Ilija Vincetić: Kako je započeo proces dekonstitucije hrvatskoga naroda u BiH? (drugi dio) – Ovlasti Visokog predstavnika

OVLASTI VISOKOG PREDSTAVNIKA

JE LI DAYTONSKI SPORAZUM DOGMA, TE TKO I U ČIJE IME IMA PRAVO PRIJETITI (poduzimati mjere odmazde, kao što je to činjeno nad Hrvatima) I SAMOM POKUŠAJU PROPITIVANJA NJEGOVE LEGALNOSTI I LEGITIMNOSTI?

01. Čime su propisane „ovlasti“ Visokog Predstavnika?

Ovlasti Visokog Predstavnika su sadržane u Aneksu 10 Daytonskog sporazuma, koji se zove „Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja“.

02. Tko je potpisao taj sporazum?

Aneks 10, ili Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja, kao ravnopravne strane u sporazumu, sklopile su: Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska

03. Kakav je položaj Republike Srpske u tom Sporazumu o civilnoj provedbi mirovnog rješenja? 

Republika srpska je jedna od 5 ravnopravnih strana u Sporazumu.

04. Kako se, i od koga, tumače „ovlasti“ Visokog predstavnika?

Ovlasti Visokog predstavnika se od strane PIC-a (Vijeća za Implementaciju Mira) tumače kao neograničeno pravo prerogative u svim oblastima života i rada, uključujući smjene u zakonitom procesu izabranih dužnosnika na svim razinama vlasti, pravo veta na sve odluke zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, pravo na uporabu sile, pravo arbirtiranja u bilo kojem pitanju koje se iznese pred Visokog Predstavnika ili on sam odluči presuditi u određenom pitanju. Dakle te ovlasti se tumače kao neograničeno pravo prerogative, u pogledu izbora penalnih mjera i metoda prema pojedincima i kolektivitetima, izvan i iznad ustava, na  neograničeno vrijeme trajanja, u svim područjima djelovanja, bez prava procedure priziva!

05. Što je prerogativa?

Prerogativa se definira kao „povlastica ili posebno pravo, pridjeljeno nekoj funkciji, koje se može vršiti bez polaganja računa nekoj drugoj vlasti“.

06. Temeljem čega PIC smatra da Visoki Predstavnik ima pravo prerogative, izvan i iznad Ustava? 

Temeljem:

A) zaključka XI, konferencije Vijeća za Implementaciju Mira održanoj u Bonnu, od 10 prosinca 1997.godine, koji glasi:

XI. VISOKI PREDSTAVNIK

1. Vijeće pozdravlja trud i nastojanje Visokog Predstavnika i njegovog osoblja u pogledu implementacije MS. Vijeće naglašava značaj njegove uloge u stvaranju uvjeta za samoodrživi mir u BiH, te njegovu odgovornost za koordinaciju aktivnosti civilnih organizacija i agencija u BiH.

Vijeće ponavlja da će upravni odbor PIC-a omogućiti Visokom Predstavniku političke smjernice u pogledu mirovne implementacije. Upravni odbor će nastaviti sa svojim mjesečnim sastancima pozivajući predstavnike dotičnih međunarodnih organizacija da budu nazočni po potrebi. Vijeće pozdravlja pristanak Visokog predstavnika da nastavi sa izvješćivanjem sukladno članku 2., stavak 1. točka f., Aneksa 10 MS Vijeće podržava Visokog Predstavnika da razvije i objavi redovito izvješće o tome koliko se pojedine općine pridržavanju odredbi MS.

2. Vijeće pozdravlja namjeru Visokog Predstavnika da koristi svoje konačne ovlasti u pogledu interpretacije Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja u namjeri da omogući rješavanje poteškoća donoseći obvezujuće odluke, ukoliko procijeni da je neophodno, u slijedećim pitanjima:

a) vremenu, lokaciji i predsjedavajućem sastanaka zajedničkih institucija,

b) prijelaznim mjerama koje će stupiti na snagu kada strane ne budu mogle postići sporazum i koje će vrijediti dok Predsjedništvo ili Vijeće Ministara ne usvoji odluku konzistentnu MS o određenom pitanju,

c) ostalim mjerama, kako bi se osigurala provedba MS širom BiH i njenih entiteta, kao i glatko funkcioniranje zajedničkih institucija. Takve mjere će uključivati akcije protiv osoba koje drže javni red ili dužnosnika koji izostaju sa sastanaka bez opravdanog razloga ili za koje Visoki Predstavnik kaže da krše zakonske odredbe iz MS ili rokove njegove implementacije.

B) Članka 5. Aneksa 10 DS, koji glasi:

„Visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje ovog Sporazuma o provođenju civilnih aspekata Mirovnog rješenja“.
PIC smatra da članak 5. Aneksa 10 i zaključak XI sa konferencije u Bonnu, daju Visokom predstavniku te neviđene ovlasti.

07. Kako je i zašto (službeno) došlo do ovakvog tumačenja članka 5. Aneksa 10 MS?

Aneks 10, (kao i svi drugi Sporazumi uz Opći okvirni sporazum za mir u BiH), provođen je u duhu gore navedenih pravnih temelja i dokumenata koji iz njih izviru, SVE DOK „svemoćni netko“, nije zaključio da se Daytonski sporazum provodi sporo i neučinkovito, i odlučo to promijeniti.

Prvo su na ministarskoj konferenciji Upravnog odbora PIC pokušali „nagovoriti“ tadašnjeg Visokog predstavnika Carla Bildta, da počne koristiti pravo prerogative (Famozne ovlasti iz članka 5. Aneksa 10 DS), koji je to odbio učiniti. Nakon toga su ga smijenili, pronašli osobu bez savjesti i moralnog integriteta, personaliziranu u Carlosu Wsetendorpu, (taj „nepoznat netko“) sazvao je „Bonnsku“ konferenciju Vijeća za implementaciju mira (PIC), koja je održana  09. i 10. prosinca 1997.godine, i ocijenio dotadašnju provedbu mirovnog sporazuma (MS), kako slijedi:

1. održan je sastanak Vijeća za implementaciju mira u Bonnu, 09. i 10. prosinca 1997.godine. Izvršen je pregled napretka u implementaciji MS za BiH i njegovih  Aneksa, od mirovne konferencije održane u Londonu 3. i 4. prosinca 1996. i ministarskog sastanka Upravnog odbora Pic-a u Sintri 30. svibnja 1997. Vijeće je ponovno potvrdilo zaključke londonske konferencije iz 1996. i deklaracije iz Sintre 1997.

2. Vijeće je potvrdilo da ne postoji alternativa MS, kao temelju političkog i ekonomskog razvitka BiH, njena dva multietnička entiteta i tri konstitutivna naroda (uz Ostale), te za trajan mir u cijeloj regiji.

3. Vijeće bilježi da je učinjen znatan napredak u provedbi mira i sigurnosti u BiH od zadnjeg sastanka. Pozdravlja rezultate postignute u poboljšanju sigurnosne klime te u određivanju glavnih preduvjeta za pomirenje, toleranciju i demokraciju kao i slobodu kretanja te unaprjeđenje gospodarstva.

Značajan progres učinjen je, poglavito u slijedećim oblastima:

* općinski izbori u rujnu, te posebni izbori za skupštinu RS u studenom;

* mjere kontrole naoružanja i izgradnje povjerenja i sigurnosti,

* restrukturiranje i reforma policije,

* početak manjinskih povrataka u Federaciju, i, u manjoj mjeri u RS,

* ekonomski oporavak u Federaciji,

* unaprjeđenje ne-partijskih profesionalnih medija,

*više od udvostručenja broja ratnih zločinaca osumnjičenih za počinjene ratne zločine od strane međunarodnog tribunala za bivšu jugoslaviju (ICTY).

OVO ŠTO SLIJEDI TREBA UPAMTITI!!!

4. Međutim, mnogo više se moglo postići da su organi vlasti u BiH pridonijeli svoj puni udio u izgradnji civilnog i demokratskog društva u zemlji.

Ulazimo u treću godinu implementacije MS i posljednju fazu perioda konsolidacije i potrebni su ogromni napori i obnavljanje obveze organa vlasti Bih i njenih entiteta, kako bi se postigao najviši cilj uspostave samoodrživog mira u BiH i njenim entitetima. Poglavito je potreban napredak u izgradnji funkcionalnih vladinih i administrativnih struktura ka daljnjoj demokratizaciji, kako bi se osigurala adekvatna zaštita ljudskih prava, policijske reforme i zakonodavstva, te osigurao odgovarajući menadžment gospodarstva, koji bi uključivao borbu protiv korupcije,izbjegavanje kontrole i finaliziranje uspješnog povratka izbjeglica i raseljenih osoba.

Mir i institucije civilnog društva koje ga podržavaju, su i dalje nestabilne. Rat je ostavio gorčinu i nepovjerenje. Vijeće podvlači slijedeća pitanja koja zabrinjavaju:

* većina zajedničkih institucija djeluje nedovoljno. Stalne lokacije (vojnih snaga) se još nisu utvrdile.

* nelegalne strukture vlade u Federaciji se još nisu raspustile ili integrirale,

* ozbiljni problemi sa lokalnom administracijom, poglavito u Mostaru još postoje. Implementacija općinskih izbora još se suočava sa otporima u nekoliko općina.

* nedostatak jakih multietničkih političkih stranaka i struktura civilnog društva.

* nedostatak legislative o razminiranju i o zabrani proizvodnje mina.

* ljudska prava još nisu adekvatno zaštićena. Državljanstvo nije zakonski rješeno. Ne postoji BiH putna isprava. Imovinska i stambena legislativa blokiraju povratak stotine tisuća izbjeglica i raseljenih osoba svojim prijeratnim domovima. Policija se ponekad još uvijek koristi da se opstruira implementacija izbornih rezultata, ne rješava se efikasno politički i etnički motivirane zločine, te su odgovorni za dokumentirane slučajeve zlostavljanja osoba koje su privedene, te općenito nisu dovoljna obveza političkom čelništvu da unaprijede ciljeve MS. Kršenja ljudskih prava i dalje se šire usprkos poboljšanjima na nekim područjima.

* niti jedan entitet nije poduzeo neophodne korake ka osiguranju da su zakoni u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima. I u Federaciji i u RS, se standardi pravičnog suđenja, postavljeni u Konvenciji se očigledno i često krše.

* BiH još uvijek nema zajednički dogovorene zastave.

*opsežni planovi za omogućavanje povratka još nisu razvijeni.

* Javne korporacije još uvijek ne funkcioniraju.

* BiH ne uspijeva financirati svoje zajedničke institucije, na vrijeme servisirati svoj vanjski dug, implementirati zajedničke politike o vanjskoj trgovini, primjeni zajedničke carinske tarife, izdavanju jedinstvene novčanice, postizanju transparentnosti i dobrog upravljanja u uporabi javnih fondova, te uspostavi efikasne institucije za borbu protiv korupcije i izbjegavanja kontrole. Nedostatak okvira gospodarske politike sprječava realizaciju „standby“ aranžmana sa MMF-om, prilagodbe zahtjevima Svjetske banke za zajmove, čine zemlju ranjivom na financijsku krizu.

* nije izvršena puna normalizacija odnosa sa susjedima.

Ovo su poštovani sunarodnjaci razlozi zbog kojih je Vijeće za implementaciju mira (PIC) odlučilo suspendirati Ustav, zakone, ljudska prava, državnost BiH, suverenitet, prava ravnopravne članice UN, i uvesti do tada neviđenu diktaturu Visokog Predstavnika, snagom svima poznate svjetske sile, delegirane na Vijeće za implementaciju mira. Usporedite ovaj popis (koji objavljuje Pic na bonnskoj konferenciji) sa sadašnjim stanjem u BiH i vidjet će te da je stanje danas po svim pitanjima gore nego te davne 1997.godine, unatoč neviđenom teroru, naličju demokracije, represalijama nižerazrednih aparatčika instaliranih od strane bezlične „međunarodne zajednice“, golim nasiljem, služeći se mehanizmima primitivne (u smislu prakticiranja) vojne, policijske, pravosudne, političke sile, izbornom inženjeringu preko granice kriminala (Robert L. Barry: manipuliranje izborima i izbornim rezultatima), te civilnog dijela izvršne vlasti (u rukama Visokog Predstavnika koji vlada metodologijom srednjovjekovnih despota, izvan i iznad Ustava).

08.Što je PIC, kako je i od koga utemeljen? 

PIC se sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na razne načine osiguravaju potporu mirovnom procesu. Osigurava financijska sredstva, vojne snage za IFOR/SFOR. Ima u određen broj promatrača koji je promijenjiv.

Članice PIC-a: Albanija, Austrija, Belgija, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Bosna u Hercegovina, Bugarska, Češka Republika, Danska, Egipat, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, japan, Jordan, Kanada, Kina (povukla se u svibnju 2000.), Luksemburg, Mađarska, Malezija, Maroko, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Oman, Pakistan, Poljska, Portugal, Rumunjska, Ruska Federacija, Savezna Republika Jugoslavija (Republike Srbija i Crna Gora), Sjedinjene Američke Države, Slovačka Republika, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Turska, Ukrajina, i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Visoki predstavnik, Arbitražno vijeće za Brčko (rasformirano 1999.) Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Europska Komisija, međunarodni komitet crvenog križa (ICRC), međunarodni tribunal za zločine počinjene na prostoru bivše jugoslavije (ICTY), Međunarodni monetarni fond (MMF), Organizacija za suradnju i sigurnost u europi (OESS), prijelazna uprava Un za istočnu Slavoniju (UNTAES, ukinuta 1998.), Sjevernoatlantski savez (NATO), Svjetska banka, Ujedinjeni Narodi, Vijeće Europe, visoku komesar UN za ljudska prava (UNHCHR), Visoki komesar UN za izbjeglice (UNHCR).

Izvršno tijelo PIC-a njegov Upravni Odbor, koji daje političke smjernice visokom predstavniku.

Visoki Predstavnik se u Sarajevu tjedno sastaje sa veleposlanicima zemalja članica upravnog odbora i predsjedava tom sastanku, dok se izvršni odbor na razini političkih direktora sastaje tri puta godišnje.

PIC i njegov Izvršni odbor, utemeljeni su na Konferenciji o provedbi mira, održanoj u Lancaster House, London 08. – 09. prosinca 1995.godine.

Na ovoj Konferenciji usvojeno je 47 zaključaka i odluka od kojih (za ovu prigodu) treba naglasiti:

-zaključke 3. i 4. iz kojih se vidi svrha Londonske konferencije i realizacija ciljeva,

-zaključke 14. i 15. koji se odnose na provedbu civilnog dijela DS,

-zaključke 17. i 18. koji se odnose na Visokog Predstavnika,

-odluku 21. koja se odnosi na PIC i njegov upravni odbor,

09. Je li PIC legalno tijelo?

PIC je „ozakonjen“ Rezolucijom broj 1031(1995) VS UN, kojom su potvrđeni i svi ostali subjekti u mirovnom procesu. Pri tom se od strane VS UN, izrijekom navodi da će (PIC i njegov Upravni odbor) djelovati sukladno „svrhama i načelnima“ sadržanim u poglavlju I, te odredaba Poglavlja VII Povelje UN (djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanja mira i čina agresije).

U ovoj točci je bitno podsjetiti se načela hijerarhije pravnih normi u primjeni međunarodnog javnog prava.

U slučaju sukoba pravnih normi odlučuju opća pravila o sukobu jednakovrijednih pravnih propisa: mlađi propis dokida stariji, (lex posterior derogat legi priori), a posebni propisi prevladavaju nad općenitijim (lex specialis derogat legi generali).

Jedino apsolutno obvezujuća norma (ius cogens) priječi stvaranje protivnog pravila, naročito ugovornog prava. (Tako bi npr. bio ništav ugovor između članova UN protivan odredbama same Povelje). Jesu li stekli ovi uvjeti u slučaju tumačenja ovlasti Visokog predstavnika temeljem Zaključka XI Boonske konferencije PIC-a i odredaba poglavlja I Povelje UN?

Dakle, u daljem razmatranju ove problematike, odredbe i načela Povelje UN u odnosu na bilo koji dio Daytonskog sporazuma, nalaze se, tumače i prihvaćaju, kao obvezujuće (ius cogens), te bi „svaki dio“ tog Sporazuma, protivan „bilo kojoj odredbi ili načelu“ Povelje UN, „ bio ništav“.

Rezolucijom 1031. se od strane VS UN priznaje Daytonski sporazum i njegovih 11 Aneksa, Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH od 10. studenog 1995.godine, Konferencija o provedbi mira održana u Lancaster House u Londonu 08. i 09. prosinca 1995.godine (u daljem tekstu Londonska konferencija i njeni Zaključci za uspostavu Vijeća za implementaciju mira (PIC) i njegovog upravnog odbora koji preuzimaju sve obveze i ovlasti Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji (ICFY), čije postojanje prestaje.

Slijedom gore navedenog, u razmatranju cjelokupne problematike glede prava, ovlasti i nadležnosti subjekata uključenih u provedbu Daytonskog sporazuma, relevantni polazni dokumenti su:

1. Povelja UN, (poglavlja I i VII),

2. Rezolucija VS UN br. 1031 (1995),

3. Zaključci konferencije o provedbi mira (Londonska konferencija),

4. Opći okvirni sporazum za mir u BiH,

5. Aneksi 1 – 11 i

6. Sporazum o oživotvorenju Federacije BiH od 10. studenog 1995.godine.

1. POVELJA UN

Povelja je temeljni dokument UN, a po svojoj povišenoj pravnoj snazi njene odredbe se tumače i primjenjuju kao obvezujuće (ius cogens).

Prema članku 103. Povelje, obveze iz Povelje imaju prednost pred drugim obvezama, odnosno pojednostavljeno rečeno, Povelja ukida postojeće ugovore ukoliko su joj protivni i unaprijed proglašava nevrijednima sve buduće sporazume koji bi joj bili protivni.

Izmjena Povelje pak ne može se provesti običnim pa ni kvalificiranim zaključkom bilo kojeg organa UN, već je za to potreban dugotrajan i složen postupak u tri faze (inicijativa, zaključak i ratifikacija).

Povelja se sastoji se od preambule, 11 poglavlja sa 111 članaka i Statuta međunarodnog suda.

VEZANO

Ilija Vincetić: Kako je započeo proces dekonstitucije hrvatskoga naroda u BiH? (prvi dio)

Brigadir HV-a Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo