A. Bagdasarov: Kroatistika i kroatologija

 Kroatistika i kroatologija

Nakon raspada SFRJ i stvaranja neovisnih država na postjugoslavenskom prostoru namjesto imena jugoslavistika i srbokroatistika punopravno je došao naziv kroatistika. To ne znači da kroatistike nije bilo u razdoblju prve i druge Jugoslavije, ona je uvijek postojala i razvijala se uz zabranu ili u zatomljenom stanju vlastitoga etnolingvokulturnoga hrvatskoga naziva. U to vrijeme bilo je malo čudno da su svi u Jugoslaviji i slavistici priznavali hrvatski naziv i proučavali bogatu hrvatsku književnost, povijest i narodnu umjetnost, ali je hrvatska etnolingvokulturna baština morala biti predstavljena pod imenom – jugoslavistika i srbokroatistika. Postojala je primjerice u prvoj Jugoslaviji Katedra za hrvatski ili srpski jezik i književnost, a u drugoj Jugoslaviji – Odsjek za jugoslavenske jezike i književnosti pri Sveučilištu u Zagrebu. Odsjek od ožujka 1995. službeno ima naziv – Odsjek za kroatistiku. Do tada je svaki pokušaj samostalne plovidbe, kao na primjer objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine ili unošenje imena hrvatski književni jezik u Ustav SRH iz 1974. godine, izazivao optužbe za etnolingvokulturni separatizam i različite sankcije. Samostalno razvijanje vlastite hrvatske kulture u sklopu tadanje zajedničke države moguće je bilo samo u „bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda“.

Danas još nema jasne značenjske razdiobe kroatistike od kroatologije pa mnogi poimaju taj pojam kao jedan u širokom smislu te riječi, kao opći izraz hrvatske etnolingvokulture i povijesti hrvatskoga naroda, međutim postoji među njima razlika koju pojedini stručnjaci priznaju ili ne priznaju.

Nazivi kroatistika i kroatologija značenjski se razlikuju. Ime kroatistika prema mrežnomu izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža znači: „naziv za interdisciplinarni sklop proučavanja hrvatske kulture u njezinoj suvremenoj prisutnosti i povijesnoj protežnosti. Jezgreni joj dio tvori bavljenje hrvatskim jezikom i književnosti, obojim u najširem mogućem smislu i čvrsto uklopljenim u opći povijesni okvir i cjelovitu sliku europske kulture (kroatistika). Međutim kroatistika, prema našemu sudu, mora obuhvaćati i hrvatsku folkloristiku, tj. hrvatski folkor, hrvatsku narodnu umjetnost, koja je široko zaobiđena u tom nazivu. Kroatistika je područje hrvatske i istodobno dio slavenske filologije koja proučava hrvatski jezik, književnost i folklor. Kroatistikom se bavi npr. Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje postoji devet katedara, te Katedra za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu pri Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Slični odsjeci i katedre postoje diljem Hrvatske.

Kroatistika ulazi u kroatologiju. U strukovnom, jezikoslovnom smislu možemo uvesti širi naziv – jezikoslovna (lingvistička) ili jezična kroatistika. Bolje se, čini nam se, služiti nazivom jezikoslovna kroatistika nego jezična kroatistika jer se pridjev jezični odnosi na imenicu jezik koji je višeznačan i može se strukovno odnositi ne samo na lingvistiku nego i na anatomiju. Jezikoslovna (ili jezična) kroatistika je skup znanosti o hrvatskom jeziku. Ona proučava povijest hrvatskoga jezika i njegove spomenike; književni (standardni) jezik i njegovo čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječja te dijalekte; hrvatsku onomastiku i etimologiju, funkcionalne stilove hrvatskoga književnoga jezika; nazivoslovni podsustav hrvatskoga jezika itd. Jezikoslovna kroatistika ne obuhvaća samo proučavanje hrvatskoga jezika nego i metodologiju te metode nastave hrvatskoga jezika, njegovu govornu kulturu i komunikaciju Hrvata s drugim narodima. Jezikoslovnom kroatistikom bavi se Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Razred za filološke znanosti HAZU (IHJJ i RFZ većinom se bave upravo hrvatskim jezikom), Odbor za normu hrvatskoga standardnoga jezika HAZU, a prije Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika.

Jezikoslovna kroatistika kao znanstvena disciplina ulazi u sustav kroatistike, a kroatistika u kroatologiju. Kroatologija je širi pojam u koji je, osim kroatistike, uključena hrvatska povijest, etnologija (narodoznanstvo), politologija, sociologija, umjetnost i druge hrvatske humanističke i društvene znanstvene discipline. U tom značenju katkad se rabi i naziv hrvatski studiji. Kroatologijom se bavi Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu koji “ima poziv: istraživati i proučavati hrvatsko društvo, državu, prostor, stanovništvo, iseljeništvo, kulturu, hrvatsko civilizacijsko i povijesno naslijeđe u europskom i općesvjetskom kontekstu; o postojećim znanjima i novostečenim spoznajama poučavati u sustavu visokoučilišne naobrazbe te njegovati hrvatski nacionalni i kulturni identitet” (O nama).

Dakle, kroatistika pripada području filoloških znanosti, a kroatologija širokom interdisciplinarnom području društvenih i humanističkih znanosti. Radi odvajanja i konkretizacije discipline hrvatski jezik u pojam kroatistika možemo uvesti u porabu i naziv – jezikoslovna (jezična) kroatistika koja obuhvaća istraživanje i proučavanje hrvatskoga jezika sa svih aspekta i stajališta njegova funkcioniranja u znanstvenoj i obrazovnoj djelatnosti.

Artur Bagdasarov/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo