Vičimo jedni drugima ovog Došaća o Kristu koji dolazi!

Neka nam sveti Ivan Krsitielj, vjerni učenik Kristov, bude na pomoći kako bismo bili svjedoci Kristovog prvog dolaska i preteče njegovog slavnog dolaska koji se ima dogoditi u punini vremena. Bdijmo i molimo jer ne znamo kada je taj čas.

Draga braćo i sestre u Došašću nam Crkva preporuča razmatranje tri velika lika: Ivana Krstitelja, Djevicu Mariju i svetog Josipa. Danas liturgijska čitanja stavljaju pred nas lik svetog Ivana Krstitelja koji se naziva i pretečom Gospodinovim, onim koji je navijestio Gospodnji dolazak. Sveti Ivan Krstitelj most je koji spaja Novi i Stari zavjet. On je prorok koji je, ne samo navijestio rođenje Isusa Krista poput mnogih svojih prethodnika, nego je jedini od svih proroka mogao i prstom pokazati očekivanog Spasitelja.

U današnjem evanđelju evanđelist Luka nam prvo donosi obilje povijesnih podataka. Za Luku je važno navesti ove podatke jer želi pokazati da evanđelje nije izmišljena legenda koja nema ni početka ni kraja, evanđeoski događaji dogodili su se u određenom povijesnom trenutku i moguće ih je datirati. Potom nam Luka govori o Ivanu Krstitelju i njegovu poslanju. Njemu je došla Riječ Božja ili bolje rečeno on je spoznao svoje poslanje koje ima pred Sinom Božjim te je obišao svu okolicu navještajući da Dan Gospodnji dolazi. Evanđelist Luka za opis Ivanova djelovanje iskoristio je riječi iz proroštva proroka Izaije: “Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!” I sam je sv. Ivan svoje poslanje na jednom drugom mjestu opisao istim riječima: “Ja sam glas koji viče u pustinji”.

Zanimljivo je ovo – glas koji viče. Mi smo navikli živjeti u buci, pa nam buka i vika nisu ništa strano. No, dok sam se pripremao za ovu propovijed naišao sam na promišljanje o dvije vrste vikanja. Mi zapravo vičemo ili govorimo o onome čime se hranimo. Osobe koje svoj odnos ne temelje na Božjoj riječi viču o raznim svjetovnim ispraznostima. Duhovne osobe govorit će o Božjim stvarima. No uz ta dva vikanja, postoji i treće vikanje, ono najvažnije, a to je Božje vikanje. Božji glas viče u nama i ako želimo i mi vikati o Bogu prvo moramo čuti njega. Ivan Krstitelj upravo se zato povukao u pustinju, da bi čuo Božji govor, da bi spoznao svoje poslanje i tek onda je počeo vikati o Isusu i pripravljati mu put. “Vikanje drugima o Bogu bez Božje vike u sebi samomu nevjerodostojno je, pokazatelj je licemjerja i samohvale. A Božja pak vika u meni bez vikanja drugomu dokaz je da Božja vika u meni uopće nije odjeknula. Jer, tko može zadržati radost, a da je ne podjeli s drugima, tko zadržati viku Božju, a da ne viče o Bogu?” (prof. I. Raguž) Ova misao zapravo je sažetak djelovanja i poslanja Ivana Krstitelja. On je bio taj koji se prvo povukao, čuo glas Božji a onda o njemu vikao drugima.

Draga braćo i sestre, period Došašća može za naš duhovni život biti prilika da se povučemo u pustinju svoje duše. Da malo bolje upoznamo Boga, sebe i druge. Mi nemamo što dati drugima ako sami nismo nahranjeni Riječju Božjom. Neka naša pustinja ovog Došašća bude čitanje sv. Pisma pa makar to bilo i 15 minuta u danu. Tako ćemo moći čuti riječ Božju, a ako malo i zastanemo nad pročitanim onda će riječ Božja moći odjeknuti u nama, na dublji ćemo način preoznati Božju viku koji nam viče kroz svetopisamske tekstove. Tek tako nahranjeni moći ćemo na ispravan način vrjednovati sebe jer ćemo vidjeti koliko smo daleko od onoga što od nas kao kršćanina zahtjeva evanđelje. To će nas onda nagnati da se više trudimo u življenju evanđeoskih kreposti, da molimo za dar poniznosti, to će nas potaknuti da promijenimo svoj odnos prema drugima. U konačnici kroz čitanje sv. Pisma upoznat ćemo Božju ljubav prema nama te biti hrabriji na istu odgovoriti svojim životom.

Stavit ću pred vas jedan izazov za ovo Došašće. Okupite se svaku večer oko adventskog vijenca, upalite svijeću i pročitajte kratki evanđeoski tekst – možda evanđelje dana. Potom razgovarajte s članovima obitelji o tome. Ili kad odete kod prijateljice na jutarnju kavu, umjesto ogovaranja – a vas dvije fino pročitajte nešto iz evanđelja i “ogovarajte” likove iz teksta. Tako ćete ih bolje upoznati i moći njihovo iskustvo prenijeti na svoj život i životne poteškoće. Vičimo jedni drugima ovog Došaća o Kristu koji dolazi. Samo tako naša srca moći će poravnati ono što je neravno i ispraviti krivudavo. Samo tako će Gospodin Isus imati gdje se nastaniti ovog Božića.

Draga braćo i sestre, sve rečeno jako je lijepo sažeo naš sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić kada je rekao: “Isus je Riječ, sveti Ivan Glas, a ja jezik”. Zaista Ivanov glas izgovarao je samo riječi koje su imale veze s Kristom. Da bi riječ bila izgovorena potreban joj je glas, a kako bi glas mogao poizvesti svoj zvuk i doprijeti do drugog uha potrebno mu je pokretanje jezika. Budimo dakle poput našeg dičnog oca Gerarda jezici koji će govoriti o Kristu.

Neka nam sveti Ivan Krsitielj, vjerni učenik Kristov, bude na pomoći kako bismo bili svjedoci Kristovog prvog dolaska i preteče njegovog slavnog dolaska koji se ima dogoditi u punini vremena. Bdijmo i molimo jer ne znamo kada je taj čas. Amen.

Vlč.Daniel Katačić/https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo