S. Šterc: Hrvatski narod mogao bi izumrijeti!
Procjena UN-a tjera na suze: Spas je samo jedan! Hoćemo li se ujediniti sa iseljenom Hrvatskom?
Promišljanja o hrvatskoj budućnosti uvijek treba početi s biblijskim citatom o čuvanju naroda, vjere i zemlje ostavljene povijesnim borbama generacijama koje dolaze, kako bi na njoj čuvali naslijeđene identitetske i civilizacijske vrijednosti i razvijali nove na ponos svojim precima.
Velika biblijska mudrost i vječna trajnost povijesnih bitaka za opstanak na posebnom istočno jadranskom otočnom, obalnom i unutarnjem prostoru hrvatski su narod podizale u ratnim i inim kriznim vremenima do razine identitetske spoznaje o zemljopisnom položaju kao sudbini i ostavljenom prostornom, društvenom i kulturnom nasljeđu koje treba čuvati.
Zbog svih koji su to činili u prošlosti velikim žrtvama, svih koji su uslijedili s vremenom i nosili isto breme opstanka, svih koji su morali iseliti iz puno iracionalnih razloga, svih koji sanjaju vječni san o povratku (jednog dana, kako kažu misli) i naročito svih koji su ostali s istom biblijskom vjerom i ponosom čuvanja naroda, vjere i zemlje.
Tako je u zemljama identitetskog idealizma, povijesnog usuda vječne obrane očuvanja prostora kojeg su se mnogi zaželjeli, stalnog iseljavanja u potrazi za mirom u novim sredinama i još stalnije želje za mirom u zemlji svojih predaka.
Rijetke su zemlje u današnjem nemirnom razdoblju s više identitetske populacije rasute poput sjemena po svijetu nego u zemlji svog idealizma, a Hrvatska je to postala u našem vremenu mirnog promatranja ponavljanja povijesnog usuda odlazaka.
Samo što su se vremena bitno promijenila i odlasci nisu ovaj put prevladavajući samo prema novim (starim) sredinama i krajevima, nego i oni brojniji zauvijek, bez povratka i sa završenim snom o povratku jednog sunčanog, toplog i proljetnog dana. Zato su iskustva i idealizam drugih važni i zato treba slijediti biblijske mudrosti kako su ih slijedili i drugi na svom povijesnom putu opstanka.
Nova generacija
“Cijela Biblija nas uči da su se stari Židovi ponosili svojim predcima te da su uporno čuvali narod, vjeru i zemlju koju su im ostavili” (Slavić, D., Biblija kao književnost, Školska knjiga, Zagreb, 2015.).
Prošla su vremena kad se rasutost hrvatske populacije diljem svijeta nadomještala u matičnoj zemlji brojnošću djece ili dolascima iz susjedne domovine, a upravo su ova današnja po demografskim pokazateljima i trendovima rodnosti, po odlascima mladih, obrazovanih i školske djece, po sastavu i starosti ukupne hrvatske domicilne populacije, po političkim pogledima i postupcima prema opstanku i povratku, po neuređenosti hrvatskog društva i prostora, po gospodarskoj stagnaciji i po budućim predviđanjima postala vjerojatno povijesno i najteža.
Zabrinuti bi trebale svakog tko dijeli hrvatske društvene i prostorne vrijednosti procjene koje nam dolaze iz UN-a o demografski najugroženijem prostoru u svijetu, u kojem je i hrvatski sa svojim mediteranskim, obalnim, otočnim, slavonskim, brdsko-planinskim i prigraničnim posebnostima. Kojih su se kroz povijest uvijek zaželjeli drugi u okruženju i koje je uvijek trebalo velikim žrtvama obraniti kako bi ostale u nasljeđe sve do danas novim dolazećim hrvatskim generacijama.
Demografski najugroženiji prostor u svijetu u političkoj mirnoći promatranja vlastitih odlazaka dosegao je u današnjem vremenu granicu nakon koje se potreba opstanka ne može više negirati. Zato je autorska i scenaristička ekipa i snimila sedam epizoda dokumentarne serije pod istim naslovom, prikazane u najvažnijem terminu HRT-a, u kojoj sadržajno i razložno upozorava na demografski opstanak Hrvatske i važnost iseljene hrvatske populacije u njemu (Merlić, D., Matić, Ž., Šterc, S., Opstanak: Seobe 1991.-2001., Odlazak – Njemačka, Odlazak – Irska, Dolazak, Nestanak, Povratak, Ostanak, Hrvatska radio-televizija, Zagreb, 2019.).
Građenje opstanka
Svaka bi zemlja s više stanovnika u iseljeništvu nego u matičnoj zemlji gradila svoj opstanak, nastavak ili razvoj na iseljeničkom bogatstvu mjerenom po puno vrijednosnih kategorija; gospodarskih, materijalnih, financijskih, investicijskih, akademskih, revitalizacijskih, demografskih i svih ostalih. Uostalom, to čine i druge dvije prevladavajuće iseljeničke zemlje, Izrael i Irska, dodajući tomu i prostorni potencijal domicilnog prostora i sve skupa podižući na nacionalnu stratešku razvojnu razinu.
Nacionalni je razvojni koncept temeljen na iseljeničkom i povratničkom obrascu, uza sve ostale razvojne i investicijske modele, hrvatska objektivna potreba u današnjim vremenima velike siline demografske destrukcije i neuređenosti hrvatskog društva. Nisu pritom potrebna duga razmatranja, promišljanja i odlučivanja kad se želi postaviti temelje hrvatskog demografskog i svakog drugog opstanka, već je samo potrebno slijediti primjere navedenih zemalja i prisjetiti se već spomenutih biblijskih riječi, uz uvažavanje hrvatskih posebnosti. Postavljanje hrvatskog iseljeništva u funkciju ukupnog razvoja zemlje nije složenost oko koje bi se trebale razvijati ideologijske teorije, povijesne rasprave ili lomiti koplja po bilo kojoj osnovi, već samo pitanje političkog postupanja u nacionalnom interesu. Kao što to, uostalom, čine i sve ostale zemlje sličnog ili istog povijesnog nasljeđa.
Hrvatski su iseljenici posebna populacija s nekim od osnovnih oblika identiteta i nije vezana uz generacijski odlazak, političku raznolikost, razloge iseljavanja ili pak stupanj dosadašnje povezanosti s Hrvatskom, već primarno za nikad nestali idealizam prema zemlji svojih predaka.
Upravo kako kaže navedeni biblijski citat. Procjenjujući ukupni potencijal hrvatskog iseljeništva, uvijek treba poći od visine godišnjih doznaka u hrvatski financijski sustav, od demografske brojnosti i sastava iseljenog stanovništva, od usporedbe s hrvatskim pokazateljima uz uvažavanje obilježja nove sredine, od službene statistike zemalja useljavanja i same Hrvatske, od znanstvenih pretpostavki i znanstvene metodologije i od željenih razvojnih nacionalnih ciljeva.
Ogroman potencijal
Demografski je iseljenički potencijal po različitim identitetskim osnovama vjerojatno iznad 3,5 milijuna osoba, a u usporedbi s domicilnom populacijom iseljena je populacija reprodukcijski postojanija, relativno mlađa i u ukupnom je broju udio mladih do 19 godina starosti bliži 25% ukupne populacije. Prema domicilnoj je populaciji u matičnoj zemlji većeg revitalizacijskog potencijala i s poticajnim modelima povratka mogla bi predstavljati revitalizacijsko i razvojno bogatstvo hrvatskog matičnog društva i prostora. Međutim, neće se to dogoditi samo po sebi ili samo s pozivom na povratak, već primarno na temelju poticajnih modela povratka koji moraju uključivati porezne poticaje kao i u drugim iseljeničkim zemljama.
Gospodarski je potencijal hrvatskog iseljeništva moguće još egzaktnije procijeniti prema brojnim djelatnostima i aktivnostima hrvatskog iseljeništva podignutima na razinu svjetskog tržišta prodajom roba i pružanjem usluga. Posredni pokazatelji potvrđuju kako je gotovo tisuću tvrtki različite financijske snage hrvatskih iseljenika ili njihovih potomaka s identitetskim obilježjima doseglo svjetsko tržište.
Registracija njihova poslovanja u Hrvatskoj uz izravne porezne poticaje povećala bi zapošljavanje, omogućila oslobađanjem poreznih davanja ostanak hrvatske mladosti, a potrošnjom veći priljev u državni proračun, otvorila mogućnost povećanja osobnog dohotka uz veću poreznu slobodu i u konačnici povratka. Regionalnim razvojnim planovima procese je moguće usmjeravati prema hrvatskim ruralnim, brdsko-planinskim, otočnim i prigraničnim prostorima i bitno utjecati na opstanak i njihovu demografsku revitalizaciju, pa i cijele Hrvatske.
Akademski je potencijal hrvatskog iseljeništva također neosporan po puno osnova, a usporedbom razvijenosti njihovih novih životnih sredina, demografske brojnosti i prosječne starosti s istim parametrima u Hrvatskoj moguće je procijeniti kako u hrvatskom iseljeništvu ima gotovo 40.000 osoba sa znanstvenim magisterijem (25.000) ili doktoratom znanosti (15.000). Usporedbe radi, prema popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj je bilo 19.327 osoba sa znanstvenim magisterijem i 11.702 osobe s doktoratom znanosti.
Akademski znanstveni potencijal u iseljeništvu gotovo ni u jednom studijskom segmentu nije postavljen u hrvatskom razvojnom interesu, pa čak nisu otvarani ni specifični studiji koji bi privlačili djecu hrvatskih iseljenika, ali i ostalu brojnu svjetsku studentsku populaciju željnu posebnosti i studentskog života npr. na hrvatskom otočju. Poput studija obala, krša, mediteranskog načina života i slično, kakvi studiji postoje u drugim sredinama s takvim prostornim posebnostima. Tek je otvaranjem prije dvije godine Studija demografije i hrvatskog iseljeništva na fakultetu hrvatskih studija započet put prema akademskom povezivanju neospornog potencijala.
Europsko dno
Investicijski je potencijal hrvatskog iseljeništva naročito mjerljiva kategorija prema visini doznaka koje po službenim podacima Svjetske banke hrvatsko iseljeništvo na godišnjoj razini šalje u hrvatski financijski sustav. Posljednjih je godina raspon doznaka 15-18 milijardi kuna, a procjena je još gotovinskog ulaska oko 5,5 milijardi kuna pri dolascima u posjet, godišnjim odmorima i slično.
Najbolja je to potvrda povezanosti hrvatskog iseljeništva sa svojima u Hrvatskoj, a koliki je to novac, potvrđuje usporedba s visinom svih stranih investicija u Hrvatskoj. Godišnje doznake iz iseljeništva veće su od svih mogućih stranih investicija u Hrvatskoj, a koliko utječu na potrošnju, priljev u proračun, socijalni mir, neka konačno izgovore ostali uvijek dežurni stručnjaci i sami političari.
Doznake nisu investicije niti se kroz njih očekuje dobit pošiljatelja, već se njima pokazuje briga za hrvatsku domicilnu populaciju i Hrvatsku u cjelini, a ako im je snaga veća od stranih investicija, postavlja se ključno pitanje – pa koliki je onda investicijski potencijal hrvatskog iseljeništva? Objektivno i nekoliko puta veći od godišnjih doznaka i od svih mogućih stranih investicija koje Hrvatska čeka molećivo sad već desetljećima.
Zamislimo samo investicijski godišnji ulazak u Hrvatsku na razini od 50-80 milijardi kuna! Bogatstvo koje je potrebno svima, kad bi Hrvatska bila jedna. I kad bismo slijedili poticajne modele povezivanja s iseljeništvom drugih iseljeničkih zemalja. I kad bismo shvatili kako je hrvatsko iseljeništvo naše zajedničko bogatstvo.
Prikovanost za europsko razvojno dno, gospodarska stagnacija, demografsko nestajanje, pražnjenje hrvatskih izvangradskih prostora, nova iseljavanja, prelazak u strano vlasništvo strateških djelatnosti, ugrožavanje domovinske sigurnosti, velika neuređenost hrvatskog društva i politička okupiranost Hrvatske praktički u svemu jednostavno traže promjenu odnosa prema hrvatskom iseljeništvu. Hrvatsko iseljeništvo nije politički protivnik Hrvatske, nego naše bogatstvo i naš jamac demografskog opstanka, ne želimo li mirno promatrati supstituciju hrvatskog prostora kojeg trebamo ostaviti na ponos predaka generacijama koje dolaze.
dr. sc. Stjepan Šterc/Dnevno.hr/https://www.dnevno.hr/Hvratsko nebo