Zavjera šutnje je najstrašnija zavjera

Od otkrića korona virusa na svjetskoj pozornici u siječnju 2020. godine, svakodnevni život zapadnog čovjeka promijenio se na neočekivane načine. Ove promjene u našim životima su istovremeno radikalne i zbunjujuće, te otvaraju uznemirujuća pitanja o pandemiji koja je u tijeku.

Mnogi govore o zavjerama i spletkama povezanim s COVID– om 19 i cjepivima za borbu protiv njega, ali zaglušujuća galama oko tih pitanja izaziva sumnje.

Stječe se dojam kako je u  interesu onih koji manipuliraju javnim mnijenjem, stvarati umjetne i ometajuće kontroverze, dok su stvarni problemi obavijeni zavjerom šutnje.

U svojoj enciklici Divini Redemptoris (objavljenoj 19. ožujka 1937. godine), papa Pio XI. je izjavio da je jedna snažna pomoć u širenju komunizma takozvana „zavjera šutnje” svjetskog tiska. „Mi kažemo zavjera, jer je nemoguće drugačije objasniti kako je tisak, obično toliko željan iskorištavanja čak i malih svakodnevnih događaja iz života, mogao tako dugo šutjeti o strahotama počinjenima u Rusiji, Meksiku, pa čak i u velikom dijelu Španjolske; i da je imao relativno tako malo za reći o svjetskoj organizaciji tako golemoj kao što je ruski komunizam. Ova šutnja je dijelom posljedica kratkovidne politike, a favoriziraju je razne okultne sile koje već dugo rade na rušenju kršćanskog socijalnog poretka”.

Kako ne primijetiti da iste okultne snage na koje je Pio XI. upozoravao, danas šute o odgovornosti komunističke Kine u širenju korona virusa, ali i progonima koje provodi režim Xi Jinpinga i njegovom gospodarskom i vojnom planu osvajanja svijeta? Kinesko komunistički plan za „novi svjetski poredak” je puno stvarniji od mnogih pseudo zavjera, koje služe samo za unošenje zbrke u um zapadnog čovjeka, psihološki oslabljenog pandemijom koja ne pokazuje znake slabljenja.

Kako se može poreći postojanje „zavjere šutnje“ kod zločina pobačaja, koji snosi odgovornost za više od četrdeset milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta svake godine? Genocid počinjen po zakonu nad najnevinijim žrtvama u vodećim civiliziranim zemljama, koje su se okupile u Rimu od 20. do 21. listopada 2021. godine na samitu G20, zainteresirane za sve osim za vjerske i moralne probleme o kojima ovisi budućnost čovječanstva.

Prema jednom izvrsnom argumentu, iako je pobačaj gnusan, njegov najveći zločin počinjen je ne protiv tjelesnog već duhovnog života ove nerođene djece u koje je Bog, u trenutku začeća, ulio dušu i odredio ih za vječnu slavu. Ovo najveće dobro nije blijeda sjena u usporedbi sa zemaljskim životom, koji je ograničen i prolazan. Težina pobačaja leži upravo u tome da se pobačenu djecu zauvijek liši blažene vizije Boga, koja predstavlja najveću sreću za ljudsko biće (usput https://voiceofthefamily.com/why-is-abortion-the-worst-of-crimes / ).

Najozbiljnija zavjera, dakle, nije ona protiv ljudskih prava, nego ona protiv vrhovnih prava samog Boga. Nadalje, Dom Prosper Guéranger u svome djelu „Značenje povijesti“ tvrdi da svaka ideologija, kultura ili politička vizija koja zanemaruje nadnaravni poredak zapravo predstavlja lažni sustav koji ništa ne objašnjava i ostavlja povijest čovječanstva u kaosu i trajnoj kontradikciji. Kršćanin, naime, prosuđuje događaje, ideje, ljude, s Božjeg stajališta, u svim okolnostima, ne zaboravljajući da su prirodne katastrofe, ratovi i društveni prevrati često posljedica javnih grijeha društva koje Bogu ne daje slavu koja mu pripada.

Crkva bi se toga trebala prisjećati svakog dana; da sva zla čovječanstva imaju porijeklo u grijehu; javni grijeh je ozbiljniji od grijeha pojedinaca, a Bog kažnjava društvene grijehe pošastima epidemija, ratova, ekonomskih kriza i prirodnih katastrofa. Ako se svijet ne pokaje, a prije svega ako ljudi Crkve šute, onda su kazne koje se isprva izriču na blag način, predodređene da postanu sve strože, dovodeći čak do uništenja čitavih naroda. Fatimska poruka je to najavila kao nepovratnu sudbinu.

Šutnja o ovoj poruci i o djelovanju Božanske Providnosti u povijesti, najstrašnija je zavjera u kojoj čovjek današnjice može postati žrtvom.