Šiljo: Zašto HDZ ustrajno pobjeđuje u najmanje razvijenim županijama?

Rezultati upravo održanog prvog kruga županijskih i mjesnih izbora (drugi krug uglavnom će potvrditi stanje kakvo je već vidljivo nakon prvoga) mogli bi i biti podloga za vrlo ozbiljna promišljanja, istraživanja i zaključke. No sve perilice svijesti običnih i neobičnih Hrvata i ne-Hrvata bave se sasvim drugim temama. Komentatori i „analitičari“ u cjelovečernjim tv-programima bave se uglavnom pitanjima uspjeha političara i stranaka, a ne uspjeha ili neuspjeha njihova vladanja. Čitavu Hrvatsku gledaju kroz prizmu „političke klase“, kao partitokratsko leno. Narod i zemlja sasvim su sporedni. Razina javne svijesti ostaje u velikom plićaku. A ako se tko i dotakne stvarnih pitanja naroda, županija, gradova, općina i sela, najviši zaključak bit će: Za HDZ i za desno-nacionalne stranke i liste glasuju najviše u nerazvijenim sredinama, i to više po županijama nego po gradovima u kojima su njihova sjedišta, zato što su tamo ljudi – „zaostaliji (u razvoju)“. Oni koji su razvijeniji, napredniji i koji nisu „zaostali (u razvoju)“ ljeviji su, liberalniji i anacionalniji. Velikoj većini njih domoljublje i rodoljublje ne znače danas ništa. A sutra ni sama Hrvatska. Koja god država, sustav ili vlast, glavno je da njima bude dobro ili bolje nego drugima. A HDZ nek’ se u „svojim“ nerazvijenim županijama i dalje tuče za glasove „domoljuba“ s tamo nekim novim „ustašama“ – i drži sve njih tamo pod kontrolom i u zaostalosti (u razvoju) i nadalje! 

HDZ je najbolje prošao u županijama koje su najgore pogođene iseljavanjem i koje imaju najniži bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Po posljednjim službenim podatcima Državnog zavoda za statistiku, za godinu 2018.

https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/Pokazatelji/Bruto%20domaci%20proizvod.xls

najniži BDP po glavi stanovnika, koji je zbog daljnjeg iseljavanja u protekle tri godine i zbog lanjskih i ovogodišnjih mjera protiv epidemije koronavirusa ponegdje pao i za više od 10 posto, bio je u Virovitičko-podravskoj županiji (49.131 kn – 6.525 €), u Brodsko-posavskoj (49.748 kn – 6.607 €), u Požeško-slavonskoj županiji (49.846 kn – 6.620 €), u Vukovarsko-srijemskoj (50.673 kn – 6.730 €), u Sisačko-moslavačkoj (59.241 kn – 7.868 €), Koprivničko-križevačkoj (65.586 kn – 8.711 €), i Karlovačkoj (62.503kn – 8.301 €). 

Zašto birači u trajnom stanju nerazvijenosti njihova kraja opet i opet biraju – HDZ? Mnogi vole nogomet pa, ako i nisu školovani, znaju: Mijenja se i igrače i trenera i momčad koja uporno gubi. U našoj pak zaostaloj provinciji geslo očito glasi: Ne mijenja se stranke koje nas drže u zaostalosti! Razlozi za takvo ponašanje brojni su i nisu nimalo jednostavni. No njima se takva „logika“ biračkog odlučivanja teško ili ničim ne može više opravdati. Predugo sve to traje. Groteskno je, primjerice, to da je u Požeško-slavonskoj županiji, u kojoj je posljednjih godina razotkrivan pa i sankcioniran niz vrlo neugodnih afera, protuzakonitih radnji i svih vrsta korupcije, pogodovanja, nepotizma, nasilja i ostaloga kod najviših HDZ-ovih dužnosnika, HDZ upravo na izborima – trijumfirao. Pod nosom i zasigurno uz pripomoć pomnog, obrazovanog, moćnog, imućnog i utjecajnog čuvara kršćanske vjere i ćudoređa, socijalne pravde, katoličkog moralnog nauka, prosvijećenosti, domoljublja, i ujedno non plus ultra predvodnika „dijaloga“ sa Srpskom pravoslavnom crkvom i molitelja pod mitskim cvijetom mitskih žrtava ustaškog logora u Jasenovcu, biskupa Škvorčevića. 

Među nerazvijenima, samo Zagorci zadovoljni vladajućim SDP-om 

Unutar navedenog raspona BDP-a po županijama „potukao“ ga je samo SDP u Krapinsko-zagorskoj županiji (59.627 kn – 7.919 €). Drugi najbolji rezultat HDZ je ostvario i u sljedećoj po nerazvijenosti, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (60.126 kn – 7.986 €). A gotovo fantastične rezultate postignuo je u sljedećoj po redu među najmanje razvijenim županijama: Osječko-baranjskoj (65.382 kn – 8.684 €). Jako se dobro plasirao (kao druga snaga koja puše za vratom širokoj pobjedničkoj koaliciji raznih drugih), za razliku od DP-a i drugih izazivača, i u Koprivničko-križevačkoj županiji (65.586 kn – 8.711 €). 

U županijama s najvišim standardom HDZ najlošije prolazi

Istodobno, paradoksalno je to da u županijama s najvišim standardom HDZ najlošije prolazi. U Zagrebu, koji ima neusporedivo najviši BDP po glavi stanovnika (170.882 kn – 22.695 €), na razini srednjoeuropskih zemalja, na ovim je izborima osvojio 11,3 posto glasova. A lista stranaka koje ama baš ni za što dosad nisu zaslužne, one čiji je  nositelj liste Tomislav Tomašević, osvojile su 40,83 posto. SDP i ostale da i ne računamo. U sljedećoj najrazvijenijoj županiji, Istarskoj ( 117.231 kn – 15.570 €), ne može HDZ ni pomisliti da bi ikada osvojio ni relativnu većini; sada je osvojio 11,78 posto. Isto je tako u sljedećima koje prelaze dohodak per capita veći od 10.000 €: Primorsko-goranskoj (111.413 kn – 14.797 €), Varaždinskoj (82.062 kn – 10.899 €), i Međimurskoj (77.567 kn – 10.302 €). Iznimke su Dubrovačka županija (99.968 kn – 13.277 €), „razvijena“ zaslugom svojih zidina iz 17. stoljeća, i Zadarska županija (s jedva 81.338 kn – 10.803 €), kojoj za vratom pušu već druge hadezeovske „utvrde“, s dohotkom manjim od deset tisuća eura. Prosječan dohodak u Hrvatskoj po glavi stanovnika iznosi pak 92.389 kn odnosno 12.270 €. Točnije, toliko je iznosio prije ovog najnovijeg pada.

Zašto je tako, dalo bi se tumačiti nadugo i naširoko. No najveća protuhadezeovska utvrda već dugo je Grad Zagreb, kao izrazito najrazvijeniji dio Hrvatske, s 22,7 tisuća eura, a najjača utvrda HDZ-a  jest najzaostalija, Virovitičko-podravska, s više no skromnih 6,5 tisuća eura, dakle tri i pol puta siromašnija. 

HDZ nije u tri desetljeća izmijenio omjere razvijenosti u korist svojih izbornih baza niti ih uravnotežio među županijama

Takvi omjeri traju već desetljećima. HDZ ih, unatoč tomu što u kontinuitetu vlada u gotovo svim najsiromašnijim županijama, nije uspio izmijeniti u njihovu korist, a na „štetu“ onih najrazvijenijih. Logično pitanje koje se javlja glasi: Zašto stanovnici tih županija unatoč tomu glasuju u tolikom postotku uporno, ustrajno i „idiotski“ za HDZ. A drugo isto tako logično pitanje glasi: Zašto stanovnici ustrajno najrazvijenijih županija sa 70, 80 ili 90 posto ne žele odnosno „preziru“ HDZ? I još se jedno pitanje javlja: Nije li HDZ, koji od 30 godina ove države njome vlada pune 22 godine, uspio, ako je to uopće htio, a ako bi to uopće znao, više učiniti za tu svoju najstabilniju i najsigurniju izbornu bazu?

I nije tu riječ samo o HDZ-u. Ondje gdje on premoćno vlada pokušavaju ga ugroziti izazivači zdesna, dakle stranke s hrvatskim, desnim i demokršćanskim nabojem. Ondje gdje on ne vlada događa se pak da vladajuće nehadezeovske stranke pokušavaju ili uspijevaju ugroziti ili s njima dijeliti vlast neke sasvim druge, prvima oprečne, još ljevičarski i liberalno ekstremnije snage od SDP-a i sličnih mu. Te se moramo pitati: Zašto u svojoj vladavini HDZ nije malo više uravnotežio ekonomsko-socijalnu i demografsku i mentalnu i ideološku i ostalu sliku Hrvatske – ako ne na  korist cjeline naroda, a ono bar na korist sebe kao stranke? 

Bitna pitanja o naravi, ćudi i zloćudnosti HDZ-a

U toj točki susrećemo se s bitnim pitanjem o naravi, ćudi i zloćudnosti HDZ-a kao premoćne strukture i uređivača ekonomskih i ostalih odnosa. Suočavamo se s pitanjem o istinskom identitetu, profilu, kakvoći i stvarnom htijenju svih u vladanje i upravljanje uključenih koji se kite HDZ-ovim amblemima i nacionalnim simbolima? To zaslužuje posebne osvrte i ozbiljna istraživanja. Kakvih praktički nema, unatoč tolikim učilištima, institutima i sveznalicama. A i čemu, uostalom, ikakva istraživanja kada birači unatoč golim okom vidljivim pokazateljima ionako tako masovno preziru svaku logiku utemeljenu na stvarnosti? Kada žive u svojim mitovima, od  kojih je jedan „mit o HDZ-u“ kao, i dan-danas“, čuvaru Hrvatstva od svekolikih vragova crvenih, crnih i duginih boja, i kada im čitav sustav pomaže da ostaju i tako zadrto ustraju u svojim mitovima?

Nek’ se HDZ tuče tamo sa svojim „ustašama“ i drži ih u zaostalosti (u razvoju) i ubuduće!

Rezultati upravo održanog prvog kruga županijskih i mjesnih izbora (drugi krug uglavnom će potvrditi stanje kakvo je već vidljivo nakon prvoga) mogli bi i biti podloga za vrlo ozbiljna promišljanja, istraživanja i zaključke. No sve perilice svijesti običnih i neobičnih Hrvata i ne-Hrvata bave se sasvim drugim temama od ove. Komentari i „analize“ u cjelovečernjim tv-programima bave se uglavnom pitanjima uspjeha političara i stranaka. Ne bave se pitanjima uspjeha ili neuspjeha njihovih politika. Legije komentatora i stručnjaka i analitičara tretiraju čitavu Hrvatsku isključivo kroz prizmu „političke klase“ odnosno vlasti. Narod i zemlja tu su sasvim sporedni. Razina javne svijesti ostaje u velikom plićaku. A ako se tko i dotakne tih stvarnih pitanja naroda, naših županija, gradova, općina i sela, najviši zaključak bit će: Za HDZ i za desno-nacionalne stranke i liste glasuju najviše u nerazvijenim sredinama, i to više po županijama nego po gradovima u kojima su njihova sjedišta, zato što su tamo ljudi – „zaostaliji (u razvoju)“. Oni koji su razvijeniji, napredniji i koji nisu „zaostali (u razvoju)“ ljeviji su, liberalniji i anacionalniji. Velikoj većini njih hrvatstvo ne znači ništa. Danas ono, sutra ni sama Hrvatska. Koja god država, sustav ili vlast, glavno je da njima bude dobro ili bolje nego drugima. A HDZ nek’ se u nerazvijenim županijama i dalje tuče za glasove „domoljuba“ sa svojim „ustašama“ – i drži sve njih tamo pod kontrolom i u zaostalosti (u razvoju) i ubuduće!

 Šiljo/Hrvatsko nebo