Zoran Krešić: Neće puno Hrvatima iz BiH vrijediti Izborni zakon ako zaglave u trećoj Jugoslaviji – ‘Otvorenom Balkanu’

Diplomati SAD u misiji približavanja Bošnjaka i Hrvata, primirivanja srpskog čelnika Dodika, odvajanju regije iz ruskog interesa i pogodovanju Srbiji

Posljednjih nekoliko mjeseci BiH i zapadni Balkan su se ponovno našli na radaru međunarodne zajednice, ponajprije administracije SAD-a i EU koje pokušavaju zaustaviti realizaciju povratka na “izvorni Dayton” u režiji Milorada Dodika i dužnosnika Republike Srpske te utišati prijetnje ratnom opcijom koja se čuje u Sarajevu, ali i privoljeti Bošnjake i Hrvate na izbornu reformu. Sve to odvija se u posve paralelnome procesu, a neka događanja su i njihov sastavni dio unutar “Otvorenog Balkana” što predstavlja institucionalno zaokruživanje regije zapadnog Balkana koja je danas sinonim propadanja, zaostajanja i odlaska mladih ljudi, što onda stvara prostor za nove destabilizacije. Posjet gotovo nije završio niti posebni američki izaslanik za zapadni Balkan u State Departmentu Gabriel Escobar, a očekuje se dolazak Dereka Cholleta, kojega se smatra “specijalcem” državnog tajnika Antonyja Blinkena. Oni su prethodnica izaslanika State Departmenta za ustavnu/izbornu reformu Matthewa Palmera, koji bi zajedno s direktoricom pri Europskoj službi za vanjske poslova (EEAS) Angelinom Eichhorst trebao ponovno uskoro posjetiti zemlju te pokušati pritisnuti čelnike, ponajprije Bošnjaka Bakira Izetbegovića i Hrvata Dragana Čovića da postignu dogovor. U završnici tih razgovora čiji ishod je krajnje neizvjestan, Palmer i Eichhorst su izašli s prijedlogom o brisanju nacionalnoga predznaka prigodom izbora članova BiH Predsjedništva, odnosno Doma naroda Parlamenta BiH. To je ustvari prijedlog Venecijanskog povjerenstva koje smatra da bi se na taj način mogle provesti presude Europskog suda za ljudska prava, ponajprije u najpoznatijem slučaju Sejdić – Finci, Roma i Židova koji su tužili državu jer se nisu mogli kandidirati za vodeće pozicije u državi.

Džentlmenski dogovor

Nastavak susreta Čovića i Izetbegovića s dvojcem Palmer – Eichhorst, iako najavljen već sljedećeg tjedna, ipak se odgađa za kraj studenog zbog zahtjeva bošnjačkog lidera Bakira Izetbegovića. To, međutim, ozbiljno smanjuje manevarski prostor za postizanje konačnog dogovora o izbornoj reformi budući da bi ona morala biti usuglašena do kraja ove godine kako bi mogla stupiti na snagu i biti u primjeni na izborima 2022. godine. Ti izbori bi mogli biti prekretnica u odnosima, bilo da se radi o daljnjem zaoštravanju i udaljavanju Hrvata i Bošnjaka ili pak relaksiranju odnosa. Hrvati očekuju da se prestane s praksom preglasavanja kao što je tri puta ponovljeno u slučaju Željka Komšića koji je nametnut kao hrvatski član BiH Predsjedništva, a slično se ponavlja i s izborom izaslanika u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda u kojemu u hrvatskome klubu sjede i Edim Fejzić te Anel Šahinović koji koriste rupe u zakonu, manipulacije i lažnog predstavljanja te utječu na kasniju uspostavu izvršne vlasti.

Upravo zbog toga vodeća hrvatska stranka HDZ BiH je od 2018. zablokirala uspostavu nove Vlade Federacije BiH tražeći da se prije toga postigne dogovor o izbornom zakonu. Istodobno vodeća bošnjačka SDA zauzvrat traži da se oslabi uloga Doma naroda što je Hrvatima, koji su tri i pol puta manje brojni posljednja brana od potpunog preglasavanja i izbacivanja iz vlasti. Izborna reforma koju su ambiciozno zamislile administracije SAD-a i EU teško je izvediva s obzirom na to da potrebe “dubokih” rezova u Daytonskom Ustavu BiH koji zapravo do sada uopće nije mijenjan od završetka rata. Međunarodna krizna skupina (ICG) pozvala je Washington i Bruxelles da pomognu postići dogovor oko prestanka bošnjačkog preglasavanja Hrvata na izborima, a da se oni obvežu da neće bojkotirati izbore sljedeće godine kako bi postali saveznici protiv srpskog separatizma i raspada BiH. U izvještaju koji je objavila ugledna think-tank organizacija ICG, koja je jedno vrijeme modelirala i poteze međunarodne zajednice u BiH, upozorava se da bi ujedinjavanje krize sa srpskim osporavanjem središnjih državnih institucija BiH te problema s legitimitetom izabranih predstavnika triju naroda mogao imati poguban utjecaj.

“Bez ozbiljnih napora da se preokrene srpski secesionizam i hrvatski izborni bojkot, izgleda da će se Bosna politički raspasti u sljedećih osamnaest mjeseci, potencijalno ostavljajući za sobom odcijepljeni entitet Republike Srpske za koji je malo vjerojatno da će dobiti međunarodno priznanje i ostatke Federacije paralizirane bošnjačko-hrvatskim zavadama”, navodi se u analizi.

Pa ipak, međunarodna krizna skupina ne vjeruje da je moguće u kratkome roku postići izmjene Izbornoga zakona i ograničenih ustavnih reformi, zbog čega predlaže da se napravi džentlmenski dogovor vodstava Hrvata i Bošnjaka.

“Jedan brzi kompromis mogao bi se temeljiti na džentlmenskom dogovoru Bošnjaka – uz potporu stranih diplomata – da ne otimaju hrvatska mjesta na izborima 2022. uz obvezu da se poslije razrade poštene reforme. Zauzvrat, HDZ, glavna stranka bh. Hrvata, trebao bi odustati od prijetnje bojkotom i u potpunosti podržati napore za odvraćanje srpskog separatizma”, navodi se u prijedlozima Međunarodne krizne skupine. Viši asistent na Studiju politologije Sveučilišta u Mostaru Ivan Ćubela ističe kako se hrvatsko-bošnjački odnosi mogu urediti poštujući europska iskustva.

“Federalizam i konsocijacijski model upravo iz tog razloga i postoje kao održivi okviri upravljanja kako bi se premostile nacionalne, kulturne, jezične ili pak vjerske razlike. Bošnjačka politika takvo što mora shvatiti i konačno razbiti vlastite iluzije i promijeniti unutarnji pristup, prvo unutar sebe, a zatim i prema druga dva konstitutivna naroda”, smatra Ćubela.

On ne smatra realnim izbrisati nacionalne odrednice prigodom biranja članova Predsjedništva BiH tvrdeći da bi takvo što predstavljalo rušenje daytonskog Ustava BiH.
“To je protuustavno, odnosno ruši temeljnu konturu aktualnog Ustava BiH – a to je konstitutivnost ili državotvornost tri naroda. Konstitutivnost tri naroda središnja je i temeljna os oko koje je dizajniran cjelokupan Ustav BiH, pa i Daytonski sporazum. Neki novi Ustav BiH, za koji trenutačno nema ni minimum konsenzusa, mogao bi sve to izbaciti, ali prognoze za ostvarenje nečeg takvog, pa čak i u nekoj doglednoj budućnosti, nemoguće su”, smatra ovaj mladi politolog.

Urednik portala Politički.ba Sead Numanović smatra kako bi bilo od iznimnog značenja prekinuti svojevrsni rat Hrvata i Bošnjaka.

“Hrvati u BiH, ali i Hrvatska, koliko god duboke i teške razmirice s Bošnjacima možda nekome i bile, ne mogu dopustiti ruski ‘nosač aviona’ u svojem trbuhu. A politika Vučića i njegova nevoljenog suradnika i izvršitelja na terenu – Milorada Dodika – upravo je to. Ako je suditi po aktivnostima zapadnih posrednika, politički čelnici Hrvata i Bošnjaka jednostavno se guraju u sve dublji dijalog. Sramota je da on već intenzivno ne traje. Sramota je da ga nema u javnom diskursu. Trenutačno, Bošnjaci i bh. Hrvati su u medijskim rovovima, suprotstavljeni jedni drugima, nevoljni da se slušaju, voljni da se tuku! To ne samo da je suludo već i višestruko štetno. Ne treba nam se ponavljati 1993. da bismo shvatili da smo bili glupi!”, ističe Numanović.

Novinar Nezavisnih novina Dejan Šajinović smatra kako prioritet treba biti izborna reforma.
“Za BiH je Izborni zakon prioritet – i rješavanje legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda u institucijama BiH, i tehnička rješenja koja će spriječiti izborne prijevare i unaprijediti integritet izbornog procesa”, smatra Šajinović.

Pokušaji Milorada Dodika da vrati dio nadležnosti na entitet Republiku Srpsku izaziva oštre prijepore, prijetnje sukobima i nestabilnosti. Iako je većina očekivala kako će Gabriel Escobar, američki diplomat zanimljiva imena ovotjednom posjetom BiH i regiji isukati najžešće sankcije prema srpskom članu BiH Predsjedništva koji pokušava s države oduzeti nadležnosti koje su Republici Srpskoj dodijeljene u Daytonu, ili pak zauzeti stajalište o izbornoj reformi, za koju su najzainteresiraniji ovdašnji Hrvati, ključna oproštajna poruka na Twitteru veleposlanstva u Sarajevu zbunila je mnoge.

“Lideri s vizijom za puno prosperitetniju budućnost trebaju podržati integraciju daleko funkcionalnije BiH unutar regije nego da slijede daleko veću izolaciju ponovnim stvaranjem suvišnih nadležnosti na entitetskoj razini”, pisalo je u objavi.

Još jasniji posebni izaslanik za Balkan State Departmenta, koji je u kratkoj turneji posjetio i Crnu Goru, bio je u izjavi za medije. “‘Otvoreni Balkan’ vidimo kao priliku i osigurat ćemo da ova inicijativa ne bude u interesu politike, već za podizanje regije na razinu europskih standarda”, istaknuo je.

Prvi je to put da je jedan američki dužnosnik na vrlo eksplicitan način podupro krajnje kontroverzan projekt “Otvorenoga Balkana” kojemu je autor Srbija, odnosno predsjednik Aleksandar Vučić, a podržavaju ga još Albanija i Sjeverna Makedonija. Snažnu potporu tome projektu koji je svojedobno pokrenut iz Berlina uz blagoslov Angele Merkel kroz Berlinski proces, zatim Mini Schengen, daju sve zemlje Zapada koje pragmatično žele imati manje problema u regiji Zapadnog Balkana, te ga snažno odmaknuti od interesa Rusije i Kine. A unutar same regije po tim zamislima riješiti brojna otvorena pitanja poput statusa Kosova i odnosa sa Srbijom kroz brisanje granica, a onda i pomoći boljem razumijevanju, približavanju dojučerašnjih zaraćenih strana te izgradnji osjećaja zajedničke budućnosti. Čak i da svih šest zemalja (zemlje nestale raspadom bivše Jugoslavije plus Albanija minus Slovenija i Hrvatska) sada ispunjava uvjete, posve je neizvjesno kada će se u EU stvoriti ozračje o novom velikom proširenju.

Kako ne bi ostali posve po strani, te u gotovo izgubljenoj vjeri za članstvo u Uniji, nudi se zamjena s tom svojevrsnom čekaonicom – “trećom Jugoslavijom”. “Američka politika u regiji, opet nakon EU, sve je više usmjerena na Srbiju. Čini se da je još jedna očita motivacija za potporu SAD-a inicijativi “Otvoreni Balkan” to što bi to moglo pomoći da se Vučić odvikne od geopolitičkih odnosa s Kinom i Rusijom. Inicijativa neće učiniti ništa – i nije osmišljena – da natjera Srbiju da usvoji standarde EU o demokratskoj praksi, slobodi medija i vladavini prava niti da smanji svoju regionalno destabilizirajuću ulogu”, smatraju u DPC-u. Oni dodaju da umjesto da počisti “nered koji je na zapadnom Balkanu ostavila Trumpova administracija, čini se da je Bidenova administracija predana upotpunjavanju tih pogrešaka”. Umjesto scenarija za mirno rješenje na Balkanu, inicijativa Otvoreni Balkan DPC doživljava novim scenarijem koji više sliči na otvorenu sezonu nestabilnosti na Balkanu.

Protiv projekta “Otvorenoga Balkana” su za sada Hrvati i Bošnjaci iz BiH, Crna Gora i Kosovo kojima jačanje uloge Beograda rađa stare frustracije koje su preživjeli u desetljećima, a rasplet doživjeli u krvavom raspadu prije tri desetljeća.

Od Oluje do Srebrenice

Istodobno Sead Numanović ističe kako se već sada Srbija postavlja kao hegemon cijele regije i izvor nestabilnosti.

“Srbija i režim Aleksandra Vučića već se odavno postavljaju kao hegemon. Jedan drugi Aleksandar – preziva se Vulin – već neko vrijeme nastoji se postaviti kao konačni arbitar svega što je bilo u regiji – od Oluje do genocida u Srebrenici. Agresivno i primitivno on nameće svoj suludi narativ i ‘arbitražu’. Djela koja ga prate samo dodatno obesmišljavaju i bezlik i nedjelo tog Vučićeva trbuhozborca”, kaže Numanović.

On tvrdi kako SAD stoji iza “Otvorenoga Balkana”, dok su Europljani nešto prilagođeniji pristup koji zagovara slabije povezivanje, ali isključivo na ekonomskim interesima.

“Zahvaljujući lobistima, State Department je stao iza ‘Otvorenog Balkana’. Jasan mi je i njihov rezon – na svaki način odvući Srbiju od Rusije. No, to je iluzija. S druge strane, EU ‘forsira’ Berlinski proces”. On je i sveobuhvatniji i konkretniji i neusporedivo bolji nego ‘Otvoreni Balkan’. Zahvaljujući Berlinskom procesu, imamo ukinuti roaming na teritoriju šest država zapadnog Balkana. A on je preduvjet istog aranžmana s EU”, kaže on.

Novinar Nezavisnih Šajinović, međutim, ističe kako su regionalne integracije logičan slijed. “Beograd, odnosno Srbija svojom snagom i veličinom svakako dominira regijom, i to će ostati, s ili bez ‘Otvorenog Balkana’. Ono što je, po meni, dobro za sve u regiji kada je ‘Otvoreni Balkan’ u pitanju, što snagu Srbije kanalizira u ekonomske tokove, a to je dobro za sve, ne samo u smislu jamstva mira i stabilnosti, već i stvaranja suradnje i ekonomskog prosperiteta za sve. Upravo zbog toga mislim da i SAD i EU, a posebno Njemačka, daju snažnu podršku toj inicijativi”, kaže Šajinović.

Istodobno politolog Ćubela iz Mostara, očekivano, drukčije vidi rasplet, ističući da je i EU zapao u probleme kada je uz ekonomske pokušao obuhvatiti i političke integracije. “Znamo kako je Jugoslavija završila, neka to bude jedno iskustvo za sve one koji danas priželjkuju takve vrste organiziranja, a jedna gospodarska, ekonomska i tržišna zona okupljanja ovih zemalja s jasno preciziranim okvirom ne predstavlja nužno opasnost da će netko nekim dominirati”.

 Zoran Krešić/Večernji list/Hrvatsko nebo