Razgovor s D. Pešordom: Ako smo uistinu kršćani, ne bismo se trebali bojati budućnosti

Razgovor s novinarom i književnikom Damirom Pešordom

Ideološki sukobi vezani uz korona mjere, klimatske promjene kao dio agende tzv. velikoga reseta, reforme u Bosni i Hercegovini, sve izraženije podjele u Europskoj unij, politička situacija u Zagrebu i Hrvatskoj. O ovim temama razgovaramo s Damirom Pešordom, novinarom i književnikom.

Covid potvrde posljednjih mjeseci izazivaju velike prijepore. Kritičari potvrda tvrde kako idemo prema društvu potpunog nadzora. Kako gledate na takve ocjene?

O ”covid potvrdama” već je toliko toga rečeno da gotovo ne znam što bi se tu još moglo dodati. One su samo dio jednog šireg narativa u kojega se uklapaju kao samorazumljiv element strukture. Suprotstavljeni narativ pak u njima vidi još jedno od zala koje nas je snašlo na kraju naše civilizacije. Ta dva narativa bit će, bojim se, uskoro na puškomet udaljena. Objektivno, međutim, ako ih i ne gledamo kao dio šire slike, one jesu ozbiljno ograničavanje osnovnih ljudskih sloboda same po sebi. Vode li prema društvu potpunog nadzora, ovisi od nas. Jedan dobar dio ljudi radosno hrli prema takvom stanju stvari.

Svojedobno su priče o ugradnji čipova bile omiljene distopijske teme zabrinutih za budućnost slobode i ljudskih prava, danas ih mnogi ljudi ugrađuju dragovoljno. S druge strane ne vjerujem u ostvarenje takvog društva, čak i kada se ljudi ne bi previše opirali. Naime, čovjeku nikada ne uspijeva stvoriti ništa savršeno, pa tako neće ni savršen totalitarizam stvoriti. To bi, eventualno, mogao stroj. Međutim, da nas čekaju teška vremena, čini se sasvim izvjesnim. No, zar nije tako gotovo uvijek bilo!?

Ideološki sukob

Sve se više potenciraju i podjele na cijepljenje i necijepljene. Do kuda mogu odvesti takve podjele koje se, ponajviše medijski, potenciraju?

To je ta ista podjela o kojoj sam govorio u odgovoru na prvo pitanje. Ona će se, bojim se, produbljivati ako vlast i mediji malo ne olabave, toliki pritisak i propaganda sve više izazivaju kontraefekt da će s vremenom i cijepljeni posumnjati kako tu nije sve čisto. Osobito s obzirom na činjenicu da su se cjepiva pokazala prilično neuspješna u zaštiti od zaraze, kao i od prenošenja virusa. Prateći prosvjede i verbalne sukobe na društvenim mrežama, uočavamo sve veći jaz i sve dublje ukopavanje među suprotstavljenim stranama.

Na žalost, logika svakog sukoba je takva da raste homogenizacija unutar skupine i nesnošljivost prema skupini koja je na drugoj strani. Tako se događa da cjepiše podržavaju HDZ čak i ako ga inače organski ne podnose, dok protucjepiše čak i u Marku Franciškoviću otkrivaju karizmatičnog lidera ili barem mučenika za pravu stvar premda su ga mnogi od njih do jučer držali redikulom. S vremenom će ova podjela, koja za sada iskazuje samo u pogledu na cijepljenje, rasti, razvijati se, dobivati kompleksnije značenje, zapravo prerast će u ideološki sukob u kojem će suprotstavljene strane imati razrađen set vrijednosti i zaokružen pogled na svijet.

Možemo je u Zagrebu najavio ukidanje mjere roditelj odgojitelj, unatoč predizbornim najavama kako to ne će učiniti. Je li ovaj potez očekivan od strane zelene opcije čiji najradikalniji izdanci svako novo dijete nazivaju tonom ugljičnog dioksida?

Prije samo koju godinu kladio bih se da zeleni nikako ne mogu osvojiti vlast u Zagrebu. Sad je jasno da bih takvu okladu izgubio, još jednom se pokazalo da zakulisni igrači mogu i nemoguće, kao kad su pogurali Stipu Mesića do pobjede na predsjedničkim izborima, kao kad su doveli provincijski Most u poziciju da odlučuje o vlasti na nacionalnoj razini… Što je, tu je – Možemo je sada na vlasti u Zagrebu i provode politiku koju se obećali: više stabala, manje djece! Uostalom, glasovati za čovjeka kojemu se pas zove Boško Buha mogu samo crveni i naivni. Na žalost, ni jednih ni drugih u Zagrebu ne fali.

Je li i narativ o klimatskim promjenama dio agende tzv. velikog reseta?

Da, sve su to sastavnice jedne šire ideologije ili plana, ovisi kako tko shvaća. I ekološki radikalizam, i rodna ideologija, i postupna legalizacija dojučerašnjih aberacija… Sada, što će na kraju od toga svega ispasti, Bog zna. Ali doslovno!

Najveći gubitnici rata

U Bosni i Hercegovini najavljuje se promjena Izbornog zakona, ali i brisanje etničkih predznaka. Što Hrvati u BiH mogu očekivati nakon nove diplomatske ofenzive?

Bojim se ništa dobro! Sad kao da se sve svelo na to da Hrvati dobiju barem pravo da biraju vlastite zastupnike, to jest da im ih ne biraju Bošnjaci-Muslimani. To se nekada činilo neupitnim i samo se ostvarivanje zasebnog entiteta za Hrvate činilo povoljnim ishodom. U međuvremenu su izigrani i oduzeto im je dosta prava koje su Daytonskim sporazumom formalno dobili, a sada im prijeti opasnost da izgube i ovo malo prava što im je ostalo.

Bosanskohercegovački Hrvati su definitivno najveći gubitnici rata devedesetih. Ispočetka se činilo da su to hrvatski Srbi, no oni su pod Pupovčevim vodstvom i uz HDZ-ovu koncilijantnost dobrim dijelom povratili specijalni status kakav su imali u Socijalističkoj republici Hrvatskoj. S ove povijesne distance vidi se da bi bolje bilo da su Hrvati u BiH ostvarili kakav-takav entitet, makar obuhvaćao sam dvije-tri općine, nego formalna prava u okviru Federacije, koja uglavnom ne mogu konzumirati. Dakle, trebalo je i treba inzistirati na trećem entitetu. To je stara hrvatska greška, skromnost u zahtjevima, treba uvije tražiti maksimum, a dobit ćeš onoliko koliko uspiješ izboriti. Ako tražiš puno, možda nećeš dobiti bogzna što, no ako tražiš malo, veliki su izgledi da dobiješ još manje.

U EU su sve učestaliji napadi na Mađarsku i Poljsku. Uništavaju li bruxelleski unifikatori zapravo EU?

Uništavaju Europu kakvu smo poznavali, ali istodobno i grade neku drugu i drukčiju Europu, Europu u kojoj većini sadašnjih Europljana neće biti udobno živjeti. Srednjoistočna Europa pokušava očuvati vrijednosti kršćanske Europe. Da bi to uspjela, možda je bolje da se EU podijeli na dva dijela. Na žalost, ubacivanjem migranata u jednadžbu Europa, bojim se, klizi kaosu. A kakav će poredak iz toga kaosa nastati, ne usudim se prognozirati. Ipak, treba nešto dodati. Često se mi zagovornici tradicionalne Europe pozivamo na kršćanstvo, a ako smo uistinu kršćani, ne bismo se trebali bojati budućnosti kakva god bila jer ona je u Božjim rukama.

Najizglednija alternativa je lijeva koalicija

Kako komentirate aktualnu političku situacija u Hrvatskoj. Postoji li alternativa sadašnjoj politici?

Postoji, uvijek postoji alternativa. Na žalost, nisam siguran da je najizglednija alternativa bolja od onoga što trenutno imamo. Naime, najizglednija alternativa je lijeva koalicija, nešto slično onomu što imamo u Zagrebu. Ne želim biti zloguki prorok, ali mnogi Zagrepčani su već zažalili za Bandićem, sutra bi mnogi u Hrvatskoj mogli žaliti za HDZ-om. Doduše, postoji i mogućnost i za drukčije kombinacije, povoljnije za Hrvatsku, no zato se moraju posložiti neke stvari i barem djelomično promijeniti medijski odnos snaga u Hrvatskoj. Z1, Hrvatski tjednik, nekoliko portala i podcast Marka Juriča teško da mogu biti protuteža srednjostrujaškim medijima. S druge strane vremena su nepredvidiva i globalna gibanja preko noći mogu do temelja prodrmati stvari i usmjeriti ih u nekom sasvim novom smjeru.

Razgovarao: Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo