog fakulteta već osobni stavovi imenovane, od kojih se Fakultet u potpunosti ograđuje. Neka se predmetni tekstovi ni u kojem kontekstu ne povezuju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu!

Prof. dr. sc. Josip Šimunović, dekan

DEKANOVO PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Toliko u kratku priopćenju „polupanih lončića“!

Mora se reći odmah na početku: To priopćenje višestruka je znanstvena i moralska katastrofa i za tog dekana i za ustanovu kojoj je na čelu i za Sveučilište kojem ta ustanova pripada i za ugled onoga što je katoličko, a kojim se fakultet diči već u prvoj riječi svoga naziva. Jednostavno, toliko je to kratko priopćenje „polupalo lončića“ da Šiljo muku muči odakle bi krenuo kako bi ih one najkrupnije „polupane lončiće“ stigao po redu precizno evidentirati i opisati.

Udara u oči, kao prvo, to da dekan „ograđuje“ čeličnim plotom fakultet od jedne njegove profesorice koja je u javnosti iznijela neka mišljenja u svoje ime, ne u ime Fakulteta. Dekan naime nigdje ne kaže da bi profesorica javno govorila u ime visokoškolske ustanove na kojoj inače predaje. Dapače, izrazom „Osobno se može misliti i pisati što se želi“ on neizravno potvrđuje da ona nije govorila u ime Fakulteta, nego u svoje vlastito ime. A ako je govorila u svoje ime, zašto bi se Fakultet od njezinih izjava uopće trebao i morao „ograđivati“? Ili se na njih referirati?

Budući da je tobožnji magnum crimen profesorice Razum to što je u nekim medijima više puta „stavljala u pitanje važeće protuepidemijske mjere te jasan nauk i stav Katoličke crkve o moralnoj prihvatljivosti i korisnosti cijepljenja“, prijeđimo sada na pitanje „struke“ („Slušajmo struku!“; „Vjerujmo struci!“), u ovom slučaju „protuepidemijske struke“.
Ocjenjivati je li opravdano ili nije opravdano dovoditi u pitanje „protuepidemijske mjere“ – za takvo što dekan nije ni najmanje kvalificiran. A još je manje kvalificiran da bi o toj temi donosio bilo kakve znanstvene ili stručne zaključke kao stručnjak za to područje, i to zaključke koji bi ujedno postajali i stajalištem odnosno gledištem odnosno „mišljenjem“ Fakulteta. Pogotovu je takvo postavljanje besmisleno kada se zna da među stručnjacima epidemiolozima, infektolozima, molekularnim biolozima, farmakolozima i ostalima postoje vrlo različita mišljenja o „epidemiji“ i o mjerama koje se protiv nje poduzimaju. Zauzeti decidirano stajalište značilo bi da fakultet staje na stranu jednih znanstvenika protiv drugih znanstvenika, da i jest riječ o fakultetu spomenutih disciplina. Što bi u strogo znanstvenom smislu bilo ravno dokidanju znanosti kao discipline koja živi od stalno novih istraživanja i, kada god za to ima egzaktnih ili uvjerljivih razloga, dovođenja u pitanje rezultata svih prethodnih istraživanja, spoznaja, zaključaka i na temelju njih propisanih mjera. Proglašavati mišljenje jednih stajalištem fakulteta u svijetu modernih znanosti posve je nezamislivo. Njime se poništava sloboda znanstvenog rada, a onoga koji ne misli onako kako „misli“ fakultet dovodi se i na egzistencijalnu vjetrometinu – odriče ga se i predaje javnom linču.

Katehetika i religijska pedagogija nisu kompetentne za dokazivanje opravdanosti epidemiologijskih mjera!

Dekan je po doktoratu i znanstveno-obrazovnom području bavljenja – profesor religijske pedagogije i katehetike te pastoralne teologije. Manje-više to isto po doktoratu i znanstveno-obrazovnom bavljenju jest i profesorica Razum, njegova kolegica. Oboje se na KBF-u bave tim znanstveno-obrazovnim područjima. Ne bave epidemijama ni definiranjem stavova Fakulteta o „moralnoj prihvatljivosti i korisnosti cijepljenja“. Struka koja se bavi temama cijepljenja i epidemiologijskih mjera s predmetima koje njih dvoje na Fakultetu predaju nema ništa zajedničko i gotovo nikakvih bitnih dodirnih točaka. A tom strukom ne bavi se ni sam fakultet kao fakultet. Niti ijedan dokument tog fakulteta kao fakulteta formulira stajališta o tomu jesu li cijepljenja sa stajališta morala ili katoličkog nauka prihvatljiva i korisna, ili su pak neprihvatljiva i štetna. Takvo što nije u opisu zadaća ni tog ni bilo kojeg drugog fakulteta. Fakulteti su znanstveno-obrazovne ustanove koje po definiciji ne zauzimaju nikakve stavove ni o područjima kojima se njihovi profesori bave, a kamoli o onima kojima se ne bave. Zapravo, ne zauzimaju nikakve stavove ni o čemu, pa tako ni medicinski ili biološki fakultet sigurno ne će zauzimati službene „stavove“ o bilo kojem području znanstvenog istraživanja ili primjene znanstvenih znanja i spoznaja.

Kako znamo ili možemo znati da je tako, a ne drukčije?

Kada bi fakulteti „zauzimali stavove“ o bilo čemu sa svoga akademskog ili znanstvenog područja, to bi iziskivalo vrlo stroge procedure usklađivanja različitih mišljenja. Kao što znamo, upravo u svijetu znanosti postoje vrlo različita mišljenja o svemu: od toga postoji Bog do toga postoji li čovjek, i od toga je li Katolička crkva jedina prava Crkva Kristova na zemlji pa do toga je li ovaj svijet nastao sasvim slučajno ili je stvoren po Božjem planu. Imati „stav fakulteta“ značilo bi da su s tim stavom u svakoj točki, aspektu i nijansi suglasni svi predavački tog fakulteta. Svi bi oni morali glasovati. Svi bi odlučivali, u ovom slučaju, o pitanjima za koja nisu znanstveno kompetentni. Zajedničkim stavom sebi bi vezali ruke te nikada i nipošto ne bi smjeli u svom znanstvenom radu i u javnim iskazima dovoditi u pitanje, provjeravati ni kritizirati prethodno usuglašene stavove. Da se fakultet od njih ne bi ogradilo i kaznio ih izgonom s fakulteta! Značila bi takva praksa smrt onoga što je za znanost i znanstvenike sržno i condicio sine qua non njihove znanstvenosti: provjeravanje, istraživanje, eksperimentiranje, relacioniranje, analiziranje, drukčije tumačenje, izvođenje novih zaključaka.

Dekan se nije pozvao ni na što, a ušao je u zonu izvan vlastitih nadležnosti

Nadalje, dekan se u „ograđivanju“ fakulteta od javno iznesenih stajališta profesorice Razum nije pozvao ni na koje statutarno tijelo Fakulteta. On je, očito, svoje mišljenje odnosno svoje stajalište proglasio mišljenjem i stajalištem Fakulteta. Kako ono reče Luj XIV., „Kralj Sunce“: Država, to sam ja! U prijevodu na zagrebački katoličko-bogoslovno-fakultetski jezik: Fakultet, to sam ja!

To da je doktorica Razum profesorica na KBF-u sastavni je dio njezine životopisa i habitusa. No ona o „epidemiološkim mjerama“ ni u kojem slučaju nije mogla govoriti kao profesorica KBF-a, zašto što kao sveučilišna profesorica za to nije ni nadležna ni kompetentna. Ona je u javnosti, oboružana znanjima i metodama kojima raspolaže, mogla izreći samo svoje osobno, svoje privatno mišljenje, ili eventualno mišljenje nekoga kruga ili udruge ili zajednice koja bi ju za to ovlastila. Drugim riječima, sve što je izjavljivala nema nikakve veze ni sveze s KBF-om. Ona je svoja mišljenja iznosila, ne prešućujući znanstveni gradus koji je postigla i kojim se po zakonu ima pravo u tituliranju sebe koristiti. Nastupala je kao građanka-koja-misli, kao intelektualac, kao privatna osoba, kao čovjek. „Ograđivanjem“ od toga što je ona u tom svojstvu pisala ili govorila dekan je izašao iz svoje fakultetske nadležnosti i upetljao se u njezina temeljna ljudska prava i slobode, koje su uz ostalo zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. Nije se pritom pozvao ni na koju i ni na kakvu odredbu bilo kojega nižeg zakonskog ili podzakonskog akta, ili etičkog kodeksa, koji bi ga ovlastio da izriče sudove o privatnim izjavama predavača na tom fakultetu ili na Sveučilištu.

U svakom slučaju, iz priopćenja smo doznali da fakultet ima svoj „stav“ o „epidemiološkim mjerama“. Površni, zaboravni ili neodgovorni dekan nije se pozvao na dokument fakulteta u kojem bi taj „stav“ bio formuliran i potvrđen kao stav fakulteta. Nije nam otkrio postoji li ka KBF-u možda čitav katalog stavova o svim dvojbenim pitanjima, a niti naveo primjer fakultetskih stavova o njima. Dok to ne učini, imamo pravo duboko sumnjati da fakultet ima ikakav katalog stavova o ičemu. Što bi značilo da je dekan ovaj svoj objavljeni stav isisao iz svoga prsta. Ili, što bi bilo još gore, da ga je dobio od neke više razine, i da je on poslužio samo kao objavitelj nečega za što zna da uopće ne postoji kao „stav fakulteta“.

Povrh svega nevjerojatnoga i strašnoga

Povrh svega nevjerojatnoga i strašnoga što je već prikazano i objašnjeno, još nevjerojatnije i još strašnije jest posezanje za riječju „ograđuje se“. Svima nama koji se sjećamo partijsko-komunističkog razdoblja usjekla se je ta fraza u neizbrisivo sjećanje. Sjećanje na one situacije kada bi se javio neki slobodnije misle ći intelektualac te iznio mišljenja i stajališta koja se nisu svidjela Partiji i ostalim „čuvarima Revolucije“. Tada bi zaredala „ograđivanja“ svih tijela, foruma i pojedinaca koji smatrali da takvo slobodno mišljenje treba osuditi, a od samih sebe otkloniti i najmanju sumnju da možda i njima samima takvo pada na pamet dovoditi u sumnju „tekovine Revolucije“ ili državne dogme kao što su „vrijednosti samoupravnog socijalizma“, „bratstvo-jedinstvo naših naroda“ i slične postulate tadašnjeg jednoumlja. To da dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta poseže za tim komunističkim izrazom zaista je intelektualna katastrofa i s obzirom na prvi i s obzirom na drugi i s obzirom na treći pojam sadržan u njegovu nazivu.

Šiljo/Hrvatsko nebo