IZ STRANOG TISKA Daran Darko Bašić : S takvim pristupima, predrasudama i pristranostima Europa nikada ne će u „tamnom vilajetu“ riješiti ništa na pozitivan način!
Vrijeme:10 min, 14 sec
Samo par dana nakon istupa Marion Kraske, jedne od brojnih “eksperata“ za Balkan, bivše dopisnice različitih njemačkih medija i šefice sarajevskog ureda zaklade njemačkih zelenih Heinrich Böll , za Deutsche Welle pod naslovom POLITIKA Gostujući komentar: Hoće li opet biti rata u BiH?, na koji je odgovorila Višnja Starešina u Slobodnoj Dalmaciji, a portal Hrvatsko nebo i objavio, sada nam dolazi nešto slično i od Alana Posenera ovaj put sa njemačkog tjednika i portala Die Zeit
Donosimo i taj današnji komentar da bi se vidjelo kako stanje u BiH vide u Hamburgu, Berlinu i drugdje po Njemačkoj, Europi i Zapadu. Na neka kritična mjesta morali smo reagirati kratkim primjedbama i komentarima urednika Hrvatskog neba, zato da bismo pokazali prešućivanja i drastične pukotine i praznine u zapadnjačkoj vizuri, svijesti, percepciji i u njihovim stereotipima. Ovaj komentar, iako neke stvari dobro detektira, pokazuje u svojoj cjelini svu deformiranost i temeljnu nesposobnost takve svijesti da prizna stvarno stanje i išta po pravdi realno riješi. Komentar nam svjedoči o razmišljanju mnogih komentatora, stručnjaka i političara na Zapadu. A svakom „seljaku“ koji živi u BiH i u njezinu susjedstvu jasno je kako s takvim pristupima, predrasudama i pristranostima Europa nikada ne će u „tamnom vilajetu“ riješiti ništa na pozitivan način! Zabijaju glavu u pijesak pred svime što u njihove „tikve“ ne ulazi. Bude li se takve pitalo, budu li oni odlučivali, imat ćemo sve veći nered, sukobe i na kraju oružane obračune i neminovni raspad daytonske i svake druge Bosne i Hercegovine. Dakle upravo ono za što tvrde da treba izbjeći i svim sredstvima spriječiti.
Daran Darko Bašić glavni urednik Hrvatskog neba
Alan Posener: Funkciju treba preuzeti Barack Obama. Die Zeit (Hamburg), 12. studenoga 2021.
Bosni i Hercegovini prijeti raspad i građanski rat. EU sjedi prekriženih ruku u trenutku kada su potrebna posredovanje međunarodne zajednice na najvišoj razini.
Sada dolazi na naplatu 25 godina zanemarivanja. Bosna je na rubu raspada i građanskog rata. Upliću se i vanjske sile: Rusija i Kina, Mađarska i Srbija
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Četvrt stoljeća uplitali su se najviše ili gotovo isključivo Amerika i Europa, koji su i doveli do ovog gotovo bezizlaznog stanja, ali to njemački komentator prešućuje!]
Njemačka je poslala novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Sarajevu, no problem je što je Christian Schmidt ponovo dobronamjeran političar druge garniture koji u zemlji nema nikakvog autoriteta. Rusija i Kina ga bojkotiraju i on ne može činiti ništa više doli moderirati krizu. Europska unija pasivno promatra kako Zapadni Balkan postaje predstraža etno-nacionalizma koji propagira Rusija.
Bosna i Hercegovina mala je zemlja sa svega 2,7 do 3,3 milijuna stanovnika. Često se mnogi šale da bi prije trebala gradonačelnika nego predsjednika. No umjesto toga ima tri predsjednika, dva kvazi-nacionalna entiteta i jedan autonomni grad. Početkom devedesetih godina u BiH je bjesnio rat između pristaša Velike Srbije, na jednoj strani, te Bošnjaka, muslimana, i Hrvata, katolika, na drugoj strani. U ratu je poginulo 100 000 ljudi, a polovina stanovništva je pobjegla iz zemlje ili je protjerana. U Srebrenici je počinjen genocidni masakr nad 8.000 ljudi, bio je to prvi genocid u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Zašto nije imenovano tko je nad kime izvršio genocid? Neupućen čitatelj može opet svašta pomisliti, naravno – i na to da su Hrvati i za to krivi. Prvi genocid? A krvavi obračun komunističkog diktatora i zločinca Tita sa Hrvatima nakon Drugog svjetskog rata po prestanku svih sukoba nije vrijedan ni spomena? Bleiburg, Slovenija – rudarska okna i tenkovski rovovi, grobišta po Hrvatskoj i BiH i širom bivše Jugoslavije – stotine tisuća žrtava. To je “opravdana osveta”]
Europa je sve to promatrala paralizirana. Tek je intervencijom SAD-a na čelu s Billom Clintonom zaustavljeno krvoproliće.
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Zašto komentator prešućuje hrvatsku operaciju „Oluja“ te hrvatske i hrvatsko-bošnjačke akcije u BiH prije i poslije „Oluje“ koje su omogućile političko rješenje? Zašto ne spominje ulogu Herceg-Bosne i HVO-a ni Washingtonski sporazum?]
Vođe bosanskih Srba, muslimana i Hrvata u zračnoj bazi u Daytonu praktički su bili zatvoreni sve dok nisu potpisali sporazum. Otada mir u zemlji nadziru postrojbe Natoa i Europske unije, a visoki predstavnik, s mandatom Vijeća sigurnosti, zapravo je najviši autoritet te polukolonije koji ima široke ovlasti i može smjenjivati političare i stavljati zakone izvan snage.
Mir se još drži. Ali nezaposlenost je raširena, a korupcija još i više. Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja provedenom prije tri godine 87 posto mladih izjavilo je da bez veze nije moguće doći do radnog mjesta, a 49 posto želi napustiti zemlju. Visoko obrazovane i ambiciozne roditelji tjeraju u inozemstvo kako bi mogli prehraniti obitelj. U zemlji samo ostaju stari i izgubljeni. A oni lako padaju na nacionalističke parole i lak su plijen za beskrupulozne političare.
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Ovakva ocjena pokazuje robovanje stereotipima, nastavak etiketiranja svake legitimne zaštite vitalnog nacionalnog interesa kao „nacionalizma“ te nerazlikovanje između agresivno-osvjačakog i obrambenog „nacionalizma“.]
Najbolji primjer među njima je Milorad Dodik, jedan od triju predsjednika BiH i vođa bosanskih Srba. Taj socijaldemokrat svoju je političku karijeru započeo kao protivnik srpskog nacionalista Radovana Karadžića koji je odgovoran za masakr u Srebrenici. No u međuvremenu je i Dodik odlučio zaigrati na nacionalističku kartu pa sada poriče genocid nad muslimanima i govori o genocidu muslimana nad Srbima. Dodik govori da su Srbi žrtve muslimanske ekspanzije od Kosovske bitke 1389. te germanske agresije od 1914., prvo su, kako kaže, bili žrtvom Austro-Ugarske, zatim nacističke Njemačke, a sada Europske unije u kojoj, kako tvrdi, dominira Njemačka. Ipak, najviše su žrtva Ureda visokog predstavnika. Od 2009. na toj dužnosti bio je Austrijanac Valentin Inzko, a sada je bivši njemački ministar poljoprivrede i političar iz CSU-a Christian Schmidt.
Dodik teži odcjepljenju Republike Srpske od BiH te njenom kasnijem pripojenju Srbiji. A to ne bi bio kraj samo Daytonskog sporazuma, nego i kraj fragilne države Bosne i Hercegovine. U tom slučaju Srbija bi ostvarila jedan od svojih ratnih ciljeva iz devedesetih godina prošlog stoljeća, a to je stvaranje etnički uglavnom homogene Velike Srbije. Važan korak u smjeru neovisnosti Dodik je načinio proteklih dana povlačenjem Srba iz zajedničke vojske BiH koju on naziva „muslimanskom“. Osnivanjem samostalne vojske „Republike Srpske“ stvorili bi se uvjeti za odcjepljenje ili rat – ili i jedno i drugo.
[Zašto komentator ne kaže nijednu kritičku riječ na račun ponašanja sarajevske, „velikobošnjačke“ političke „Čaršije“ odnosno vodećih bošnjačkih i „probosanskih“ snaga u državi? Zašto ne spominje niz poništavanja od visokih predstavnika i na druge načina onoga što piše u izvornom Daytonskog sporazumu? Zašto ne problematizira grotesku s izborom „Hrvata“ Komšića? Zašto ne kaže nijednu riječ o razmjerno najtežem stanje najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, hrvatskoga, kojemu je oteta njegova Herceg-Bosna, a zauzvrat mu dana ustavna jednakopravnost, koju bošnjačka strana uporno dovodi u pitanje ili u praksi poništava? – Zato što je takva njihova spremnost na suočenje sa svim istinama. Zato što je takva njihova licemjerna „pravednost“! Zato što je riječ o jednostranom pristupu u kojem se bez obzira na okolnosti i argumente za sve okrivljuje najviše Srbe, zatim Hrvate, a nikada Bošnjake odnosno muslimane te stranke i ustanove koje su na strani građansko-unitarne države, ili makar Federacije BiH, po bošnjačkoj želji, mjeri i ukusu!]
Opasnost od ponovnog izbijanja građanskog rata
Što učiniti? Problem je u tome što su međunarodni akteri koji su 1995. skrojili državu BiH zapravo stvorili uvjete za njen raspad. U teoriji oni su se borili protiv srpskog – i hrvatskog nacionalizma – i za multietničku i multikulturalnu državu, svojevrsnu mini-Jugoslaviju. No u praksi stvorili su dvije etnički i vjerski definirane poludržavne tvorevine: Republiku Srpsku i bošnjačko-hrvatsku – odnosno muslimansko-katoličku Federaciju, koja je podijeljena na deset kantona s pretežno katoličkim odnosno pretežno muslimanskim stanovništvom.
Budući da se vrlo mali broj izbjeglica i prognanika vratio u zemlju i da je pronađeno vrlo pragmatično rješenje za pitanja vlasništva – prognani Srbi dobili su vlasništvo odbjeglih muslimana i obrnuto – Bosna je nakon Daytona ostala multietnička samo po svom imenu. Prije građanskog rata u BiH je bilo 13 posto brakova između pripadnika različitih etnija, a u Sarajevu je takvih brakova bila čak trećina; 2019. mješovitih je brakova bilo samo tri posto. Škole su odvojene, učenici u školama uče različite verzije zajedničke prošlosti.
Provizorij se pretvorio u disfunkcionalnu državu
Dayton je bio zamišljen kao provizorno rješenje. Širenje Europske unije trebalo je ovdje, kao i u ostatku Europe, umanjiti značaj granica. No budući da je EU odgodio do daljnjega proširenje na Zapadni Balkan, daytonski provizorij postao je trajno disfunkcionalna država čiji je raspad samo pitanje vremena ako EU ništa ne poduzme. Uza sve to, mađarski premijer Viktor Orban igra fatalnu ulogu. Naime, on je Dodika prigrlio kao saveznika svoje unutareuropske koalicije koja se bori protiv globalizma i useljavanja migranata, a za naciju, obitelj i kršćanstvo te u njemu vidi most sa Srbijom gdje nacionalistički, crkveni i konzervativni krugovi žele odrediti budućnost zemlje.
Malo je vjerojatno da Dodik želi rat. Ali ipak on se rata manje boji od Europske unije. Srbija bi polovično i potajno poduprla Dodika, a nekoliko elitnih postrojbi iz Rusije koje se kriju pod krinkom dobrovoljaca ili plaćenika nisu dovoljne za zastrašivanje Europske unije ili Natoa. No ako bi oni isprovocirali muslimanske džihadiste i hrvatske separatiste, u BiH bi ponovo izbio dugotrajan građanski rat. Na kraju bi se Bosna i Hercegovina raspala, Srbija bi se dugoročno udaljila od Zapada i postala satelit Rusije koja će u kaosu nakon odlaska Putina, vjerojatno biti još manje ubrojiva nego što je sada.
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Hrvati znaju biti i separatisti, no sve ono za što se politički predstavnici u tijelima BiH i u javnosti bore posljednjih 25 godina nije separatizam, nije odcjepljenje od BiH, nego utvrđivanje, potvrđivanje i zaštita ustavnih prava, prava na jednakopravnost i prava na reprezentativnost – da im drugi ne biraju njihove predstavnike u Predsjedništvo BiH ni u gornje domove, i da se na mjesta rezervirana za Hrvate ne raspoređuju lažno deklarirani Hrvati!]
Ako EU ne želi svoje stražnje dvorište, kako mnogi nazivaju Balkan, prepustiti onim snagama koje aktivno rade na rušenju Unije, onda bi predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i vlade koje vjeruju u mirovnu misiju Europske unije na kontinentu trebale pružiti veću podršku proeuropskim strankama u Srbiji – i Mađarskoj, što podrazumijeva također pristupnu perspektivu za sve države zapadnog Balkana. Pa makar to značilo i ublažavanje kriterija za pristup.
[Napomena urednika Hrvatskog neba: Umjesto da se bavi odnosima stvarnih snaga u BiH, komentator se petlja u unutarnja pitanja Mađarske, a protiv aktualne vladajuće stranke i vlasti u toj državi članici EU-a. To je krajnje nekorektno, to je nedopustivo, da ne kažemo: to je bezobrazno!]
Schmidt bi morao otići
U Bosni se mora pojačati europska mirovna postrojba Eufora, Althea, kojoj je upravo u Vijeću sigurnosti produljen mandat za godinu dana, kako bi se poslala jasna poruka da EU neće pasivno promatrati kako Dodik gazi međunarodno pravo.
[Pitanje urednika Hrvatskog neba: Gazi li „međunarodno pravo“ itko drugi osim Dodika?!]
Istodobno, Europljani moraju razmisliti o tome koga bi trebalo dovesti na mjesto visokog predstavnika.
[Pitanje urednika Hrvatskog neba: Zar su samo Europljani doveli Schmidta na to mjesto? Zar o tomu ne odlučuje Upravni odbor Vijeća za provedbu mira? Zar dosad imenovanje Visokog predstavnika nije bilo odobravano od Vijeća sigurnosti UN-a?]
Rusija i Kina žele ukinuti tu instituciju i već su uspjele onemogućiti Schmidta u namjeri da izloži svoje izvješće u Vijeću sigurnosti u kojem je posebno kritizirao separatistička nastojanja Milorada Dodika. To će zasigurno ohrabriti Dodika. Schmidt je pristojan političar koji ima bogato iskustvo u njemačkoj politici. Ali obnašati dužnost visokog predstavnika u potencijalno najeksplozivnijoj regiji Europe za njega je prevelik zalogaj. Zbog srpskih resantimana i uistinu kobne uloge Njemačke na Balkanu – čak ni sposobniji njemački političar ne bi bio dobar izbor za tu funkciju.
Schmidt bi trebao što prije biti zamijenjen političarem s velikim međunarodnim iskustvom koji bi bio spreman i sposoban iskoristiti ovlasti kojima raspolaže visoki predstavnik. Kako bi spasio BiH i konačno je odveo u Europu! Barack Obama, preuzmite OHR!
[Primjedba urednika Hrvatskog neba: Ma jako „bistro“ smišljeno! Kao da Rusi i Kinezi, Turke i neke druge da i ne spominjemo, jedva čekaju da upravo neki Amerikanac, a pogotovu bivši predsjednik SAD-a, preuzme opet rješavanje sudbine BiH u svoje ruke!]
(tekst Prevela J. G.)
Daran Darko Bašić,Hrvatsko nebo
