Danas obilježavanje 28. godišnjice zločina u Trusini i Ahmićima
Vrijeme:1 min, 44 sec
U selu Ahmići kod Viteza vojnici HVO-a na današnji dan 1993. izvršili su napad i tom prilikom ubili 116 civila Bošnjaka od tri do 81 godine. Selo je spaljeno, a preostali mještani Bošnjaci su izbjegli.
Istovremeno, u selu Trusina pored Konjica, pripadnici jedinice za posebne namjene “Zulfikar” izvršili su krvoločni zločin nad tamošnjim Hrvatima.
Ukupno je stradalo 18 civila i četvero vojnika HVO-a. Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.
Dalje, 116 bošnjačkih vojnika i civila su ubili pripadnici postrojbi “Jokeri” i “Maturice” iz sastava HVO-a. Najmlađa žrtva bila je tromjesečna beba. Zločin u Ahmićima procesuiran je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Najveća kazna od 25 godina zatvora izrečena je nekadašnjem čelniku Herceg Bosne Dariju Kordiću, koji je proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti.
Pred Sudom BiH su za zločin u Trusini pravosnažno osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i po godina, Mensur Memić na deset, Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora. Za zločin u Trusini optužen je Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.
U općini Konjic je, po popisu stanovništva 1991., živjelo 11.513 Hrvata i činili su 26,23 posto ukupnog stanovništva. Na osnovu rezultata popisa iz 2013., a koji se podudaraju s podacima s kojima raspolaže Biskupska konferencija, broj Hrvata u Konjicu danas je tek 1553, što čini samo oko pet posto stanovništva i u kontinuiranom je opadanju.
Proces protjerivanja je nastavljen i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine, te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.
Zločin iz Trusine cijelo je vrijeme u sjeni ahmićkog zločina zbog različitog tretiranja u javnosti. Zločin u Ahmićima postao je jedno od centralnih mjesta među bošnjačkom javnosti i na neki način je objedinio sve ono što je HVO radio u proteklom ratu, dok je Trusina ostala po strani, tretirana kao, doslovce, sporadični incident.
Hrvatsko nebo
