OGROMNA VOJSKA O KOJOJ SE NE GOVORI! 60 tisuća redovnica diljem svijeta radi nešto zapanjujuće!

Kad vas sljedeći put pitaju: ‘Gdje je Crkva?’, razmislite o odgovoru!

U gradu Guwahati u Indiji sestra Rose Paite ušla je na glavnu željezničku stanicu ovog grada i pregledala gomilu. Često posjećuje ovakva javna mjesta kao dio svoje životne misije: spasiti djecu od trgovine ljudima.

Za nekoliko sekundi Paite je zastala. Primijetila je situaciju koja ju je uzbunila – mlada djevojka, možda stara 15 godina, koja je sjedila pored puno starijeg muškarca u oštroj košulji na kopčanje. Paite im je prišla i počela postavljati pitanja. Gdje ideš? Kako si upoznala ovog čovjeka? Odgovori su potvrdili sumnju sestre Paite. Djevojčica je rekla da je upravo upoznala muškarca u vlaku. Nije bilo jasno kamo je dalje krenula.
Paite, koja je nosila crnu tuniku i bijeli veo, razgovarala je s njom gotovo četiri minute i predala joj karticu s kontaktom.

Prije nego što se udaljila, rimokatolička časna sestra upozorila je muškarca, da je providan. “Ta će djevojka doista upasti u nevolju”, rekla je Paite. “Tako je ranjiva.” Željeznička stanica Guwahati bila je krcata ljudima. Bilo je više djece koja su u opasnosti.

Šezdeset tisuća sestara diljem svijeta po mračnim ulicama spašavaju djecu

Paite nije usamljeni križar. Ona je dio goleme, ali malo poznate mreže katoličkih redovnica posvećenih borbi protiv trgovine ljudima širom svijeta. Organizacija Talitha Kum (u prijevodu Djevočice ustani, nosi ime po riječima koje je Isus izrekao djevojci koju je uskrsnio od mrtvih) osnovana je u Rimu 2009. godine i sada mirno djeluje u 92 zemlje.
Skupinu čini otprilike 60 000 redovničkih sestara. Posao koji obavljaju često je opasan i odvažan – suočavanje sa svodnicima na zamračenim ulicama, patroliranje prašnjavim uličicama u kojima se nalaze javne kuće. Sestre također vode sigurne kuće u nekoliko zemalja, pružajući utočište ženama i djevojkama koje bježe od svojih otmičara.
Njihov se rad odvija večinom direktno na ulici ali organizacija se zalaže  i za sustavne promjene, lobirajući za snažnije zakone u borbi protiv trgovine ljudima.

Razmjeri problema su ogromni: Međunarodna organizacija rada procjenjuje da je otprilike 25 milijuna ljudi na prisilnom radu širom svijeta, a gotovo 5 milijuna suočeno je s prisilnim seksualnim iskorištavanjem. Većina žrtava seksualnog iskorištavanja živi u Aziji i Tihom oceanu – oko 3,5 milijuna u usporedbi s 200 000 u Americi, prema najnovijim procjenama. “Trgovina ljudima je posvuda”, rekla je Jeanne Christensen, članica upravnog odbora američkih katoličkih sestara protiv trgovine ljudima.

‘Oni su hrabra gomila, ne može im nitko ništa’

Leslie King bila je petnaestogodišnjakinja koja je pobjegla iz Michigana krajem sedamdesetih kada je upoznala starijeg muškarca koji je obećao da će se brinuti o njoj, no ispostavilo se da je svodnik. Studije sugeriraju da je preko 60 posto onih kojima se trguje zbog seksa bila odbjegla djeca, često namamljena u taj život u roku od 72 sata od odlaska od kuće.

Svodnik i njegovi suradnici rekli su Kingu da joj je bolje da počne odmah raditi. “Rekli su mi ako trčim, ako kažem policiji, ubit će moju majku, sestru, brata”, prisjetila se King. “I izrezati moje dijelove tijela i raširiti ih po cijeloj državi Michigan.”

King je počela hodati gore-dolje po aveniji Division u Grand Rapidsu, uskačući u automobile muškaraca koji nude novac za seks. “Svaki put kad bih ušla u jedan od tih automobila, imala sam 50-50 šansi da se vratim živa”, rekla je King.

King je rekao da se jedna žena često tamo pojavljivala  i razgovarala s njima, iako očito nije bila jedna od njih. Zvala se sestra Francetta, a pridružile su joj se i druge katoličke sestre.

“Sestra Francetta dolazila bi gore  pokušavajući se moliti sa ženama i razgovarati s njima, ali ja nikada ne bih razgovarala s njom”, rekla je King.

Jednog dana nakon pokušaja samoubojstva 4. srpnja 2000. King je odlučila pobjeći.  Ispraznila je svoju torbicu. Na njezino iznenađenje, na dnu torbice nalazila se nepoznata kartica. “Od sestre Francette”, pisalo je. King nije imala pojma kako joj je to ušlo u torbicu. Kartica je sadržavala telefonski broj koji je King nazvala. Po završetku svog programa odvikavanja preselila se u mjesto zvano Rose Haven, kojim su upravljale časne sestre koje su radile sa sestrom Francettom.

Iskustvo je preobrazilo njezin život. Nakon završetka jednogodišnjeg programa u Rose Haven, King se pridružila osoblju. Na kraju je počela raditi za policiju kao terenska radnica kako bi pomogla tim ženama.

King je nastavila vlastitu neprofitnu organizaciju Sacred Beginnings, po uzoru na program koji su imale redovnice Rose Haven. Zahvaljuje sestri Francetti i njezinim kolegicama redovnicama što su joj spasile život.

“Oni su vrlo hrabra gomila”, rekla je King, koji ima 57 godina. “Svodnici su došli do točke s časnim sestrama gdje su ih jednostavno ostavili na miru. Jer ništa što kažete ili učinite neće ih natjerati da pobjegnu “. Na ovaj način tisuće života su spašene.

Ništa ih ne plaši

SAD je zabilježio nagli pad broja žena koje su postale redovnice, što je dovelo do prorjeđivanja vojske na ulicama SAD-a. Ali na mjestima poput Indije, mala vojska sestara nastavlja posao. ‘Kako se mogu uplašiti?’, govori sestra Lourenca Marquesis šetajući zemljanim putem u obalnoj državi Goa, popularnom turističkom odredištu u zapadnoj Indiji.
Prije nekoliko godina ovo je područje bilo dom za procvat seksualne trgovine. Betonske kolibe s pogledom na plažu korištene su kao javne kuće, a muškarci i žene koji su ih vodili operirali su nekažnjeno.

Marques je rekla da je često posjećivala područje pokušavajući spasiti mlade djevojke, što je napor prepun rizika. “Napao nas je muškarac tamo”, rekla je, pokazujući u smjeru kuće boje blata. Čovjek je omotao ruke oko vrata redovnice,  i bacio je na zemlju. “Bili smo neprijatelji onoga što se ovdje događalo”, rekla je.

Pa ipak, Marques je rekao da napad nije odvratio ni nju ni njene kolege sestre. “Kako se mogu uplašiti?” rekla je. “Dolazimo ovdje s određenom svrhom, da radimo za te ljude.” Marques je potom prišla jednoj od malih baraka u kojoj je upravo onaj čovjek za kojeg je rekla da ju je napao, stajao kraj sudopera i prao ruke.

Srdačno su se pozdravili. Marques je pitala kako mu ide i hoće li ga vidjeti u crkvi u nedjelju. Čovjek se nasmiješio i kimnuo glavom. “Volim te kao da si mi brat”, rekao mu je Marques unatoč napadu. Zbog tog stava svodnici diljem svijeta jednostavno im ne mogu ništa.

Podrška pape Franje

Sestre djeluju s ograničenom vanjskom podrškom, ali skupine poput zaklade Arise sa sjedištem u Londonu pomažu u financiranju njihovog rada. Oni također imaju potporu samog pape. Papa Franjo susreo se prošle godine u Vatikanu s više od 100 članova Talitha Kum, dijelom kako bi skrenuo pozornost na novi program prikupljanja sredstava pod nazivom Super časne sestre . “Probleme je najbolje riješiti izlaskom na ulice”, rekao je papa Franjo tada. Paite, koja ima 57 godina i preživjela je i rakom dojke, bavi se ovom vrstom posla gotovo desetljeće. I iako su iza njenog rada plodovi tisuće spašenih života djece ona je rekla kroz osmijeh: “Ja sam jednostavna redovnica. Mala. Mogu učiniti vrlo malo. Nisam ni kap u moru,’(NBC News).

https:/https://www.dnevno.hr/vjera/Hrvatsko nebo