Bitno je razlučivati političare i birati – kakve?

Vrijeme:4 min, 1 sec

 

 

Iz svega što gledamo na nacionalnoj i međunarodnoj političkoj sceni može se zaključiti da trebamo više političara koji imaju osjećaj za nacionalnu politiku, a da imamo previše političara kojima nedostaje ta dimenzija. 

Nedostaje nam političara (i ne samo političara) koji se brinu za buduću generaciju; čija su razmišljanja i prijedlozi dugoročni te imaju dublji sadržaj i podlogu u normama ćudoređa i zdravu svjetonazoru; koji su djelotvorni izvršitelji; koji znaju slušati, tražiti savjet i donositi najbolje odluke; kojima je odgovornost ispred osobnog interesa; koji su intelektualno „potkovani“ i misaono sposobni samostalno tražiti najbolje opcije; koji se djelotvorno koriste demokratskim alatima; koji ne teže udovoljiti svima niti ih to zanima; koji djeluju s uvjerenošću da se problemi moraju riješiti; koji znaju i unutarnje različitosti staviti u službu općeg dobra; koji su ponizni i mudri; koji znaju ispravno odlučiti, pa i kada su pod pritiskom drugih; koji znaju delegirati i ispravno upotrijebiti svoj autoritet; koji su staloženi, postojani i realisti; koji brzo uspijevaju identificirati razloge neke krize i potražiti protu-odgovore; koji unose sebe u ono što rade; koji istražuju i odvaguju različite mogućnosti i opcije; koji prihvaćaju kontrolirani rizik; koji posjeduju znanje i iskustvo; koji su stručni za upravljanje javnim stvarima, za dodjeljivanje poluga i poduzimanje primjerenih mjera; koji poznaju istinu o državi i društvo u kojemu žive, njihove potrebe, sredstva kojima raspolaže i mogućnosti realizacije efikasnih planova na kratak, srednji i dugi rok; koji ne predlažu utopije, svjesni da jalova obećanja stvaraju iluzije, a loše postavljeni ciljevi, kad se ne ostvare, samo izazivaju frustraciju, nepovjerenje i srdžbu.  

Vrsni političari ostavljaju za sobom trag pozitivne promjene i napretka u povijesti svog naroda po tomu što ga ispravno usmjeruju poboljšavajući njegove sposobnosti, otkrivajući nove potencijale i stvarajući dobit; sposobni su poduzeti nesimpatične i nepopularne mjere koje su dugoročno dobre, znajući da će povijest donijeti sud o tomu je li neki političar bio državnik, oportunist, demagog ili kukavica. Vrsni političari pridonose transformaciji nacije i ostavljaju nešto trajno vrijedno nasljeđe budućim generacijama. 

S druge strane, imamo previše političara (i ne samo političara) koji nemaju osjećaj za nacionalnu politiku; koji su lideri samo dok obnose vlast; koji nemaju ideološki orijentir ni viziju države i stoga se ograničuju na vladanje dan za danom; koji ne izbjegavaju nepotrebne krize, a ponekad ih i stvaraju; koji misle više na svoju korist i na izborne rezultate nego na opće dobro; koji trebaju rezultate odmah kako bi udovoljili biračima; koji radije govore narodu ono što želi čuti nego ono što mora čuti; koji izbjegavaju suočavanje sa stvarnim stanjem u raspravama kako bi ispali pomirljivi i demokrati; koji nisu skloni razmišljati i proučavati ono čime se bave; koji su ovisni o tomu što će drugi, u domaji ili izvan nje, reći i misliti o njima; koji imaju pogrješne procjene ili daju neostvariva obećanja; koji se lako prilagođuju okolnostima radi vlastite koristi; koji nemaju viziju; koji uživaju kad im se suradnici dodvoravaju i vole se slikati; koji se koriste državom da bi  ispunili svoje želje i postigli svoje ciljeve; koji osjećaju da zaslužuju biti zauvijek na vlasti; koji „ugled“ postižu slučajno ili zbog onih okolnosti koje ni sami nisu mogli predvidjeti; kojih ne zanima rješavanje problema, nego ostajanje na vlasti pod izgovorom da će ih jednog dana riješiti; koji nikad ne vjeruju u ideje koje javno zastupaju, recimo demokršćanske, a čude se kada netko u te ideje vjeruje i odbacuju ga; čiji su govori oportunistički, bljutavi i ideološki nekonzistentni; koji nastoje izgraditi „liderstvo“ na novcu (kupovanjem ljudi) i na laži; koji vole pojavljivati se što češće u medijima glavne struje, po društvenim mrežama i u važnim prigodama; koji se pretvaraju da znaju ono što ne znaju; koji svoju poslušnost izvanstranačkim središtima moći plaćaju nametanjem štetne poslušnosti u svojim strankama; koji nude položaje, nagrade i povlastice u zamjenu za bezobzirnu odanost; koji su karakterno oholi, umišljeni i skloni zlorabiti ovlasti; koji zbog svojih ambicija često upadaju u sumnjive odnose i ortaštva; koji plaćaju za glas, za izmislicu, za položaj i da prikriju svoje prave namjere; koji nisu sposobni učiti od prošlosti, razumjeti sadašnjost, a još manje pripraviti se za budućnost. 

Ima dosta dana do sljedećih izbora (ako budu redovni) kako bi se državljane osvijestilo u razlučivanju između onih prvih i ovih drugih političara, a i njih same usmjerilo da budu što više poput onih prvih, a što manje poput ovih drugih. Birači, stranačka članstva, mediji, istaknuti intelektualci, javni djelatnici, udruge, Katolička crkva i druge vjerske zajednice te ustanove nose u tom smislu najveću odgovornost. A konačna je odgovornost na biračima po strankama i na biračima na općim odnosno lokalnim izborima. Od njih se očekuje da u što većoj mjeri biraju kandidate koji imaju osjećaj, talent, znanje, sposobnost, misao i volju za odgovornu nacionalnu politiku, a u što manjoj mjeri kandidate koji takve kvalitete nemaju ili ih imaju u manjoj mjeri. 

 

M.O./Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.