Ilija Vincetić: Daytonski sporazum (1.dio)

Vrijeme:9 min, 6 sec

 

 

 

Nepostojanje kritičke misli u takozvanoj «međunarodnoj zajednici», strah „domaćih intelektualnih elita“ i sramotna šutnja (povezana s njime) omogućili su da nasilni i u svojoj biti dvojbeno zakonit projekt mirovnog sporazuma za BiH, u praksi, živi (do sada) punih 20 godina, bez ikakvih pozitivnih rezultata, utemeljen na goloj sili, primjeni neviđene represije bez odgovornosti, i što je najporaznije, nezainteresiranosti i šutnji, kako medija, političkih elita, tako i znanstvenih krugova.

Pristanak svjetske javnosti na takvo kondiciranje moći, bezakonje, ignoriranje pojedinačnih i prava naroda sadržanih u Povelji UN, u ime mira, demokracije i sigurnosti, prvo mehanizmima, snagama i sredstvima UN, a kasnije pod upravom (kompromisu interesa) utemeljenoga tijela (moćnika) Peace Implementation Council (PIC).

Naraštaji koji dolaze, ako budu proučavali proces donošenja i provedbe ovog nesretnog zločinačkog sporazuma, vjerojatno će puno jednostavnije shvatiti pojavu terorizma (kao općeosuđenog zla)….

U donošenju i provedbi ovog sporazuma ima elemenata rasizma (donesen je i provodi se tako što se nedemokratski može postupati prema «nižoj vrsti», ista se načela ne bi mogla primijeniti na svoje sunarodnjake – sugrađane), ali i staljinizma (ograničavanje suvereniteta nasilnim sredstvima- izravna primjena vojne sile protiv nenaoružanog naroda i demokratski izabranih predstavnika),

U razumijevanju današnjeg „gordijskog čvorka“ u BiH nastalog u svezi s provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH (u daljem tekstu «Daytonskog sporazuma), potrebito je izdvojiti i rasvijetliti dva temeljna problema i to:

1. pravno utemeljenje, karakter i transparentni ciljevi Sporazuma i

2. sadašnje stanje, stupanj ostvarenja postavljenih ciljeva, snage i sredstva angažirani u dosadašnjoj provedbi, odstupanje tijekom provedbe od načela i odredaba Povelje UN, nakon čega se mogu izvući potrebiti zaključci o karakteru samog procesa.

1. Pravno utemeljenje.

U raščlambi pravnog utemeljenja Daytonskog sporazuma treba poći od Rezolucije 1031 (1995) VS UN koja je usvojena na njegovom 3607. sastanku 15. prosinca 1995.godine (u daljem tekstu Rezolucija 1031), zbog toga što se ovom Rezolucijom, u skladu s funkcijama i ovlastima VS UN (poglavlje V Povelje UN), daje pravni značaj (potvrđuju se od ovlaštenog tijela) svim subjektima u mirovnom procesu u BiH i određuju njihove ovlasti.

Daytonski sporazum se karakterizira kao: -„mirovno rješenje sukoba , koje će biti sukladno svrhama i načelima Povelje UN“, i da će djelovati po Poglavlju VII Povelje UN».

Već ovdje se mora upozoriti na neka načela u tumačenju i primjeni međunarodnog prava.

U slučaju sukoba pravnih normi odlučuju opća pravila o sukobu jednakovrijednih pravnih propisa: mlađi propis dokida stariji, (lex posterior derogat legi priori), a posebni propisi prevladavaju nad općenitijim (lex specialis derogat legi generali).

Jedino apsolutno obvezujuća norma (ius cogens) priječi stvaranje protivnog pravila, naročito ugovornog prava. (Tako bi npr. bio ništav ugovor između članova UN protivan odredbama same Povelje).

Dakle, u daljem razmatranju ove problematike, odredbe i načela Povelje UN u odnosu na bilo koji dio Daytonskog sporazuma nalaze se, tumače i prihvaćaju kao obvezujuće (ius cogens), te bi svaki dio tog sporazuma protivan bilo kojoj odredbi ili načelu Povelje UN bio ništav.

Rezolucijom 1031. se od strane VS UN priznaje Daytonski sporazum i njegovih 11 Aneksa, Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH od 10. studenog 1995.godine, Konferencija o provedbi mira održana u Lancaster House u Londonu 08. i 09. prosinca 1995.godine (u daljem tekstu Londonska konferencija i njeni Zaključci za uspostavu Vijeća za implementaciju mira (PIC) i njegovog upravnog odbora koji preuzimaju sve obveze i ovlasti Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (ICFY), čije postojanje prestaje.

Slijedom gore navedenog, u razmatranju cjelokupne problematike glede prava, ovlasti i nadležnosti subjekata uključenih u provedbu Daytonskog sporazuma, relevantni polazni dokumenti su:

1. Povelja UN, (poglavlja I i VII),

2. Rezolucija VS UN br. 1031 (1995),

3. Zaključci konferencije o provedbi mira (Londonska konferencija),

4. Opći okvirni sporazum za mir u BiH,

5. Aneksi 1 – 11 i

6. Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH od 10. studenog 1995.godine.

1. POVELJA UN

Povelja je temeljni dokument UN, a po svojoj povišenoj pravnoj snazi njene odredbe se tumače i primjenjuju kao obvezujuće (ius cogens).

Prema članku 103. Povelje, obveze iz Povelje imaju prednost pred drugim obvezama, odnosno pojednostavljeno rečeno, Povelja ukida postojeće ugovore ako su joj protivni i unaprijed proglašava nevrijednima sve buduće sporazume koji bi joj bili protivni.

Izmjena Povelje pak ne može se provesti običnim pa ni kvalificiranim zaključkom bilo kojeg organa UN, već je za to potreban dugotrajan i složen postupak u tri faze (inicijativa, zaključak i ratifikacija).

Povelja se sastoji se od preambule, 11 poglavlja sa 111 članaka i Statuta međunarodnog suda.

2. REZOLUCIJA VS UN broj 1031 (1995)

Ovom Rezolucijom VS UN potvrđuje sve subjekte u mirovnom procesu izrijekom navodeći da će djelovati sukladno „svrhama i načelnima“ sadržanim u poglavlju I, te odredaba Poglavlja VII Povelje UN (djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanja mira i čina agresije).

3. ZAKLJUČCI KONFERENCIJE O PROVEDBI MIRA, održane u Lancaster House, London 08. – 09.prosinca 1995.godine.

Na ovoj Konferenciji usvojeno je 47 zaključaka i odluka od kojih treba naglasiti:

-zaključke 3. i 4. iz kojih se vidi svrha Londonske konferencije i realizacija

ciljeva,

-zaključke 7. – 10. koji se odnose na provedbu vojnog dijela DS,

-zaključke 14. i 15. koji se odnose na provedbu civilnog dijela DS,

-zaključke 17. i 18. koji se odnose na Visokog Predstavnika,

-odluku 21. koja se odnosi na PIC i njegov upravni odbor,

-zaključke 34. – 39. koji se odnose na izbore.

4. OPĆI OKVIRNI SPORAZUM ZA MIR U BiH (DS)

Opći okvirni sporazum za mir u BiH uglavljen?? i parafiran od strane: RH, SRJ, BiH, u zračnoj bazi Wright Patterson, Dayton, Ohio, SAD, 21. studenog 1995.godine, te potpisan u Parizu 14.12.1995.godine i svečano objavljen 15. prosinca 1995.godine.

Sastoji se od preambule i 11 članaka i to:

-Članak 1., obvezuje strane potpisnice na poštivanje načela iz Povelje UN, helsinškog završnog dokumenta i ostalim dokumentima OESS-a u međusobnim odnosima, te međusobne suverenosti, mirno rješavanje sporova i uzdržavanje od prijetnji ili uporabe sile uperene protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti BiH ili bilo koje druge države.

-Članak 2., se odnosi na vojna pitanja i obvezuje strane potpisnice na

ispunjavanje obveza iz Aneksa 1-A i Aneksa 1-B.

-Članak 3., odnosi se na poštivanje obveza iz Aneksa 2.

-Članak 4., odnosi se na poštivanje obveza iz Aneksa 3.

-Članak 5., odnosi se na poštivanje obveza iz Aneksa 4.

-Članak 6., odnosi se na prihvaćanje aranžmana predviđenih za uspostavu arbitražnog tribunala

Dodik je što se tiče samovolje Visokog predstavnika u pravu. Predlažem da na trenutak zaboravimo narav, karakter, nastanak RS i Milorada Dodika, i okrenemo se onome što u BiH radi “međunarodna zajednica” predvođena SAD-om, te usporedimo ovlasti Visokog Predstavnika sadržane u Aneksu 10 uz Daytonski Sporazum, s onim što su svi Visoki Predstavnici u BiH, počev od Carlosa Westendorpa na dalje, stvarno radili i onda komentiramo najavljeno referendumsko pitanje.

ANEKS 10 SPORAZUM O CIVILNOJ PROVEDBI MIROVNOG RJEŠENJA

Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska (“Strane potpisnice”) sporazumjele su se o sljedećem:

Članak 1. 1.

Strane se slažu da provedba civilnih aspekata mirovnog rješenja povlači za sobom širok raspon aktivnosti uključujući i nastavak napora na pružanju humanitarne pomoći dok god to bude potrebno; popravku infrastrukture i gospodarsku obnovu, uspostavu političkih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini; promicanje poštivanja ljudskih prava i povratka izbjeglica i raseljenih osoba; održavanje slobodnih i poštenih izbora prema dinamici u Aneksu 3 općeg okvirnog sporazuma. U pomoć će se pozvati znatan broj međunarodnih organizacija i agencija.

2. Zbog složenosti problema s kojima se sučeljavaju, strane traže da se odredi Visoki predstavnik koji će biti postavljen u skladu s relevantnim rezolucijama VS UN, a koji će potpomagati vlastite napore Strana i koordinirati, odnosno mobilizirati rad organizacija i agencija uključenih u civilne aspekte mirovnog rješenja izvršavanjem dolje iznesenih zadaća koje im budu povjerene rezolucijom VS UN.

Članak 2.

Mandat i metode koordinacije i veze Visoki predstavnik će: a) nadgledati provođenje mirovnog rješenja; b) održavati stalnu vezu sa Stranama potpisnicama radi unapređivanja njihovog provođenja civilnih aspekata mirovnog rješenja i visoke razine suradnje između njih i organizacija i tijela koja sudjeluju u tim aspektima; c) koordinirati aktivnosti civilnih organa i tijela u Bosni i Hercegovini da bi se osiguralo efikasno provođenje civilnih aspekata mirovnog rješenja. Visoki predstavnik će poštivati njihovu autonomiju u oblasti njihove djelatnosti, ali će im po potrebi davati opće upute o utjecaju njihove djelatnosti na provođenje Mirovnog sporazuma. Civilne organizacije i tijela pozivaju se da pomažu Visokom predstavniku pri izvršenju njegovih obveza tako što će mu davati sva obavještenja relevantna za njihove operacije u Bosni i Hercegovini; d) omogućavati, na način na koji smatra da je potrebito rješavanje bilo kakvih problema koji se pojave u vezi s provođenjem civilnih aspekata; f) sudjelovati u sastancima organizacija koje daju pomoć, poglavito kad je riječ o pitanjima rehabilitacije i rekonstrukcije; g) periodično podnositi izvješća o napredovanju provođenja Mirovnog sporazuma u vezi s dužnostima koje su ovim sporazumom dobili UN, EU, SAD, Ruska Federacija, i druge zainteresirane strane, vlade i organizacije; davati upute komesarijatu i dobivati izvješća od Komesarijata Međunarodnih snaga za policijske dužnosti, osnovanih po Aneksu 11 Općeg sporazuma;

2. U obavljanu svog mandata, Visoki predstavnik će sazvati komisiju (“Zajednička civilna komisija”) u Bosni i Hercegovini i predsjedavati tom Komisijom. Ta komisija će se sastojati od viših političkih predstavnika strana potpisnica, zapovjednika IFOR-a ili njegovog predstavnika, predstavnika onih civilnih organizacija i tijela za koje Visoki predstavnik smatra da je potrebito.

3. Visoki predstavnik će osnovati, prema potrebama, pomoćne zajedničke civilne komisije na lokalnim razinama u Bosni i Hercegovini.

4. Zajednički savjetodavni komitet za konzultacije sastajat će se s vremena na vrijeme, ili prema dogovoru Visokog predstavnika i zapovjednika IFOR-a.

5. Visoki predstavnik ili njegov predstavnik, koga on imenuje, bit će u stalnom kontaktu sa zapovjednikom IFOR-a ili njegovim predstavnikom, i uspostavit će odgovarajuće veze sa zapovjednikom IFOR-a , da bi se omogućilo lakše obavljanje njihovih dužnosti.

6. Visoki predstavnik će redovito razmjenjivati informacije i biti u vezi s IFOR-om, prema sporazumu sa zapovjednikom IFOR-a i preko komisija opisanih o ovom članku.

7. Visoki predstavnik, ili njegov predstavnik, će prisustvovati sastancima Zajedničke vojne komisije i davat će savjete, poglavito vojno-političkog karaktera. predstavnici visokog predstavnika također će prisustvovati sastancima pomoćnih komisija zajedničke vojne komisije u skladu s člankom 8.) Aneksa 1A Općeg sporazuma.

8. Visoki predstavnik može formirati i druge civilne komisije u Bosni i Hercegovini ili izvan nje, koje bi mu pomogle da lakše obavlja svoj mandat. Visoki predstavnik neće imati ovlaštenja nad IFOR-om i neće se ni na koji način miješati u provođenje operacija ili u zapovjedni sustav IFOR-a.

Članak 3.

(odnosi se na imenovanje osoblja)

Članak 4.

Suradnja Strane potpisnice ostvarivat će punu suradnju s Visokim predstavnikom i njegovim osobljem, kao i s međunarodnim organizacijama i tijelima u skladu s člankom 9. Općeg sporazuma.

Članak 5. Konačni autoritet za tumačenje Visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje ovog Sporazuma o provođenju civilnih aspekata Mirovnog rješenja.

Članak 6. Stupanje na snagu Ovaj Sporazum stupa na snagu danom potpisivanja.

Visoki predstavnici doveli do nereda u BiH

 

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo