Zorica Vuković: Možete li gore od Bandića? Možemo!

0

 

 

Josip Joža Pankretić (1933. – 1998.), bio je hrvatski poljodjelac i političar, omiljen u narodu. Od  1992. do 1998. godine bio je saborski zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskog sabora. Govorio je: „Ja sam s motikom u Sabor otišel, i ja ću se s motikom vratiti. Dok nisi ograničen od nikoga, možeš reći ono što stvarno misliš i što tišti birače koji su te poslali.“ Ove je riječi i živio i nikada nije zaboravio običnog čovjeka, kao ni tradiciju na kojoj je HSS stasao. Nažalost, njegov sin Božidar pao je dalje ‘od stabla’, a HSS u jamu kalnu. 

Riječi Josipa Pankretića jasno pokazuju da se već devedesetih znalo kako se pljačka Hrvatska. 

Od tada prođoše desetljeća, a Hrvatska sve više tone u kaljužu nastalu u SFRJ-i. To se posebno pokazalo 22.6.2021., kada se kompletna kamarila leftarda našla na istom mjestu, od Milanovića, Plenkovića, Tomaševića, naknadno uhapšenog Bačića, bivših predsjednika, ‘poštene inteligencije’, partizanskih psovača i sveprisutnih ‘pupavca’.  Tom prilikom je lupetalo s Pantovčaka nazvao ‘pupavce’ braćom po oružju. Je l’ onom što je ubijalo po Ovčari, Lovasu, Voćinu, rušilo po Dubrovniku, Šibeniku…?

I onda taj tip prozove nekog novinarčića koji, po vlastitom priznanju, ima 3 razreda srednje građevinske škole. Novinar – zidar. Pravo komunističko napredovanje: „Boro od Piska, Ragnar za siromašne, nesposoban prikladno odgovoriti na činjenicu da laže o činjenicama, danas, u nekom polupismenom tekstuljku, laže dalje. Nagrađivano piskaralo i sitni picaškandal, a ne novinar, bezobrazno laže da sam prije pet godina ‘hodočastio šatorašima’. Naravno, istina je drukčija. Ne suprotna, nego baš drukčija.“ 

Prozivka ovog zidara  Novosti, bacila je u trans kirurga dr. Tomasovića, donedavnog HSP-ovca, onda HDZ-ovca, a sada Zokijeva obožavatelja. 

Hrvoje Tomasović (FB, 8.7.2021.): „GOTOVO JE! AHAHAHAHAHAHAHAHAHA……….NITKO ME VIŠE NEMOŽE ODGOVORITI, SADA GLASAM ZA PREDSJEDNIKA! NAKON OVOGA ŠTO JE OVO GOVNO STAVIO NA PRAVO MJESTO SVE MU JE OPROŠTENO SA MOJE STRANE!

Nakon ne baš lijepih komentara na njegov tekst, Tomasović popljuva Tuđmana. 

Hrvoje Tomasović (FB, 13.7.2021.; Milanović 2. dio): „Odgovor na to kako je Milanović imao drugačije stavove 2010. prema Hrvatima. A zamislite kako je Tuđman imao drugačije stavove prema Hrvatima 1945. u odnosu na 1991. 1945. borio se za Jugoslaviju, onda je bio šef vojno-Istorijskog arhiva i predsjednik NK Partizan koji nije znao za Bleiburg i jame Jazovke iako je povjesničar? Zamislite tek to kako je partizanski general bio gluh i slijep kada su ubijali Hrvate na Bleiburgu i tukli ih u četveroredima do Skopja? Ništa to General nije znao ni vidio? Je l’? Nije znao ni za Bleiburg do 1991. pa se poslije sjetio? Ma dajte molim Vas! Ali ipak je napravio Hrvatsku državu! Ako je on imao pravo na različite stavove koje je kasnije ispravio, onda ima i Milanović!“ 

Za svaki slučaj prilijepio je kirurški, ne baš precizno, fotografiju Tuđmanove partizanske ere.

 Koliko ih je tako oduševljeno Milanovićevim lupetanjima koji je do sada napadao uglavnom marginalce koji u hrvatskom narodu ništa ne predstavljaju. Samo prije nekoliko dana on je htio postaviti na čelo Vrhovnog suda, također jednu marginalku, koja bi mogla štititi njegovu leftardsku družinu. A teško se mogu zaboraviti njegove riječi („Ili mi ili oni.“) koje aludiraju na riječi Nikole Stojanovića: Do istrage naše ili vaše.“ Lupetao je Milanović i po Valerijanovu memorandumu čiju je mudrost prenio 27.1.2014. kada je rekao: „Do travnja 1941. u Europi što po Wermachtu, što po SS-u, što po talijanskim okupatorima nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato jer su bili drugačije vjere i podrijetla. To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH.“

Milanovićev djed Ante bio je partizan i komunist iz Glavica kod Sinja, a otac Stipe, u vrijeme komunizma, bio je moćni partijski dužnosnik. Redovito se spominje da je bio šef kabineta Mike Tripala i prijatelj Stipe Mesića. Obitelj Milanović je do 1970. živjela je na Knežiji nakon čega su dobili stan na Trnju, u parkovitoj četvrti u kojoj su živjeli oficiri JNA i komunistički dužnosnici. Baka Zorana Milanovića Marija Matasić tajno ga je, bez znanja njegovih roditelja, krstila u crkvi Sv. Petra i Pavla u Zagrebu.  Krsno mu je ime Marijan, pa za njega još ima nade.

Otac Stipe se devedesetih učlanio u HDZ. Postao je pomoćnik ministra kulture Vlatka Pavletića, potom je prošao u Privrednu banku, a onda u mirovinu. Otpremninom  je ‘skućio’ obojicu sinova. U intervjuu Nacionalu je rekao: „Iskoristio sam zakonske mogućnosti. Od otpremnine smo mlađem sinu riješili stambeno pitanje, a Zoranovoj obitelji isto pomogli kad je kupio stan.“ Otpremnina u kojom se može kupiti stan, i pomoći drugom sinu da ga kupi, zakonski je  bila legalna, ali za manje od pet godina rada u banci, moralno vrlo upitna.

Milanović je ovih dana posjetio Hrvate u BiH. Dočekali su ga plakati dobrodošlice. Ali svi nisu oduševljeni takvom dobrodošlicom. Naime, Udruga ratnih veterana 1. HG Zdruga  demantirala je bilo kakvu umiješanost u postavljanje plakata: „Plakati koji su se pojavili na području općine Tomislavgrada, na kojem se nalazi grb i pripadnici Bojne Zrinski i 1. HG Zdruga, korišteni su bez znanja i odobrenja Udruge ratnih veterana 1. HG Zdruga. Ovim činom se grubo narušava ugled i čast pripadnika Bojne Zrinski i 1. HG Zdruga.“ 

 

 

 

Čak je i p. Ike na fb napisao: Ali, ovih dana sve nas stade iznenađivati netko od koga se to nije očekivali: Ovo što on radi, podsjeća me na Milosrdnog Samaritanca: premda od njega to nismo očekivali – jer nije HDZ-ovac, nije ‘naš’, pristupi, i stade se boriti kao nitko prije. Dodijeli odlikovanja, primi hrvatske časnike, posjeti mjesta stradanja, izreče sve ključne istine u ugnjetavanju Hrvata Herceg Bosne, prozva tirane i kradljivce hrvatskih prava, i zareče se da od Hrvata Herceg Bosne neće odustati – baš kao i u prispodobi. Tako već sada učini više nego svi drugi proteklih 20 godina.“

Što je Milanovića potaklo da ide Hrvatima u BiH, saznat će se uskoro. Je li to borba za drugi mandat kod ‘desnice’ ili preobrazba?

U Brezovici je uvijek nazočan i Ivo Josipović, nosač ‘ustaške guje’ i vlasnik židovskih stanova. Kao da to tajne službe Izraela ne znaju… Kaže  partizanima: „Priđite malo bliže da vidim kako su lijepe te zvijezde petokrake.“ Da to su one koje su klale, ubijale, bacale u jame i rudnike… ‘Lijepe zvijezde petokrake’ koje je nosio i otac mu Ante, partizanski prvoborac, a kasnije i stup komunističke strahovlade u Hrvatskoj. Donedavna se šuškalo o njegovim nečasnim radnjama tijekom tog razdoblja, ali nastade muk… 

O bivšem predsjedniku Stjepanu Stipi Mesiću mogle bi se napisati knjige i knjige. Mesić (Orahovica, 1934.) je doista čudo(vište) i kad bi bilo volje, o njemu i njegovu djelovanju, radili bi se i doktorati. I njegov je otac bio partizan. Kad je u svom drugom predsjedničkom mandatu tražio da se maknu križevi, Lojzo Buturac, građevinar i povjesničar iz Siska, svjedočio je da je mlađahni đak Mesić u požeškom đačkom domu, kojeg su komunisti oteli od Crkve, tražio da se uklone križevi. 

Prvi put sam za Mesića čula kad je postao prvi predsjednik hrvatske vlade. Vidjevši ga na tv-u, pomislih: riješili smo se komunista, kakav je to neandertalac? I doista moj me instinkt nije prevario. Kroz sve ove godine za njim se vuklo zlo. Mijenjao je mišljenja tijekom dana i balansirao od Jure i Bobana, pa do ‘po šumama i gorama’, opskurnih viceva, soroševaca i talibanofila… 

 

 

Iz Australije je nosio čekove s dolarskim tisućama. Ni danas se ne zna koliko je toga bilo. Na večeri u Hrvatskom klubu u Sydneyju 1992. godine, predsjednik društva Nikola Grubišić dao je ček na 50 tisuća australskih dolara Stjepanu Mesiću. To je bio novac prikupljen u korist Hrvatskoga nacionalnog fonda koji je imao račun u Villachu u Austriji, na koji se slao sav novac prikupljen iz dijaspore. No, taj novac tamo nikad nije došao,“ svjedočila je svojedobno Ina Vukić na suđenju novinaru Josipu Joviću koga je Mesić tužio za klevetu 2016.. Godine 2019. na Općinskom sudu u Splitu potvrđeno je da je Mesić lagao o australskim čekovima, da nije predao čekove Zakladi za djecu Hrvatske ni bolnici u Gospiću. 

 

Mesić je 2011. za klevetu tužio novinara i politologa Darka Petričića, koji je rekao da mu je predsjedničku kampanju financirala albanska mafija, a onda je Petričić podnio kaznenu prijavu protiv Mesića 2012. zbog lažnog iskaza na sudu vezanog uz novac iseljenika, kada je Mesić ‘zamračio’ 100 000 dolara.

„Naša namjera je da iniciramo i otkrijemo koliko je novaca ostalo zalijepljeno za prste tih poštara i kurira koji su ih nosili iz inozemstva do Hrvatske, i da se otkrije koliko su iseljenici dali novaca koji su završili na privatnim računima političara,“  rekao je Petričić. Smatra da su se ‘famozni čekovi’ iz Australije možda zagubili, ali su naplaćeni, te nitko ne zna gdje je taj novac završio. Istaknuo je i kako nije poznato koliko je Mesić novca primio od iseljenika u Kanadi, koliko je predao u uredu Gojka Šuška i je li dobio potvrdu za taj iznos. 

Petričićev odvjetnik Zvonimir Hodak najavio je mogućnost podnošenja kaznene prijave i zbog ratnog profiterstva. „Dajemo priliku državnom odvjetništvu da dokaže da u Hrvatskoj ne postoje tzv. svete krave ili lički medvjedi koji su potpuno zaštićeni,“ rekao je Hodak. 

Hodak je tvrdio kako je Mesić na sudu promijenio priču jer je rekao da je ‘bio neki novac, ali se ne sjeća koji’. Sudac Zorislav Kaleb krajem ožujka 2012. smatra da je bila riječ o ozbiljnoj kritici političara bez namjere klevetanja i vrijeđanja i da je u postupku utvrđeno da se Mesić družio s nekim ljudima protiv kojih su se vodili kazneni postupci.

Australski Hrvat Marko Franović je 2016. u Bujici najavio tužbu protiv Mesića: „Tužbom se bave naši mladi ljudi koji su dobro informirani o tome što se sve događalo kada je Mesić dolazio u Australiju. Kupio je čekove i pjevao ustaške pjesme! Tužit ćemo ga pred australskim sudom, jer hrvatskom pravosuđu ne vjerujemo!“ 

Kako je to prošlo, ne znam.

No uz Mesića je vezana i afera oko kupnje borbenih vozila Patria od Finaca. Patrini menadžeri zaradili su 1,6 miliona eura mita koje su, prema finskom sudištu, dijelili s Mesićem i direktorom tvrtke Đuro Đaković. Naši sudovi spavaju. Je li i to ratno profiterstvo? A ima toga još. Nakon predsjednikovanja u RH, kupio je dva stana u elitnom dijelu Zagreba, podno Medvednice. Novac za taj luksuzan prostor, a riječ je o oko 260 tisuća eura, posudio je od dvojice (javnosti nepoznatih prijatelja) i rekao da će ga vratiti. Je li ga vratio? Sudovi mrtvi-hladni… I povjerenstvo za sukob interesa. A možda je i ratno profiterstvo palo u zastaru?

„Tuženikovi navodi kojima je grubo napadnuta osobnost tužitelja izazvali su kod tužitelja intenzivan i dugotrajan osjećaj nelagode, nezadovoljstva, stresa, frustracije, povrijeđenosti i ljutnje, a čime je poremećen njegov duševni mir. Zbog svega navedenog tužitelj trpi jake i dugotrajne duševne boli koje je prouzrokovao tuženik objavljivanjem predmetnih uvredljivih i klevetničkih navoda,“  stoji između ostalog u tužbi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 15.5.2020. godine u kojoj je Mesićev odvjetnik Prodanović detaljno i slikovito opisao Mesićevo rastrojeno duševno stanje zbog napisa Mire Bulja na FB veljače 2019., gdje je pisalo da je Mesićelementarna nepogoda za Hrvatsku i klevetnik naše države’. 

Do sada je ‘duševno rastrojeni’ sudsko sučeljavanje propuštao. No Bulj je na sudu predložio da se od T-portala pribavi izvorni tekst s videozapisima iz siječnja 2017. pod naslovom ‘Ovako je Mesić 1992. govorio o Jasenovcu i Andriji Artukoviću’. Isto tako je predložio saslušanje Darka Petričića. „Rekao sam retorički da je Mesić elementarna nepogoda. I dalje ostajem kod te tvrdnje. Ono što sam rekao nije uvredljivo, već je to bila politička poruka. Ovo je očiti pokušaj utjecaja političara na slobodu govora koja neće proći ma kako god ovaj postupak završio,“ zaključio je Bulj u sudnici.

 

 

Da je Mesić klevetnik napisao je novinar Josip Jović, prenoseći svjedočenje zaštićenog svjedoka Mesića u Hagu. Protiv Jovića je pokrenut postupak 2006. godine zbog nepoštivanja suda iako je  u sklopu promjena Kaznenoga zakona 2004. godine, u siječnju 2006. status zaštićenog svjedoka ukinut te je Mesićevo svjedočenje postalo javno, svima dostupno. Danas se zna da je Mesić svjedočio protiv Tuđmana, Hrvatske, da je predao u Hag 666 dokumenata. Zanimljiv broj!

Mesić je na tom sramotnom svjedočenju zastupao velikosrpsku politiku. Izjednačavao je Tuđmana i Miloševića i širio neistine o njihovom navodnom dogovoru o podjeli Bosne i Hercegovine. Tako je 29.5.2005. rekao da su strašni rat izazvali Milošević i Tuđman: „Ta volja (volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata.“ Njegovo sramotno svjedočenje kasnije je demaskirala presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu u kojoj je nedvosmisleno utvrđeno da je jedini uzrok rata u Hrvatskoj i u BiH genocidna politika Srbije, Crne Gore i JNA, koji su agresijom pokušali stvoriti tzv. veliku Srbiju.

Vlada Ivice Račana deklasificirala je većinu dokumenata koje je tražilo haško tužiteljstvo, no nezadovoljna curenjem dokumenata, odlučila je 11.1.2001. arhivu predsjednika Tuđmana pohraniti u Hrvatskom državnom arhivu

Hrvatsko nacionalno etičko sudište optužilo je 18.4.2015. jednoglasno i etički osudilo Stjepana Mesića zbog veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa jer je kao zastupnik u Saboru SR Hrvatske, iznimno žestoko progonio hrvatske znanstvenike i kulturne djelatnike koji su potpisali Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, što je u prvoj polovici 1990-ih, kao visoki državni dužnosnik Republike Hrvatske, međunarodno kompromitirao Hrvatsku kad je tijekom javnih okupljanja u hrvatskom iseljeništvu držao proustaške govore i pjevao ustaške pjesme; u proljeće 1994. kao predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskog sabora sudjelovao u pokušaju izvođenja državnog udara, te je od tada sudjelovao u pokretanju i daljnjem konstruiranju optužnice protiv države Hrvatske za počinjenje navodnog udruženog zločinačkog pothvata te što je 1998. bio svjedok protiv Republike Hrvatske pred ICTY u Den Haagu, a u razdoblju od kad je bio predsjednik Republike Hrvatske (2000.-2010.) bio je jedan od glavnih promicatelja optužbe protiv Hrvatske i dr.

O Mesićevu pritvaranju 1971., sam Mesić je progovorio novinaru Dragi Hedlu: „’I zato mi smeta kad danas Miroslav Tuđman okolo priča kako je vidio moju presudu i kako ja nikada nisam bio suđen za politički delikt,’ požalit će se Mesić dok sam s njim razgovarao potkraj siječnja 2010. u njegovu predsjedničkom uredu na Pantovčaku.“

Mnogi analitičari slažu se da je sezona pljačke hrvatske države počela 1992. godine pretvorbom ‘Našicecementa’, klasičnim ratnim profiterstvom u kojem je sudjelovao tadašnji predsjednik Sabora Stjepan Mesić, zloupotrijebivši svoje ovlasti. Predsjednik Franjo Tuđman tražio je da njegova obitelj izađe iz toga posla, na što se Mesić ne samo oglušio nego i galamio da mu ‘ne pada na pamet poslušati Tuđmana’. Afera je izbila početkom 1993. kada je javnost saznala da je Mesićeva kći Dunja namjeravala kupiti značajan dio dionica te tvrtke. Odustala je. No, što se uistinu događalo vjerojatno najbolje znaju Mesić i Ivan Ergović, glavni protagonisti ove afere. Kako ratno profiterstvo ne zastarijeva, što čeka pravosuđe?

Mediji su pisali da ‘Našicecement’ od tada postaje praonica novca za Stipinu ekipu jer je ranije služila i za spaljivanje jugo dinara, pa se hrvatska javnost proteklih godina mogla uvjeriti kako su od ‘spaljenog novca’, nastajali tadašnji tajkuni i njihova carstva, od Luke Rajića, Gucića, Škegre, Martina Katičića…

Kako je moguće da je ta spodoba postala dvostruki hrvatski predsjednik?

Postavlja se pitanje zašto je Ivo Sanader jedini ratni profiter, a ne diler transkripata i izdajica koji je napisao i zaboravljeno djelo: Kako smo srušili Jugoslaviju: politički memoari posljednjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, 1992.

Među onima koji su 22.6.1941. stvorili ‘prvi partizanski odred u Europi’, bio je i Mika Špiljak (1916.–2007.). U Hrvatskoj su se o njegovoj pameti pričali vicevi zbog kojih se išlo i u zatvor. Farbanje njegova lika i djela izvršio je rodjak Hrvoje Klasić, nazvavši ga državnikom. Zašto?

Na sudu u Münchenu 4.7.2016., kada se sudilo ubojicama Stjepana Đurekovića, na pitanja je odgovarao bivši bavarski sudac Bernd von Heintschel-Heinegg koji je svojevremeno ispitivao UDBA-inog agenta Vinka Sindičića. Spomenuo je Sindičićev iskaz da je Perković organizirao ubojstvo uz pomoć doušnika Pratesa, a kao nalogodavca naveo je komunističkog političara Miku Špiljka.  „Tko je naredio, prema Sindičiću, ubojstvo Đurekovića?“ pitao je Mustačev odvjetnik. Svjedok je rekao: „Mika Špiljak“, i dodao, kako je prema tom iskazu, Perković preuzeo organiziranje ubojstva i davao naloge Pratesu.

U travnju 2015. godine Vice Vukojević (1936.), bivši politički zatvorenik u SFRJ, emigrant, hrvatski političar potvrdio je da mu je Franjo Vugrinec (1944.–2014.), djelatnik UDBA-e, a kasnije obavještajac u sustavu RH, negdje u proljeće 2012. godine kazao da je Mika Špiljak dao nalog Mustaču za pokretanje Đurekovićeve likvidacije. Špiljak se ljutio na Zdravka Mustača što je dozvolio objavljivanje Đurekovićeve knjige o makinacijama u INA-i i SFRJ.

Mikin sin Vanja, švicarski poduzetnik, je u Novom Vinodolskom izgradio marinu Muroskva

„Neću da se moje ime previše spominje uz marinu, jer odmah krenu priče kojih je u zadnje vrijeme bilo napretek, a nemaju veze s ovim projektom,“ rekao je 2017. Vanja Špiljak i dodao da hrvatski mediji nisu objavili ni riječ iz presude njemačkog suda da Špiljkovi nisu imali veze s misterioznim ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Zbog čega se Milanović tako grčevito bori za  obranu Perkovića i Mustaća?

U Brezovici doduše nije bio bogataš Emil Tedeschi, Milanovićev prijatelj i financijer leftarda. O njegovom bogaćenju na prodaji ‘žvakaćih guma’, govorio je u emisiji HRT-a Javna ponuda 16.6.2016. dr. sc. Rado Pezdir profesor ekonomije matematike i matematike ekonomije na više slovenskih fakulteta. Nakon što je Ljubljana otvorila arhiv iz bivših socijalističkih vremena, radoznali Pezdir se dao u proučavanje starih tajkunskih veza, tragajući za prvim milijunima koje su stekli slovenski tajkuni, pa je tako došao i do Tedeschija. Novinar Vedran Kukavica dobio je otkaz, a 27.6. 2016. na programu HRT-a je pisalo: Javna ponuda neće biti emitirana.

 

 

Dok se naše branitelje blati, razdvaja i zavađa, partizani imaju svoj ‘besmrtni odred’ na čijem je čelu rezervni oficir JNA Franjo Habulin (1957.), partizanski unuk i sin. Osim što hvali Plenkovića, surađuje s ‘pupavcima’, ali i Rusima. Dan prije Brezovice on će: Jako je malo živih sudionika NOB-a. Prema podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje 31. 12. 2020. Bilo  ih je 1105. Oni primaju mirovine po posebnim propisima u prosječnom iznosu od 3 854 kn, a još 6 813 osoba prima obiteljske mirovine sudionika NOB-a. Njihova prosječna mirovina iznosi 2 812 kn i na nju uz borce NOB-a imaju pravo samo supruge umrlih boraca.“ No podatci ZMO pokazuju da partizana i oficira ima više od 13 tisuća.

 

 

Godine 2015. 46 697 Srba državljanina tzv. RS Krajina, koji su vodili rat protiv RH, dobilo je mirovinu od RH. Među inima tu je notorni Savo Štrbac. Radi usporedbe, te godine je bilo 52 000 umirovljenih hrvatskih branitelja. 

 

 

Krajem 2020. postavili su antifašisti spomen ploču u počast sovjetskoj i britanskoj vojnoj misiji i njihovoj pomoći u oslobađanju Jugoslavije i Hrvatske od nacifašističke okupacije.

Je l’ to znak kako obavještajne službe istoka i zapada i dalje surađuju? Delegaciju je poslao Milanović, ali  i Bandić svoga blagajnika Slavka Koića.

 

 

Sporni Zakon o civilnim žrtvama rata iz kuhinje HDZ-a i SDSS-a izglasan je u Sabor 15.7.. Grčevito se borio za istinu Stipo Mlinarić Ćipe. Umjesto toga Đakić (HDZ) ga je osumnjičio za eventualnu suradnju s onima koji su Stipu tukli u srpskim logorima. Može li jadnije?

 

 

„Žalosno je tko sve sjedi u Hrvatskom saboru. Od danas smo jedina država na svijetu koja plaća agresore koji su uništavali i palili istu tu državu. Pa gdje mi to živimo?“ pita Ćipe. 

Naposljetku, u Brezovici je bio i novopečeni gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević (1982.). Po struci aktivist, odmah se aktivirao u smjenama i imenovanjima, bez natječaja. Nije bitno. Ionako su natječaji samo fiktivni. U Hrvatskoj. Pobornik homoseksualaca, abortusa, rušitelja crkava odmah ukida jedan od boljih Bandićevih poteza: roditelj odgajatelj. Nije on ukinuo ovu mjeru jer je trošak, nego zato što ta mjera predstavlja veliku obitelj, normalno majčinstvo, rađanje i odgajanje djece u vlastitom domu od majke umjesto da ih ‘odgajaju’ stranci u vrtićima dok mama rinta za minimalac. Ajmo se kladit da neće smanjivati sredstva za pobačaje, pseće parkove i smještaj migranata! Jer već dvije povorke srama oni organiziraše u Zagrebu. Jedna je valjda slavila pobjedu bicikla, a druga je izazivala. Kao i uvijek.

E sad da vidimo tu pobjedu.

Nekako se čudno poklopila uhićenja u Zagrebu i dolaska aktivista na vlast. Samo nisam čula da su glavnog Bandićeva računovođu uhapsili. Sve neki vozači, konobari i bivši zaposlenici… Hoće li i ovo biti predstava za naivne? Mislim da im nitko ne vjeruje. Jer evo, postavlja Tomašević svoje financijere na pozicije. Zbog toga će Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa imati posla. Ali ni od njih nema koristi. Bar do sada. 

Tomašević ukida 11 gradskih ureda, a jedan od njih je i onaj za branitelje gdje je stolovao Bandićev ‘braniteljski smokvin list’ Miodrag Demo.

 

 

Jedan od Tomaševićevih financijera  je postavljen u Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak. To je vlasnik poliklinike Apolonijaizv. prof. dr. sc. Tomislava Lauca, dr. med. dent., spec. ortodoncije. Sve ove titule navedene su na stranici klinike. T. Lauc je inače i aktivistički drug ekipe Možemo gdje je s Uršom Raukar sklopio i prijateljstvo pa je ona njegova pacijentica koja ‘sve plaća sama’. Zašto to ističu? 

Osim kadroviranja, Tomašević zadužuje Zagrpčane za novih 400 000 000 kn. Čestitke njegovim biračima!

Ima još jedan detaljčić. Možemo u Dubravi i Sesvetama, gdje imaju najviše mandata, Vijeća  četvrti nisu konstituirali. U Sesvetama je konstituirana s većinom koju čini koalicija četiri stranke: Stranke rada i solidarnosti (4), Most (3), Domovinski pokret (2) te liste Vesne Škare Ožbolt (1). S deset od 19 vijećnika imaju većinu, a s druge strane ‘stoje’ im Možemo (5), SDP (1) te, gle čuda, HDZ (3).

Finis coronat opus ili kruna na kraju. 

Jedan od glavnih kreatora politike 22.6.1941. je Andrej Plenković. Njemu nije stalo do enormnog bogaćenja. Ali stalo mu je do moći i vlasti. Zato ‘prodaje’ interese Hrvatske. Za koga to čini? Vidljivo za ‘pupavce’, memorandume SANU, Dokumentu… I globalističke nalogodavce. Nešto ga je posljednjih dana ‘nagazio’ UDBAški Nacional, spominjući mu oca koji je bio profesor na Fakultetu političkih znanosti i koji se nije baš čedno ponašao. Majka mu bijaše ‘vojna lekarka’ kako reče Milanović.

I dok Plenković, pomoću svojih poltrona i ‘žetončića’, gura Hrvatsku u glib, izglasavanjem zakona u korist srpskih agresora, dotle savjetuje logoraše srpskih logora da tuže Srbiju. I što se događa? Jedan logoraš tuži Srbiju u Srbiji i izgubi spor. Je li moguće? Mora platiti sudske troškove 80 000 dinara koje mu Hrvatska treba ovršiti na imovinu u Hrvatskoj u ime Srbije! Je li ovo normalno?

Doista sve skupa zvuči pesimistično. Toliko petljancija, toliko makinacija i laži! Ali pišu se knjige, snimaju filmovi, ‘prekapaju’ arhivi. Sve više molitvenih zajednica u kojima djeluju mladi i koji traže put do istine i Istine. Jedna od njih je i Nanovo rođeni, čiji je voditelj Matija Ricov, a član i Vilim Karlović koji je preživio Ovčaru.

Katolička karizmatska Obnova u Duhu Svetom i ove godine upućuje poziv: „Pozivamo vas da i u ovoj sedmoj tridesetodnevnici budete s nama u molitvi, postu, žrtvi i svetim misama zajedno s blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem. On je do posljednjega daha životom ispovijedao svoju vjeru i ljubav prema svomu hrvatskomu narodu i domovini te nam je po mnoštvu svojih kreposti ostavio uzoran primjer življenja.“  Tridesetodnevnica je počela 6. srpnja i završava 4. kolovoza, uoči Dana domovinske zahvalnosti.

Tu je i Marijanski zavjet za Domovinu koji je počeo 12. 6. i završava 25.8. u Dubrovniku, prolazeći kroz marijanska svetišta u Hrvatskoj i kroz Međugorje. 

 

 

Srećom to nije sve. Ali su to naša ‘teška oružja’ u ovoj bitki sa zlom.

„Život nas uči da je izuzetno kratak, stoga nemojte tratiti vrijeme na pesimizam i iluzije, na bijes. Budući da je tako kratak, promatrajte njegovo cvijeće, a ne trnje; život ima okus, miris i oblik cvijeta.“ Shimon Peres.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara