Damir Pešorda: Soros u ofanzivi

Političko klatno u Europi, čini se, klizi ulijevo. Iako su pučke stranke u većini europskih zemalja ionako već poodavno ljevije negoli su to prije tridesetak godina bili socijaldemokrati, kao da je došlo vrijeme da se i njih miče u korist i nominalno lijevih i ultra lijevih političkih grupacija. Tako su u Njemačkoj demokršćani izgubili vlast, u Austriji je Kurz postao žrtvom afere koja navodno dogodila još davno, Poljskoj prijete izbacivanjem iz Europske unije, a šuška se i da su tzv. Pandorini papiri, zapravo, oruđe u rukama globalne ”duboke države”, čiji je najvidljiviji eksponent George Soros, za micanje desnice – čitaj suverenističkih opcija – s vlasti.

Objektivno, razvoj situacije u svijetu pogoduju jačanju suverenizma. Nekontrolirane migracije, događanja oko pandemije gdje sve više ljudi stječe uvjerenje da zakulisni centri globalne moći provode veliki eksperiment nad svjetskim stanovništvom u svrhu njegova pretvaranja u raštrkano stado prorijeđenih, preplašenih i poslušnih individua bez individualne i kolektivne samosvojnosti i identiteta te dijabolično izvrgavanje ruglu ne samo vjerskih nego i zdravorazumskih istina, načela i logike jednostavno moraju potaknuti razvoj suverenističkog načina mišljenja barem kod onih koji još uopće misle. Jer samo suverene nacionalne države, jedinstvo kojih ima afektivnu podlogu, mogu osigurati okvir za slobodu i demokraciju. Upravo zbog toga pritisak na globalnoj i lokalnoj razini sve više jača jer se njima žuri obaviti posao prije nego se formira svrhovit u učinkovit otpor njihovom planu.

Pritisku je najizloženija Europa koja se ionako već odrekla same sebe brisanjem kršćanstva iz svoga konstitutivnog dokumenta i nalazi se na rubu demografskog sloma. S tim da smo intimno svjesni da je ovo ”na rubu” odavno već eufemizam. Već se odavno i u mainstream medijima, doduše rijetko i na vrlo stidljiv način izrečeno, moglo pročitati da migrante netko stimulira, usmjerava i financira, a iznad te humanističko-humanitarne hobotnice uvijek se na kraju pomalja Sorosev lik. Svejedno, nitko se tko drži do svoje budućnosti u javnom životu ne usudi to izreći jasno. Iza najnovije vješto orkestrirane navale na europske desničare, konzervativce, populiste, suvereniste i ostale nepoćudne političare i politike također se kriju iste snage. Tako se na jednom ovdašnjem portalu pitaju: ”Vodi li se ‘Pandorinim dokumentima’ informacijski rat protiv političara desnice?” Članak je ilustriran Sorosevom fotografijom. Da ne bi bilo kakve sumnje u to tko stoji iza tog ”informacijskog rata”.

Čini se da su ”Pandorini papiri” već polučili konkretne rezultate. U Češkoj je na izborima detroniziran dosadašnji premijer Andrej Babiš, zvani ”Trump s Vltave”, poznat po protuimigracijskoj retorici. Pandorini papiri razotkrili su da je Babiš koristio offshore kompanije kako bi sakrio bogatstvo i kupovao dvorce u Francuskoj te tako zadale težak udarac dosadašnjem premijeru na prošlotjednim  izborima u Češkoj. Samo nekoliko dana prije vodio je u svim anketama. Za vjerovati je kako će Pandorini papiri ukloniti još dosta desnih smetala nezaustavljivom napretku prema ”otvorenom društvu”, koje već i u svome pretencioznom nazivu baštini najbolje tradicije orvelijanskog novogovora.

Zanimljivo je i znakovito tretiranje policijskog nasilja u tom novom političkom okružju. Pratim tako kako se digla galama oko snimke na kojoj hrvatski policajci udaraju palicom imigrante koji trče pored njih. Čini se prema kameri koja snima. Događaj su svi mediji i političari hitro osudili, počinitelji su otkriveni i udaljeni sa dužnosti. Primjereno zgražanje pokazala je i Europa, doduše pohvalili su i promptno reagiranje hrvatskih vlasti na taj nemili događaj. Međutim, ja se pitam hoće li kolege s dužnosti udaljenih policajaca sutra rezignirano odmahnuti rukom dok kraj njih bude prolazila skupina ilegalnih migranata. Udarati nepoznate ljude za malu plaću, a uz to strahovati i od nečasnog otpusta s dužnosti, nije bogzna kako primamljivo.

S druge strane prije koji dan mi je poslao netko na Whats App video kako australijska policija krvnički mlati ljude samo zato što su se našli vani bez maske ili su je nosili nepropisno. Mlate, brate, tako da bi im i jugoslavenski milicajci pozavidjeli. I nitko od sveg tog slobodoljubivog svijeta da bi riječ rekao. Trnci me prođu dok uspoređujem to dvoje. Migranti su evidentno prekršili zakon, dok ljudi bez maske eventualno krše nekakva ad hoc donesena pravila od ad hoc formiranih tijela. Migranti nemaju dokumenata, ne poštuju zakone ni običaje zemalja kroz koje prolaze, namjera im je u najmanju ruku da parazitiraju na proračunu zapadne zemlje koje se dočepaju, a možda i štošta puno pogubnije, dok su građani bez maske ljudi koji tu žive, rade, plaćaju porez, pridonose društvu na razne načine, a na koncu u većini slučajeva radi se o ljudima koji vole svoju zemlju i spremni su – ako ne daj Bože, bude trebalo – dati svoj život za nju. Sve je to toliko apsurdno da apsurdnije ne može biti.

Ali ne vrijedi si više čuditi. Vrijeme čuđenja je prošlo. I pandemija, i ideološke nebuluze koje proturječe prirodnim zakonima i zdravom razumu, i posvemašnji udar na identitet, od osobnog do nacionalnog, i Pandorini papiri, i sustavno onemogućavanje suverenističkih politika, i uvođenje novog oblika moralno-političke podobnosti – sve su to samo sastavnice jedne te iste ofenzive protiv čovjeka koju provode oni koji su umislili da su bogovi.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo