Jerusalem Post: Nemojte oteti holokaust

Vrijeme:5 min, 12 sec

Ništa se ne će promijeniti sve dok jugoslavensku historiografiju podržava hrvatska država

Uvodnik u rubrici mišljenja Jerusalem Posta od 22. kolovoza 2021. nosi naslov „Nemojte oteti holokaust“. Tekst se osvrće na buru koju je izazvalo nedavno objavljivanje mišljenja Davida Goldmana pod naslovom „Ovo sramotno ismijavanje holokausta mora odmah prestati“ (JP, 14. kolovoza 2021.).JP

Podsjetimo, u Goldmanovu je tekstu opširno pisano o srpskoj politici koja „promiče trajno srpsko mučeništvo“ preko židovske patnje te tako šteti istini o holokaustu. Na to se oglasio ravnatelj beogradskog Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić. Njegovo je mišljenje objavljeno ovdje.

Reagiralo je izjavom i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije oštro osuđujući Goldmanov tekst. Izjava je dostupna ovdje.

Kako je u Goldmanovu tekstu prozvan povjesničar Ivo Goldstein kao osoba koja čini štetu istini o holokaustu, spominjući i posebne strojeve kojima su uništavane ljudske kosti u Jasenovcu, uredništvo je ponudilo Goldsteinu da napiše svoj odgovor. Njegov je odgovor objavljen ovdje.

Nismo ni sumnjali u to da će snažna srpska propaganda koja štiti nacionalne mitove odraditi svoje, kao ni u to da će Ivo Goldstein sve pripisati revizionizmu i za sve okriviti „ustaše“. Svima koji znaju hrvatsku situaciju jasno je da taj „povjesničar“ svoj „ugled“ nije zaslužio stručnošću, nego jedino političkim djelovanjem u korist jugoslavenskih mitova. U normalnim okolnostima, ljudi poput njega bili bi na javnim marginama, gdje u normalnim društvima spadaju svi oni koji krajnje maliciozno zlouporabljuju struku i akademske slobode, i od toga grade karijere, pogotovo na tako teškim temama kao što su žrtve totalitarističkih režima, genocida i holokausta.

Zato se ne treba nadati da će se bilo što promijeniti sve dok jugoslavensku historiografiju podržava hrvatska država i dok smatra službenom istinom (istinom koja se ne smije propitivati!) povijest koju nam je pisala službena Srbija u interesu širenja „srpskog sveta“ i u ostale svoje dnevnopolitičke svrhe. Još više zabrinjava to što bi istu sudbinu mogao doživjeti i Domovinski rat. Dovoljno je samo da Hrvatska ne učini ništa. Beograd i njegove agenture sve će odraditi.

Znajući te činjenice – dakle, s jedne strane šutnja hrvatske države i inertnost da propita jugoslavenski (srpski) narativ o hrvatskoj povijesti te istovremeno s druge strane srpska agilnost u želji da sačuva nacionalne mitove – s obzirom na prijašnja iskustva, zapravo nas je iznenadio uvodnik koji je nakon svega objavljen u JP-u. Jerusalem Post nije se dao uhvatiti u kolo jugoslavenske historiografije i srpske mitomanije, nego je zadržao odmak u cijeloj polemici. Osim što se izravno ogradio od teksta Davida Goldmana, Jerusalem Post ipak je uputio i jasnu kritiku i Srbiji i Ivi Goldsteinu, ali i svakom tko pokušava holokaust iskoristiti u svoje političke svrhe.

U nastavku donosimo prijevod teksta koji je objavilo uredništvo Jerusalem Posta.

JP2

Nemojte oteti holokaust
(urednički uvodnik u rubrici mišljenja)

Prošloga je tjedna The Jerusalem Post na ovim stranicama objavio mišljenje koje nažalost nije prošlo dovoljan sustav provjere. Iskreno žalimo zbog te pogrješke. Mišljenje koje je napisao Australac pod imenom David Goldman nosilo je naslov: „Ovo sramotno ismijavanje holokausta mora odmah prestati“. U njemu je ismijavao i omalovažavao hrvatskog znanstvenika koji se bavi holokaustom dr. Ivu Goldsteina. Goldstein je dobio pravo odgovora koji je objavljen u rubrici mišljenja na jučerašnjim stranicama pod naslovom „Kolaž laži“.

Objavljivanje izvornog mišljenja proizišlo je iz politike Posta da svojim čitateljima ponudi širok raspon mišljenja širokog izbora autora. To je politika na koju smo ponosni, iako ju autori povremeno, i nažalost, zloupotrebljavaju.

Najvažnija lekcija koju možemo izvući iz ovog incidenta jest nužnost izbjegavanja nenamjernog pomaganja u borbi za istinu o holokaustu. Kako sve manje preživjelih i svjedoka iz prve ruke ostaje ispričati svoja iskustva o najvećem zločinu čovječanstva, priče su postale bitka narativa, iskorištavanih u različite svrhe.

Ta se posebna stajališta odnose na uloge Hrvata i Srba. Osjetljivost postoji jednako za gotovo sve zemlje u Europi, uključujući Rusiju, Ukrajinu, Mađarsku i zapadnoeuropske zemlje koje su nacisti osvojili u Drugom svjetskom ratu. To se osobito može vidjeti u Poljskoj koja je nedavno donijela zakone prema kojima se smatra kaznenim djelom optuživati Poljake za zločine počinjene u njihovoj zemlji tijekom holokausta i kojima je zaustavljeno vraćanje židovske imovine koja je nezakonito oduzeta tijekom godina poljske komunističke vladavine nakon završetka Drugoga svjetskoga rata.

Istina je da su nacisti upravljali koncentracijskim logorima i logorima smrti, ali u mnogim su zemljama među lokalnim stanovništvom našli voljne suradnike koji su bili više nego sretni da pomognu u iskorjenjivanju Židova. To je dovelo do dvaju uznemirujućih trendova koji utječu na povijesnu istinu o holokaustu. S jedne strane, postoji trend u zemljama u kojima su nacisti vladali da se ponajprije prikazuju kao žrtve. To je, na primjer, slučaj u Poljskoj koja se radije usredotočuje na vlastitu žrtvu, a ne na genocid nad milijunima židovskih stanovnika.

S druge strane, na snazi je univerzalizam prema kojem se umanjuju holokaust i događaji iz 1940-ih te se sve manje i manje okreću prema tome što se dogodilo sa šest milijuna ubijenih Židova, a više prema modernoj lekciji iz antirasizma.

Naravno, borba protiv rasizma i mržnje svih vrsta iznimno je važna. No to ne bi trebalo doći uz cijenu revizije povijesti holokausta. Holokaust – Shoah, kako ga zovu na hebrejskom – bio je sustavan pokušaj brisanja svijeta svakog Židova i svih ostataka židovske religije i kulture.

Milijuni ljudi poginuli su od nacista i njihovih suradnika tijekom Drugoga svjetskog rata, ali osim Židova i Roma, oni nisu bili žrtve namjerne politike genocida. Nacisti nisu ubijali Poljake, Srbe, Hrvate, Ruse, Ukrajince, Nizozemce, Francuze i žrtve drugih nacionalnosti kako bi brutalno iskorijenili samo postojanje njihovih nacija.

Suvremeni pokušaji uključivanja svih u žrtve sa sobom nose ozbiljnu opasnost odvraćanja pozornosti od jednog naroda koji je bio primarna meta nacističkog genocida – Židova. Istina je da cijeli svijet može i treba naučiti lekcije holokausta. Izraz „Nikad ne zaboravi!“ ne smije biti prazan slogan. No ne treba ga pretvoriti u drugo oruđe u bitci narativa i povijesne revizije.

Kad nitko nije kriv za holokaust, krivnja se neizbježno baca na same žrtve, Židove.

Zbog budućih naraštaja, kao i radi komemoracije uspomene na šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu, ne smijemo dopustiti da se povijest prepisuje kako bi odgovarala nacionalističkim interesima. To je bio problem s onim što je Goldman pokušavao učiniti.

Ne možemo dopustiti da se činjenice i istina holokausta otmu kako bi poslužili uskim političkim svrhama.

hkv/Jerusalem Post/https://www.hkv.hr//Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)