Josip Mateša: Viktore pobjedniče!

Viktore pobjedniče!

Nova zabluda!
Zadah taj krvavi,
smrtonosna njegova paklena zjala,
izrodile užasne bezbožne nemani,
nasrćući protiv Viktora Alojzija,
našeg Kardinala.

Hrvatska tvoja, tvojom žrtvenom patnjom osnažena,
u orijaškom hrvanju s jugoslavenskom nemani,
okovima tvog uzništva osokoljena,
primjerom odane vjere okrijepljena,
raskovana koraka radosno k novoj hiti zori.

Vatrom pakla komunizam dahtao je,
al’ ti nam primjer dade odupiruć’ se oprostom,
ne mržnjom i osvetom;
u Lepoglavi, u Krašiću moleći:
„Oprosti im Oče…“
dok si u pravednosti i patnjama mnogim
suobličen patniku Kristu.

Evanđelja pobjedničkog navjestitelju nad
totalitarnom ideologijom,
Ti si se strašno okovao, samo da Riječ Evanđeoska ne bude okovana.
Ljubeći Krista, Mariju, Crkvu, Papu, Hrvatsku svom snagom svojom,
postao si u svijetu simbolom mučeničke, progonjene Crkve Kristove.
Život svoj dao si za život nje među Hrvatima,
poput Krista među zločince bio ubrojen,
uzišao na svoj Litostratos,
primio presudu zbog svjedočenja:
„Krist je Bog! Za njega život svoj predajem!“
Tko se Boga ne boji, pred ljudima strepi, drhti.
U uzništvu si dovikivao: „Ako ste žedni moje krvi, evo me!“

Slugo Božji laviću, što ne puštaš plijena Radosne vijesti,
zrako Sunca Kristova nad zamračenim obzorjem Hrvatske,
u raljama đavolskog utjelovljenja – jugoslavenskog komunizma,
narod spašavaš u najvećim njegovim povijesnim stradanjima,
kališ svoju vjeru u pogubnim kušnjama i nevoljama,
i tako provodiš svoj narod hrvatski kroz
Crveno more pogubnog ateizma.
Zaogrnut si tolikim bogatstvom zasluga ljubavi i
odanosti prema Majci Crkvi,
upisan glavnicom milosti,
gorljiva bogoljubna Kreacijo;
neka nas zakrili i primjerom bude tvoja
nježna pobožnosti prema Mariji Djevi.

A sada te molimo: mučenički kardinalski grimiz
nad Hrvatskom svojom razvij!
Zaštiti nas molitvom pred prijestoljem Trojstva,
kojem si odan do kraja bio i ostao!

Josip Mateša

Hrvatsko nebo