Zdravko Gavran: Ratni sukob na Bliskom istoku širi od dosadašnjega počet će ako Iran ‘prijeđe Rubikon’

Iranski napad na američke baze i brodove, također na britanske i francuske, u Perzijskom zaljevu i drugdje bio bi ‘Rubikon’, nakon kojega više ne bi bilo povratka: Trumpova Amerika, umjesto u navodno željeni svijet bez ratova, a i neke druge zapadne sile bile bi uvučene u izravan oružani sukob s Iranom. Koji bi sve više prelazio u rat velikih razmjera, prerastajući u globalno geopolitičko žarište i čvorište te postajući poligonom za odmjeravanje globalnih, regionalnih i ostalih sila i čimbenika, među ostalima, makar neizravno, Ruske Federacije i Kine, ali i izravno okolnih arapskih država, a moguće je da bi i Turska bila u nj uvučena. A Ukrajina bi tada, za SAD i glavne zapadne sile, dospjela u drugi ili treći plan.

U subotu poslije podne moglo se znati samo toliko da se uzajamno raketiranje položaja u Iranu i Izraelu nastavilo noćas i jutros, te da je njegovo daljnje nastavljanje službeno najavljeno s obiju strana.

Teško je znati koliko ima žrtava na iranskoj strani, službene  brojke poginulih kreću se između 60 i 78, a ranjenih više od 300. Na izraelskoj strani, koja nije – uz pomoć SAD-a i možda još nekih sila – uspjela oboriti sve rakete koje su letjele iz Irana, bilo je najmanje troje poginulih i više desetaka ozlijeđenih. Koliku je štetu na iranskim nuklearnim postrojenjima počinilo izraelsko raketiranje i bombardiranje, to još nije dovoljno poznato, ali čini se da ona nije velika. Iranske vlasti tvrde da su prije napada premjestile najveći dio opreme i nuklearnog materijala na sigurnija mjesta. Iranske vlasti prijašnjih su se mjeseci hvalile da imaju podzemna skloništa i 300 metara duboko ispod tla te da nuklearnim pogonima nikakvo bombardiranje ne može nauditi.

Izraelski ministar obrane Katz zaprijetio je danas da će građani Irana „platiti visoku cijenu za flagrantnu štetu nanesenu građanima Izraela“, dodajući: „Ako [vrhovni vjerski vođa, vrhovni politički dužnosnik i vrhovni zapovjednik] Hamenei nastavi ispaljivati ​​projektile na izraelsku domaću frontu, Teheran će gorjeti.“ – Što to točno znači, možemo za sada samo nagađati. Iz intonacije bi se moglo zaključiti da će s raketiranja isključivo vojnih ciljeva Izrael prijeći i na nasumično bombardiranje i raketiranje iranskoga glavnog grada. No sve to zasigurno ne će biti dovoljno da Izrael uspije ostvariti svoje ciljeve. S druge strane, otvoreno je pitanje koliko će i sam pritom pretrpjeti od iranskih i očekivanih napada iranskih saveznika odnosno od vlastitih protivnika.

Izraelski premijer Netanyahu poziva Irance da svrgnu vlastiti režim. Za Izrael bi mnogo bolje od razaranja iranskih nuklearnih, vojnih i infrastrukturnih kapaciteta bilo kada bi na vlast u Teheranu došla drukčija politička garnitura, koja ne bi bila ovako neprijateljska naspram Izraelu kao ova koja je preuzela Iran s povratkom ajatolaha Homeinija u zemlju sada već davne godine 1979. No čini se da takav unutarnji razvoj događaja nije izgledan, ako je uopće realno i moguć, budući da je Iran praktički pod teokratskom diktaturom.

Zloslutno iransko upozorenje i slabo izgledna opcija postizanja sporazuma sa SAD-om

S kolikim raketnim i drugim snagama raspolaže Iran, to nije poznato. Sigurno je da raspolaže s desetcima tisuća raketa različitih dometa, od kojih su neke hipersonične, dakle teško oborive. Njegovo današnje upozorenje SAD-u, V. Britaniji i Francuskoj da ne obaraju projektile što ih iranske snage ispaljuju u smjeru Izraela, jer da će u protivnom napasti njihove baze i brodove, zvuči zloslutno. Takvo što uvuklo bi tri velike zapadne sile u izravan oružani sukob s Iranom. A tko bi se sve zatim tom sukobu priključivao, može se lako zamisliti. U više država i mora u tom području Sjedinjene Države imaju svoje baze, postrojbe, naoružanje, letjelice, brodove i nosače zrakoplova. Kritično područje jest Perzijski zaljev.

Teoretska opcija, koja još nije apsolutno isključena, jest ta da se sutra (u nedjelju), ili ovih dana, dok još ne bude prekasno, ipak sastanu u Omanu američko i iransko izaslanstvo, na neizravnim pregovorima, uz posrednika. Ako bi Iran pristao na novi međunarodni ugovor o ograničavanju vlastita nuklearnog programa, kakav bi bio prihvatljiv SAD-u, a u čemu je Trumpu navodno spreman pripomoći Putin, to bi bitno izmijenilo sve skupa. No u ovakvoj situaciju teško je u to povjerovati. U protivnomu, Iran ne će ostati sam. Ovaj tjedan sklopio je sporazum o 30-godišnjem strateškom partnerstvu s Ruskom Federacijom, a pregovora o dugoročnom sporazumu slična tipa s Kinom. No o širim geopolitičkim dimenzijama izraelsko-iranskog sukoba bit će riječi kada se sadašnja pjena slegne i kada se bude više znalo u kojem će se smjeru nastaviti izraelsko-iranski zračno-raketni sukob odnosno iransko-zapadni odnosi.

Iran može postati globalno geopolitičko žarište i čvorište

Iranski napad na američke baze i brodove, također na britanske i francuske, u Perzijskom zaljevu i drugdje bio bi ‘Rubikon’, nakon kojega više ne bi bilo povratka: Trumpova Amerika, umjesto u navodno željeni svijet bez ratova, a i neke druge zapadne sile bile bi uvučene u izravan oružani sukob s Iranom. Koji bi sve više prelazio u rat velikih razmjera, prerastajući u globalno geopolitičko žarište i čvorište te postajući poligonom za odmjeravanje globalnih, regionalnih i ostalih sila i čimbenika, među ostalima, makar neizravno, Ruske Federacije i Kine, ali i izravno okolnih arapskih država, a moguće je da bi i Turska bila u nj uvučena. A Ukrajina bi tada, za SAD i glavne zapadne sile, dospjela u drugi ili treći plan.

Povezano:

Zdravko Gavran: Bliski istok kao glavno političko-ratno poprište – umjesto Ukrajine i Tajvana?

Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo