Prošlost ima svoje pravo, ali mitomanija je razarajuća za BiH
Vrijeme:3 min, 21 sec
Cualquiera tiempo pasado fue mejor – stih je iz 15. stoljeća španjolskog pjesnika Jorgea Manriquea. A značio bi – Svako prošlo vrijeme je bilo bolje. Sjećam se i izvrsnih predavanja prof. dr. sc. Milana Bodiroge na Sveučilištu u Mostaru koji je govorio upravo o tome kako čovjek idealizira svako prošlo vrijeme pa i onda kada mu možda i nije bilo lijepo. No ljudi na ovim našim područjima vole se sjećati prošlosti. Govoriti o njoj. Živjeti u njoj. Čak i onda kada je bila ružna, krvava, puna boli. Živjeti u njoj čak i kada je izmišljena. Kada se svodi na mitomaniju.
Piše: Miroslav Vasilj, Hrvatski Medijski Servis
Upravo onakvu kakvu je prije nekoliko dana promovirao prvi bošnjački član krnjeg Predsjedništva BiH Šefik Džaferović otkrivajući spomenik u Stocu pripadnicima Armije BiH te nastupajući u medijima.
Govorio je i o Tuđmanu i o Šušku i o Bobanu i o podjeli Bosne i o tome tko nije činio zločine… No nije Džaferović prvi koji poseže za takvim trikovima. Praksa je to, loših političara i njihovih zlobnih politika, evo već nekoliko stoljeća na ovim područjima. Zamuti. Zatruj. Posvađaj. Pa put pod noge.
Jer kako drukčije objasniti toliko narativa o partizanima, ustašama i četnicima, komunizmu i fašizmu, Titu, Paveliću, Mihailoviću, Bleiburgu, Jasenovcu, Domovinskom ratu, Srebrenici, Miloševiću, Tuđmanu, Izetbegoviću, Karadžiću, Bobanu… Tisak, radio, televizija, novi mediji vrve ili četrdesetim ili devedesetim godinama prošlog stoljeća. A u isto vrijeme siromaštvo u BiH danas postaje sve raširenije. Iseljavanje se povećava. Gospodarstvo slabi. I zaista zašto čovjek na ovim područjima toliko vremena i energije posvećuje povijesti bilo onoj slavnoj ili bolnoj ili pak izmišljenoj?
Možda odgovor leži u našim neuspjesima danas. Oni narodi koji imaju uspjehe u sadašnjosti u gospodarstvu, visok BDP, koji ulažu u nove tehnologije, znanost, umjetnost, zaštitu okoliša, zdravstvo nemaju razloga živjeti u prošlosti. Oni radije okreću svoje misli onome što će biti sutra, za deset, za pedeset godina. Osnivaju i ministarstva budućnosti. S druge strane oni narodi koji zaostaju po svim navedenim pitanjima rado se sjećaju, ma ne samo sjećaju, nego žive u svojim slavnim danima prošlosti. Ili pak stalno prebiru rane iz doba boli. Ili, pak, mitomanski izmišljaju povijest koje nije ni bilo.
Naravno ne stoje otrcane frazetine kako trebamo zaboraviti prošlost i kako se trebamo okrenuti budućnosti jer ćemo tamo jesti zlatnim žlicama. Tko zna možda je ovo što sada živimo puno bolje od onog što će doći sutra. Jer sve bi bilo jednostavno kada bi smo tako lako poništili prošlost – poglavito onu negativnu. No naravno to nije moguće. Prošlost je po svojoj suštini revenant – ono što se vraća. Ako je otjeramo vraća se možda sto puta gora nego li je bila. Zato je treba uzeti u obzir. Bazirati je na činjenicama. Ali se ne može i ne smije živjeti u njoj.
Na globalnoj razini bi mogli komparirati Arape i Kineze. Dok Kinezi gospodarski grabe naprijed projektirajući što će biti u idućih 100 godina s druge strane arapski svijet se sjeća svojih slavnih dana kada su čovječanstvu zaista podarili broje izume istodobno se danas gušeći u ratovima i previranjima.
Na ovoj našoj mikro razini možemo usporediti Slovence s jedne strane te Hrvate, Bošnjake i Srbe u BiH s druge strane. Dok Slovenija ulaže u znanost i istraživanja, digitalnu transformaciju, zaštitu okoliša te gledaju kako se pozicionirati u idućim desetljećima. U BiH kod njezina tri naroda puna su usta slavne, manje slavne i izmišljene prošlosti. A ulaganja u gospodarstvo, znanost, umjetnost, istraživanja? Ništa! Na europskom smo začelju. No to Džaferovića ne brine puno. On je postigao učinak. Odnosi u Stocu u kojem ljudi ionako teško žive jer nemaju posla dodatno su zatrovani.
Dakle prošlost temeljena na činjenicama ima svoje pravo jer smo u njoj izgradili ono što danas imamo i ono što danas jesmo. Ali u pravu je veliki španjolski sociolog Jose Ortega y Gasset kada kaže: „Mi Europljani oduvijek težimo ka budućnosti i osjećamo da je to najbitnija dimenzija vremena, ona koja za nas počinje jednim poslije, a ne jednim ranije“. Neka tako bude i u BiH!
HMS/https://hms.ba//Hrvatsko nebo
