J. Sabol: Pandemija i projekt „novoga svijeta“

Preko bolesti do istinskog života?

Govori se o bolestima kojima je uzrok stil života današnje civilizacije. Iz tog saznanja dolazimo do jedne vrlo važne spoznaje, koja glasi: bolest i zdravlje nisu medicinski pojmovi nego ontološka stvarnost. Što time hoću reći, možemo naslutiti iz slijedećeg pitanja: spada li k čovjeku zdravlje da bude „čovjek“; spada li k čovjeku bolest da bude „čovjek“ ili jedno i drugo odnosno niti jedno niti drugo? Fenomenološki stoji: bolest i zdravlje su dio ljudskog života. Kako ih definirati? Kada možemo reći: ja sam zdrav odnosno ja sam bolestan? Još kompliciranije pitanje: zašto sam zdrav odnosno zašto sam bolestan? K odgovoru se možemo približiti biblijskom prispodobom o trsu i lozi. Loza živi, raste, razvija se dok se nalazi nakalamljena na trsu. Onog časa, kada se odcijepi od trsa, gubi bitne životne sokove, počinje pobolijevati, suši se… i posuši se: umire. Možemo reći: loza je zdrava dok živi povezana s trsom; loza je bolesna, čim se od njega odvoji. ….Čovjek je zdrav, dok je povezan s izvorom života: s Kristom; čovjek je bolestan, čim se odvoji od Krista: izvora života.

Stil života modernog društva je uzrok da mogu biti odvojen od Krista: izvora života, dakle da sam bolestan. Stil života – teološki: način života protiv Božjih zapovijedi – unosi u moju dušu mnogovrsne otrove koji mi onemogućuju istinske manifestacije života: veseliti se, ljubiti, stvarati, plakati, nadati se, žrtvovati se, tješiti…. Sve to ne mogu ostvarivati dok živim stilom života današnjeg društva: raditi, proizvoditi, trošiti, imati, bojati se za radno mjesto, biti u konkurenciji s drugima, biti zavidan, nepoštivan kao osoba, biti pohlepan, neumjeren… Izaći iz tog procesa mogu pomoću bolesti: bolest me oslobađa od stila života, koji je izvor bolesti. Jasno rečeno: po bolesti mogu opet doći do zdravlja i time do normalnog života. Primijenimo ove misli na današnju situaciju čovjeka po cijelom svijetu. Dovoljno je izgovoriti riječ bez koje nema društvenog života danas: Coronavirus pandemija. U toj riječi, zapravo već pojmu shvaćanja svakidašnjeg života, kriju se velike tajne post-moderne povijesti čovječanstva: ne pojedinog čovjeka ne grupa ljudi, ne društava, ne nacija niti država nego naprosto čovječanstva, planeta Zemlje, svijeta i života. Radi se o iznenadnom, podmuklom, učinkovito nemilosrdnom i brutalnom napadu jedne, neke svemirske „sile“ imenom Corona Covid-19 koja sprovodi plan, projekt transformacije svijeta, čovječanstva, civilizacije – ne reformacije, ne obnove, ne napretka nego baš globalne transformacije „unazad“ – Reset – na linije početka moderne civilizacije. Kažu znanstvenici da je Corona virus uvijek postojao, ali je bio miroljubiv, a današnji je ratoboran, agresivan, neumoljiv s uvjerenjem da je nepobjediv. Cjepiva najnovije proizvodnje farmaceutske industrije izgleda da ga podržavaju u tom uvjerenju nepobjedivosti. Znanost nam već daje do znanja da Covid može računati s pravom na suživot s čovječanstvom – na miroljubivu koegzistenciju – budući da znanstvenici neće – jer ne mogu – uništiti Covid. Politički znanstvenici su već pripremili Deklaraciju o poštivanju života kako Covida tako i ljudi s njime.

Zapažamo da se gotovo ne postavlja pitanje o krivnji cijelog tog događanja. Svaki događaj ima uzrok i posljedice. Posljedice doživljavamo, patimo zbog njih. Htjeli bismo konačno saznati tko je to prouzročio? Evolucija? Sigurno je da je to čovjek prouzročio. Tko bi drugi otvorio pandorinu kutiju? Po našoj percepciji života bi taj „čovjek“ trebao odgovarati pred čitavim svijetom. Ali ništa: šutnja ili tu i tamo po koje ime. Nije li to dokaz već spoznatog ponašanja današnjih znanstvenika i političara po modelu da je znanosti sve dopušteno i da političar ima apsolutnu slobodu poduzimati ono što misli da je potrebno, ispravno, korektno bez postavljanja etičkog pitanja o moralnosti i odgovornosti? Na početku pandemije se govorilo o laboratoriju i ljudima u njemu u Kini kojima je virus „pobjegao“ – vjerojatno uz pomoć jednog znanstvenika izdajice – iz laboratorija u „svijet“, tobože najprije u populaciju skijaša u Austriji i odande u druge zemlje… Danas prema tobože korumpiranoj svjetskoj ustanovi WHO se nagađa – ponovo nagađa, umjesto znade da su žive životinje prenijele Coronu na čovjeka… itd. Fantazija je dobila ponovno zaposlenje. Ako se radi o „zaposlenju“, onda smo sigurni da iza toga stoji donacija ili malo jači posjednik kapitala. Danas se po običaju i pravu svaki posao, svako zaposlenje mora naplatiti. Radnik zaslužuje plaću, naviještaju sindikati još i danas.

A što je istina u svemu tome? A gdje je istina o svemu tome? Zar smijemo pomisliti da je to samo jedna od nužnih metoda već zacrtanoga Reseta s ciljem stvaranja nove civilizacije? Ne da smijemo pomisliti, nego nam je dužnost pažljivo slušati što o tome govori „svjetska elita“ , npr. na svake godine održavanom skupu u Davosu. Ove godine je otvoreno proglašeno: mi želimo i mi stvaramo transformaciju svijeta s ciljem stvaranja nove civilizacije. Glavnu ulogu u tom procesu igra „ekološki pokret“ – religija Postmoderne . „Novih deset zapovijedi“ za promjenu klime su već proglašene u Vatikanu 15. studenog povodom međunarodnog zasjedanja znanstvenika na temu „Promjena klime, zdravlje Planeta i budućnost čovječanstva“. Kao teolog vjernik postavljam ovoj svjetskoj eliti jedno bitno pitanje: Imate li sredstva kojima ćete ostvariti ovaj gigantski plan? Kako ćete osigurati da ljudi svijeta održavaju vaših Novih deset zapovijedi? Znademo da „stare“ Deset zapovijedi Božjih nisu baš održavane od stanovnika ovoga Planeta sa strašnim posljedicama za klimu, za čovjeka, za sve živo. S izvjesnom sigurnošću možemo ustvrditi da je do krize današnje civilizacije i ekosistema došlo zbog toga jer stanovništvo Zemlje, prije svega jer svjetske elite nisu poštivale Deset zapovijedi Božjih. Razlog? Jer Bog ne upotrebljava niti silu ni prisilu nad čovjekom da vrši zapovijedi. Današnje svjetske elite su spremne upravo to činiti: prisiljavati stanovnike Planeta Zemlje da žive na korist i spasenje Planeta.

Govori se otvoreno o stvaranju „nove svjetske diktature“ da bi se spasio Planet Zemlja. Ostvarenje tog scenarija nam već danas samo kod pomisli prouzrokuje grčeve misli i osjećaja. Mi današnji znademo – ili bismo trebali znati – da svi veliki zločini kroz povijest dobivaju zamah u velikim idealima filozofije povijesti: „vječni mir“, „napredak u svijesti slobode od Boga“, „nastanak besklasnog društva“, „nastanak društva čiste arijske rase“, „svijet sloboda demokracije liberalizma“ …Zar je potpuno i znanstveno osigurano isključenje mogućnosti da i ovaj „projekt spašavanja Planeta Zemlje“ kroz promjene klime i kroz Reset transformacije bude uvršten u red onih ideala koji su davali elitama apsolutnu legitimnost služiti se svim sredstvima u ostvarenju njihovog programa? Možemo li si poželjeti: „Živi bili pa vidjeli?“. Ja imam jednu drugu želju u obliku molitve: Gospode Bože, naš Spasitelju i naša jedina nada, očuvaj nas od uspjeha onih koji stvaraju svojih „Novih deset zapovijedi“ u potpunoj zaboravi i nepoštivanju Tvojih Deset zapovjedi koje si dao Mojsiju na dobro i spas svih naroda svih vremena. I za vječni život.

dr. Josip Sabol/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo