D. Pejčinović: Bosna i Hercegovina na prekretnici (1. dio)

Hrvatski interesi na prostoru Bosne i Hercegovine?

Rafalna diplomacija

Dugoočekivana odluka hrvatske vlade o nabavi francuskih borbenih aviona „Rafale“ odjeknula je širom Balkana, pogotovo u krugovima onih koji su se usrdno nadali da će naše oružane snage ostati bez svoje zrakoplovne komponente. Takvi doista imaju razloga za zabrinutost; ako sve bude teklo po planu za samo tri godine Hrvatska bi se mogla vratiti na nekadašnju poziciju regionalne velesile, kao što je to bila u stara dobra Tuđmanova vremena. Odluka o kupovini zrakoplova, uz vojno, ima i golemo političko-diplomatsko značenje, što je naglasio i predsjednik vlade RH: „Francuska je država koja je ne samo članica EU, nego i nuklearna sila, a ujedno i stalna članica Vijeća sigurnosti. Činjenica da smo odabrali baš ove avione bit će poticaj za nadogradnjom odnosa s Francuskom.“ – rekao je Plenković, a slične izjave mogli smo čuti i u Parizu. Nadajmo se da „nadogradnja odnosa“ znači i buduću francusku podršku hrvatskim interesima na prostoru Bosne i Hercegovine, te da će novo strateško partnerstvo utjecati na poboljšanje položaja tamošnjih Hrvata. („Staro“ partnerstvo s Amerikancima nije u tom pogledu donijelo ništa dobra.) Ako su podršku hrvatskom „non-paperu“ o BiH već dali predstavnici savezničkih zemalja – Slovenije, Mađarske, Bugarske, Grčke i Cipra, nema razloga sumnjati da će im se uskoro pridružiti i najvažnija članica Europske Unije!

Dug srca i dug časti

Koliko god državni vrh bio posvađan oko nekih unutarnjih pitanja, čini se da i Plenković i Milanović shvaćaju da je položaj Hrvata u susjedstvu od strateškog interesa za sigurnost čitave Hrvatske, što je veliki napredak u odnosu na nekadašnju politiku. Jasno je da vlada ima neusporedivo veće mogućnosti utjecaja na stanje u BiH od predsjednika, no, nitko ne može poreći da u posljednje vrijeme i Milanović pokušava ohrabriti tamošnje Hrvate kako bi ostali na svojim ognjištima. Povodom obilježavanja tridesete obljetnice osnutka Hrvatske vojske, predsjednik Milanović izjavio je pred okupljenima na stadionu u Kranjčevićevoj: „U bojni za specijalne namjene „Zrinski“, kasnijem gardijskom zdrugu, od sedamdeset i pet poginulih sedam ili osam momaka je iz Duvna. To su naša braća i sestre iz Bosne i Hercegovine, kojima također dugujemo mnogo; dug srca i dug časti… – rekao je predsjednik, i tako još jednom potvrdio da nedavna dodjela odličja pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane nije bila nikakva slučajnost.

Bošnjaci na aparatima

Neočekivano provokativnu izjavu dao je nedavno i Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora: „Hrvatska država i državnost neće biti cjelovita i zaokružena dok se ne osigura primjeren suvereni status hrvatskog naroda u BiH.. Nama je BiH zbog Hrvata jedan od glavnih prioriteta i bit će sigurno svakoj vladi i svakoj vlasti u Hrvatskoj, ali da biste mogli pomoći prvo morate i vi biti jaki.. Mi smo svo vrijeme skrbili o poziciji Hrvata u BiH, ali nismo mogli ići dalje od onoga što je realno. Bilo je prigovora zašto ne govorimo glasno o trećem entitetu. To nikada nije bila službena politika Hrvatske zato što to u onom trenutku nije moglo biti ostvareno jer su međunarodne okolnosti bile takve, i svaki put kada bi došao poticaj iz Hrvatske da se raspravlja o trećem entitetu, dolazile su najave sankcija.“ (Budnica, Osječka TV, 27.5.2021.) Jandroković je spomenuo i „pokušaj dominacije bošnjačkog naroda u Federaciji BiH“, što je u Sarajevu izazvalo hrpu nesuvislih komentara. Muslimanskim ekstremistima posebno je zasmetalo što je Hrvatska otvorila tu temu u Europskoj Uniji, te „počela ukazivati na unitarizam koji dolazi iz značajnog dijela bošnjačkog naroda“. Doista, ako tako govori istaknuti predstavnik „mainstreama“ hrvatske politike, tko zna što se još iza brda valja?

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv./Hrvatsko nebo