Z. Gavran: Hrvatski predsjednički izbori svojom ispraznošću zasjenjuju neusporedivo dalekosežnije ustoličenje Donalda Trumpa (2)

Kao središnja ekonomska i politička sila od Adenauerove ere (1949. – 1963.) pa do ovih godina – a zaslugom osobito američkog Marshallova plana i općenito međunarodnom politikom prevladavanja poraženog hitlerizma u korist ukupnog jačanja denacificirane, vojno okupirane, pacificirane, demokratske, kapitalističke i njemačke zemlje (zapadnoga većinskog dijela sa zapadnim Berlinom kao eksklavom) – izronila je na europskom kontinentu Njemačka. Ona je postala te desetljećima bila i gospodarski motor i motor europskih integracije. No od odlaska kancelarke Angele Merkel (CDU) – koja je vodila pod kancelarom Kohlom ujedinjenu te ekonomski i politički snažnu Njemačku od 22. studenoga 2005. do 8. prosinca 2021. – te od skore ruske invazije na Ukrajinu započete 22. veljače 2022. Njemačka se počela klimati, posustajati i postajati sve slabijom i sve labilnijom karikom u Europi odnosno u Europskoj uniji. Zbog toga se onomu što se u toj zemlji i u svezi s njom upravo događa mora posvetiti posebna pozornost, a u svjetlu skorog dolaska na vlast D. Trumpa u SAD-u.

Bez okolišanja, umjesto ponavljanja onoga što nam je više-manje poznato o stanju i aktualnim teškoćama i pokazanim slabostima Njemačke, radije prijeđimo na predizbornu situaciju, budući da su izvanredni izbori, nakon raspada tzv. semafor-koalicije (crvenih, žutih i zelenih) i pada vlade socijalističkog kancelara Olafa Scholza, raspisani za 23. veljače. Oni će se dakle održati točno mjesec i pol nakon ustoličenja D. Trumpa i dan nakon treće godišnjice početka ruske agresije na Ukrajinu odnosno rusko-ukrajinskog rata, u kojemu je na stranu Ukrajine politički, diplomatski, ekonomski, informatički i u obliku izobilne vojne pomoći stao „kolektivni Zapad“.

Kao što su američki mediji godinama napadali Trumpa, tako i njemački napadaju AfD

Predizborna je situacija takva da je dovoljno točne izborne rezultate vrlo teško predviđati. No očito je da su socijalisti (SPD) oslabjeli, da su Zeleni (Grüne) spali na dosta niske grane, da se Liberali (FDP) kao i obično bore (čini se neuspješno) za prelazak izbornog praga od pet posto, da je populističko-ljevičarski Savez „Sahra Wagenknecht“ (BSW) pretekao Ljevicu (Linke), sljednicu istočnonjemačke komunističke odnosno „radničke“ Partije, ali da upravo i on slabi, te da je najjača stranka uvjerljivo Unija CDU/CSU i da je po svim anketama na drugom mjestu AfD – Altenativa za Njemačku (Alternative für Deutschland). Tomu treba dometnuti da AfD-ova popularnost raste, ali i to da Unija CDU/CSU žurno preuzima neke ključne programske točke AfD-a kako bi zaustavila ili ublažila rast izazivačke i suparničke stranke te dio njezinih realnih ili potencijalnih glasača – nezadovoljnika dosadašnjim ’mekim’, ’lijevim’, ’zelenim’, ’liberalnim’, ’europskim’, ’globalističkim’ i sličnim politikama – pridobila za sebe.

Temeljna je igra u sljedećemu: Dobije li AfD toliko glasova da Unija ne mogne sastaviti koaliciju s drugim strankama, moglo bi ju se „prisiliti“ da uzme AfD u koaliciju, iako čelnici Unije i dalje takvu opciju isključuju i otklanjaju kao neprihvatljivu.

Onako kao što je možda nekih 90 posto američkih medija žestoko napadalo D. Trumpa, tako i najmanje 90 posto njemačkih medija već godinama napada AfD kao navodno neonacističku i desničarsko-ekstremističku stranku, koja njeguje ’iliberalne vrijednosti’, kao opasnost za njemačku demokraciju. Ta je stranka mijenjala odnosno korigirala tijekom 11 godina svoga postojanja vlastite postavke i prioritete, a bilo je i u vrhovima i u članstvu i kadrovskih bura i oluja. Kako bi ju se moglo s najmanje riječi uopće prikazati u svem njezinu šarenilu i višeznačnosti? Razmjerno dobar, sažet prikaz dosta zamršena profila i sastava te stranke i političkog konteksta u kojem djeluje daje njemačka Wikipedia, pa će biti najbolje citirati dio opširna teksta o njoj iz tog izvora:

Što i kakav zaista jest AfD?

AfD danas zastupa pozicije nacionalnog konzervativizma i nacionalizma te ekonomskog liberalizma i jedina je stranka u njemačkom Bundestagu koja sumnja da su globalno zatopljenje uzrokovali ljudi (suprotno znanstvenom konsenzusu o toj temi). Osim toga, u AfD-u postoje različite, ponekad i kontradiktorne, unutarstranačke udruge, neformalna stranačka krila i pojedinačna mišljenja. Osim izoliranih manjih pokreta, na primjer kršćanskih fundamentalističkih i pokreta za izravnu demokraciju [ili: direktnu demokraciju odnosno neposrednu vladavinu naroda, posebice putem referenduma o bitnim pitanjima – nap. Z. G.] unutar stranke se organiziraju mnogi članovi koji zastupaju autoritarne, etničko-nacionalističke, homofobne [protiv rodne ideologije odnosno posebnih prava osoba LGBT+ – nap. Z. G.], antifeminističke i ponekad antisemitske i povijesno revizionističke [aludira se na reviziju nacističke prošlosti, tj. na djelomičnu rehabilitaciju Njemačke u doba Hitlera te na reviziju službenih podataka o broju žrtava Holokausta, o tom pojmu više OVDJE – Z. G.] pozicije. Službeno raspušteno, ali još uvijek aktivno krilo oko pokrajinskog predsjednika Tiringije Björna Höckea smatra se okupljalištem tih desničarskih ekstremističkih snaga unutar stranke. Na primjer, uspio je dobiti do 40 posto izaslanika za sebe na unutarstranačkim glasovanjima g. 2019. Nekoliko regionalnih udruga i drugih dijelova stranke također održava veze s novim desničarskim skupinama, poput desničarskog ekstremističkog Identitetskog pokreta [o njemu na hrvatskom jeziku osnovne informacije vidi OVDJE]. Za taj desničarski ekstremistički dio stranke više se ne smatra da se zasniva na njemačkom slobodno-demokratskom temeljnom poretku. Od 2018. pojedine pokrajinske udruge pod nadzorom su nadležnih državnih tijela za zaštitu Ustava, a od početka 2021. cijela je stranka i od Saveznog ureda za zaštitu Ustava označena kao pojavak desničarskog ekstremizma. Tužbu AfD-a protiv toga do sada je odbijao svaki upravni sud.

Ako se tako složen stranačko-pokretaški konglomerat raznovrsnih političkih i svjetonazorskih orijentacija ikako može svesti na nekoliko temeljnih odrednica koje su zajedničke glavnini te stranke, tada bi se moralo istaknuti da AfD želi obnovu njemačkoga nacionalnog suverenizma, da se protivi politici otvorenih vrata prema useljavanju, da je vrlo sumnjičav ili neprijateljski prema EU-u kao nadnacionalnoj tvorevini kojom upravljaju otuđene strukture u Bruxellesu, da smatra kako EU skupa s europodručjem sve više opterećuje Njemačku i šteti joj, da se odlučno protivi liberalno-demokratskim ideologijama i politikama, a zauzima se za jačanje tradicionalnih vrijednosti, napose za jačanje obitelji, rađanja i njegovanja vlastitih njemačkih odnosno (u kulturološkom smislu) kršćanskih vrijednosti.

Alice Weidel, desničarska lezbijka, kandidatica AfD-a za kancelaricu

No ništa što se o toj stranci kaže nije bez ostatka. Nju primjerice vodi žena, Alice Weidel, koja živi u „partnerstvu“ odnosno u „životnoj zajednici“ s drugom ženom. Dakle, lezbijka. „Partnerica“ joj je neka žena sa Šri Lanke, s kojom odgaja dvoje djece. Njihova su djeca tamnoputa. Iako AfD zastupa stajalište da djecu trebaju odgajati „otac i majka“, glavna predstavnica te stranke živi lezbijski život. Iako AfD sumnjiče za rasizam, njezina su djeca „tamnoputa“. Kako sve skupa razumjeti, pitaju se neki njemački mediji. Neki kao objašnjenje nude odgovor po kojemu je otpor prema useljavanju i strah od islamskog fundamentalizma i s njime povezanih šerijatskih propisa nagnao i dio pripadnika LGBT+-populacije na protuuseljeničku orijentaciju.

Gospođa Widel (r. 1979.), supredsjedateljica je (drugi je supredsjedatelj Tino Chrupalla) AfD-a i kandidatkinja te stranke za njemačku kancelaricu na izborima u veljači. Zastupnica je u Bundestagu od g. 2017.  Studirala je poduzetništvo i ekonomiju, a doktorirala je na uglednom njemačkom sveučilištu s temom budućnosti kineskoga mirovinskog sustava. Od srpnja 2005. do lipnja 2006. radila je kao analitičarka na području upravljanja imovinom za Goldman Sachs u Frankfurtu, a poslije i za druga poduzeća, a imala je i svoju vlastitu agenciju za savjetovanje u poduzetništvu. U AfD-u, u koji se među prvima učlanila g. 2013., mukotrpno se, ali uspješno uspinjala prema vrhu, pri čemu je imala i okršaja s onima koji su zastupali drukčije nazore i koncepcije od njezinih. Na kandidacijskom skupu u listopadu 2024. izabrana je na prvo mjesto kao moguća Spitzenkandidatin (vršna kandidatica za kancelaricu), a u prosincu te godine stranačko ju je vodstvo, na temelju provedenih anketa, nominiralo za vršnu kandidaticu na izborima za Bundestag. Tim AfD prvi put ima svoga vlastitog kandidata za funkciju njemačkog kancelara odnosno kancelarice.

Musk dao potporu AfD-u

Kao prava bomba odjeknula je prije nekoliko dana izjava Elona Muska po kojoj jedino AfD može spasiti Njemačku. U establišmentima i Njemačke i drugih članica EU-a i ’superstrukture’ EU-a to je odjeknulo kao poziv na uzbunu i samoobranu. Ispaljena je salva retoričkih raketa na toga drznika koji se usudio „miješati“ u unutarnje stvari Njemačke, i EU-a, i to još u korist toliko ’nepoželjne’ i ’opasne’ stranke. Kada se pak Soros sa svojom širokom mrežom koju je financirao miješao u izbore po nebrojenim europskim i drugim državama, to se nije problematiziralo, nego se smatralo normalnim i ’samorazumljivim’. Sada, kada tko nastupi s protusoroševskih pozicija, to postaje strahovit politički, pravni i etički problem.

Musk je, za sada, blizak suradnik i oslonac D. Trumpa, koji njemu zacijelo mora biti zahvalan i za vlastitu izbornu pobjedu. Musk je sada u ulozi koju je uoči i na početku prethodnoga Trumpova mandata imao Steve Bannon. No Musk je neusporedivo jači i moćniji igrač nego što je bio Bannon, koji se poslije odlaska iz Trumpova predsjedničkog tima miješao u izbore u Europi, ali bez uspjeha. Elon Reeve Musk rođen je 28. lipnja 1971. u Južnoj Africi, a majka mu je Kanađanka. Poslovni je čovjek poznat po svojim ključnim ulogama u svemirskoj tvrtki SpaceX i automobilskoj tvrtki Tesla, Inc. Također je poznat po svom vlasništvu nad X Corp. (tvrtkom koja upravlja platformom društvenih medija X, bivšim Twitterom). Igrao je važnu ulogu u osnivanju Boring Company, xAI, Neuralink i OpenAI. Najbogatiji je pojedinac na svijetu; od siječnja 2025. Forbes procjenjuje neto vrijednost njegove imovine na 421 milijardu američkih dolara.

Večeras u 19 sati započeo je intervju gospodina Muska s gospođom Weidel (vidi naslovni video-link), koji će imati silan odjeka putem društvenih mreža, osobito putem Muskove platforme X (bivši Twitter), na kojoj je milijarda ljudi, i drugih oblika medijske promocije u svijetu,  a napose u Njemačkoj i Europi.

Prije dva dana američki časopis The American Conservative objavio je intervju s njom, a prije toga i vrlo ugledni i utjecajni Bloomberg. O njezinim ključnim odgovorima, u kojima je definirala što AfD hoće, bit će riječi u nastavku ovog feljtona. U ovom nastavku recimo samo to da je Muskova izjava dala vjetra u leđa AfD-u, što se može vidjeti i po rezultatima najnovijih anketa u Njemačkoj. Iako se oni međusobno ponešto razlikuju, ovdje donosimo rezultate ankete koju je danas objavio njemački dnevnik FAZ, a koji se temelje na istraživanju ugledne agencije „Forsa“. Oni pokazuju da je AfD druga stranka na rang-listi, te da joj raste popularnost kako se bliže izbori. Evo preslike tih rezultata, u prvom nizu, dok se u drugom nizu vidi koje su stranke od prethodnih parlamentarnih izbora i koliko među biračima do sada ojačale, a koje su i koliko oslabjele:

(Nastavit će se)

Povezano:

Z. Gavran: Hrvatski predsjednički izbori svojom ispraznošću zasjenjuju neusporedivo dalekosežnije ustoličenje Donalda Trumpa (1)

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo