M. Stefanov: Ljubavna afera Kine i Njemačke

0

 Usprkos pandemiji, dvije moćne zemlje razvile su novi, vrlo ovisnički odnos

Koliko god ih razdvajala ideologija, koliko god se njemački i europski partneri trudili razdvojiti ih i koliko god se i sami pokušavali izvući iz pretjerano čvrstog međusobnog ekonomskog zagrljaja, toliko je snažna međusobna ekonomska privlačnost Njemačke i Kine. Očito je, čak i u uvjetima snažnog američkog trgovinskog rata kartas Kinom, usporednog američkog trgovinskog pritiska na Njemačku i cijeli EU i rasplamsale ekonomske krize potaknute pandemijom koronavirusa – njemačko i kinesko gospodarstvo jednostavno ne mogu jedno bez drugoga.

Usprkos predviđanjima u početnom razdoblju globalne ekonomske krize, opskrbni lanci Kine prema njemačkom gospodarstvu i pratećim gospodarstvima ostalih članica Europske unije ipak su se održali, jednako kao i njemački izvoz i ulaganja u Kinu. Nije ni čudo jer Kina je zapravo jedino preostalo veliko tržište za njemačku i europsku industriju koje nije pod udarom koronakrize i s njom povezane ekonomske depresije.

Dok se Europa, SAD i cijeli svijet grče u zagrljaju javnozdravstvene krize i njome pokrenute teške ekonomske krize, Kina uredno gura po svome. Peking je uspio održati opskrbne lance svoje robe i industrijskih komponenti prema svojim ključnim izvoznim tržištima, prije svega prema Njemačkoj i Europskoj uniji, uspjevši u velikoj mjeri kompenzirati sve posljedice koronakrize.

Mogućnost rata

Na kineske geoekonomske i geopolitičke opcije zasad velikoga utjecaja nema ni rasplamsali američko-kineski trgovinski rat, kao ni direktne intervencije i prijetnje Washingtona sankcijama prema svima koji posluju s Kinom i tako po američkim procjenama pomažu “kinesku komunističku partiju”, kako već uobičajeno američka politika naziva državu koja je pri UN-u poznata kao Kina.

Ekonomske interese države koja je u cijelom svijetu poznata i priznata pod imenom Kina, osim za američke dužnosnike koji uporno drže da se ta država zove “Komunistička partija Kine”, nije ugrozio ni britansko-američki pritisak u vezi s Hong Kongom ni sve češće razmatranje mogućnosti velikoga i odlučnoga oružanog sukoba između kinacovidSAD-a i Kine u geopolitičkim analizama vodećih američkih i europskih think-tankova. Riječ je, naime, o utjecajnim institucijama, glasnogovornicima i posredno kreatorima vanjskih politika SAD-a i europskih sila. Njihove raščlambe nesumnjivo utječu na ekonomiju i konkretne odluke država i korporacija. Uostalom, u pravilu svako spominjanje mogućnosti rata na određenom području direktno utječe na tamošnje gospodarstvo i ekonomiju. Kapital je plašljiva zvijer koja bježi od sukoba, a oružje i ratovanje voli samo kada na njemu stvara novi profit. U slučaju Kine, javno objavljene procjene o mogućem ratu u koji bi ta država mogla ući posljednjih mjeseci poprimile su gotovo histerične razmjere, tako da onaj tko redovito ne prati američko i europsko nadmetanje i nadmudrivanje s Kinom, a proučavajući sve što je objavljeno u zadnje vrijeme, lako može steći dojam da je rat između Amerike i njezinih saveznika s Kinom u Indo-pacifičkoj regiji zapravo već počeo. Tko bi u takvoj situaciji bio lud razmišljati o ekonomskoj suradnji s Kinom, unapređenju trgovine, a kamoli o ulaganjima. No korporacijski i bankarski svijet ipak ima svoje moćne izvore informacija koji ne nasjedaju prozirnim političkim blefovima.

Kako bilo, kinesko gospodarstvo uspijeva se ne samo održati na površini nego je uz uvažavanje postojećih rizika nastavilo svoju ekspanziju. Za to postoje samo dva moguća objašnjenja. Prvo objašnjenje je verzija zbivanja po kojoj je Kina u cilju zaštite ekonomije potpuno spremno dočekala pandemiju koronavirusa i na nju, za razliku od SAD-a i Europe, odgovorila na učinkovit način. To je, pak, mogla učiniti ili zbog vrhunski organiziranog zdravstvenog sustava i društva u cjelini ili je unaprijed znala kakva se biološka pošast sprema. U tom slučaju teško je izbjeći i sumnje koje američka politika također uporno ističe, a prema kojima je globalna epidemija Covida-19 na ovaj ili onaj način pokrenuta upravo od Kine.

Budući oporavak

Drugi razlog kineske ekonomske otpornosti na globalnu koronakrizu i njezine ekonomske posljedice krije se u nepobitnoj činjenici da je Kina svojim gospodarstvom i ekonomskom snagom stanovništva prešla na sasvim novu, višu razinu geoekonomske i geopolitičke igre. A to je nešto što američku i savezničku politiku mnogo više zabrinjava nego mogućnost da je Kina namjerno ili slučajno pustila u promet virus Covida-19.

Kina je, naime, dosegla ekonomsku razinu razvoja na temelju koje se u trenucima nastanka krize njezino tržište na globalnoj razini iskazalo kao preveliko da bi ga bilo tko pokušao napustiti ili zanemariti. Štoviše, u trenucima merjinkatastrofalnog loma na američkim i europskim prostorima izvozi i ulaganja na kinesko tržište postali su, na žalost mnogih, jedna od uporišnih točaka održanja i budućega oporavka. Njemačka politika, a posebice gospodarstveni sektor i gospodarske komore, nisu skup zalutalih likova sa suspektnim diplomama, nego dugoročno organiziran i postavljen sustav s vrhunskim stručnjacima. Htjela to ili ne, njemačka ekonomija, bez obzira na razilaženja s Kinom u političkim i ekonomskim pitanjima, u današnjim uvjetima procijenila je kako mora održati vezu s kineskom ekonomijom. Njemačka kao najmoćnija europska ekonomija – kao i sve članice Europske unije koje praktički ovise o njoj – jednostavno, zbog opsega izvoznih poslova Njemačke i nastavka globalne ekonomske krize, u ovome trenutku ne mogu raskidati veze s kineskom ekonomijom i pokušavati ograničiti ovisnost o suradnji s njom. Štoviše, jedini trenutni izlaz još je snažnije ekonomsko povezivanje s Kinom.

Njemački pokušaj diversifikacije nabavnih pravaca i preorijentacije s uvoza iz Kine na tržišta drugih azijskih država, prije svih Vijetnama, kao još jedne azijske ekonomije u usponu, jednostavno se pokazao samo djelomično učinkovitim. Ekonomska povezanost s Kinom prevelika je da bi se takav postupak mogao provesti u relativno kratkom vremenu od nekoliko godina. Nitko za njemačke i europske proizvode u ovome trenutku ne može osigurati takvo tržište kakvo može Kina i, dakako, SAD.

Ogromni iznosi

No u odnosu s Washingtonom europska politika još pokušava raspetljati trgovinske sporove sa SAD-om naslijeđene iz mandata predsjednika Donalda Trumpa koji u svojoj ukupnosti predstavljaju čisti trgovinski rat, ako ne po vanjskom izričaju, a ono u svojoj biti gotovo jednak onomu koji SAD vodi s Kinom. Nakon pobjede Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima uslijedili su izljevi bratske ljubavi i uzajamna obećanja obnove dobrih ekonomskih i trgovinskih veza u okviru transatlantske zajednice. Ali, riječi su jedno, a djela drugo. Američke takse na robu iz EuriNjemačke i Europe i dalje su na snazi, a pitanje neobjašnjivog odljeva cjepiva za koronavirus koje je naručila i platila Europska unija prema SAD-u sjena je koja i dalje lebdi nad međusobnim ekonomskim odnosima.

Uz to, gospodarstva sekundarnih država članica Europske unije uporno ne izlaze iz krize i nalaze se manje-više u kontinuiranom padu. Mjere oporavka koje je donijela Europska unija još ne funkcioniraju zbog tromosti državnih administracija, ali i zbog njihove uvjetovanosti ulaganjima u zelenu ekonomiju usporedno s pokušajima izvlačenja iz krize. Lako je moguće da će se u bliskoj budućnosti usporedno spašavanje iz krize i pokušaj tranzicije u zelenu ekonomiju pokazati kao suludi čin.

Kako bilo, Kina je među rijetkim državama u koju je njemački izvoz tijekom 2020. godine ostao na istoj razini kao i prethodne godine, a u 2021. godini čak i porastao. Istovremeno, unatoč krizi, i kineski je izvoz u Njemačku tijekom prošle godine povećan. Kina je postala drugo po veličini njemačko izvozno tržište, odmah iza SAD-a, a ispred Francuske. Prema njemačkom Saveznom statističkom uredu (Statistisches Bundesamt – Destatis), ukupni njemački izvoz tijekom siječnja 2021. bio je u porastu za 1,4 posto u odnosu na prosinac prošle godine, dok je uvoz pao za 4,7 posto. Ukupni njemački izvoz u siječnju 2021. godine iznosio je 98,1 milijardu eura. No, u odnosu na siječanj 2020. godine, prije započinjanja koronakrize, njemački izvoz je 8 posto manji. Dok ukupni njemački iznos pada, izvoz na kinesko tržište u siječnju 2021. godine porastao je za 3,1 posto u odnosnu na siječanj 2020. godine. U istom razdoblju njemački izvoz u SAD pao je za 6,2 posto, a izvoz unutar Europske unije prema drugim članicama u siječnju 2021. godine pao je za 6 posto u odnosnu na siječanj prošle godine. Kinesko tržište pokazalo se jednim od ključnih oslonaca njemačkog izvoznog gospodarstva u trenucima krize ili, kako je to jednostavno iskazao jedan od vodećih ljudi konzultantske mreže Ernst & Young Global Limited, “rapidni kineski oporavak bljesak je sreće, posebice za njemačke tvrtke”.

Rast izvoza

Udio poslovanja s Kinom u ukupnim aktivnostima njemačkih tvrtki slijedom pokrenutog trenda i “sretne okolnosti” brzog kineskog izvlačenja iz krize i dalje raste. To se posebice odnosi na tvrtke njemačke automobilske industrije, koje su ne samo zadržale proizvodne kapacitete u Kini nego su u Kinu preselile i svoje istraživačke i razvojne aktivnosti. U prosincu prošle godine Volkswagen je tako otvorio razvojni centar za e-mobilnost u kineskom Hefeiju, gradu od gotovo 8 milijuna stanovnika, administrativnom i financijskom središtu pokrajine Anhuije. Volkswagen je jedan od pet kompanija izlistanih na DAX-u za koje je Kina postala najveće pojedinačno tržište, veće od domaćeg, njemačkog tržišta. Volkswagen u Kini ostvaruje 41 posto svoje ukupne prodaje. Nakon njega slijedi BMW, koji u Kini ostvaruje 32 posto svoje ukupne prodaje, a potom Daimler sa 29 posto od svoje ukupne prodaje.

Daimler je tijekom prošle godine, unatoč koronakrizi i ogromnom padu prodaje automobila na europskom i Rastameričkom tržištu, ostvario dobit od oko 4 milijarde eura, što uvelike duguje porastu od gotovo 12 posto prodaje u Kini. Nakon automobilske industrije njemačka industrija poluvodiča svoj opstanak u doba ekonomske krize duguje kineskom tržištu. Tako njemački elektronički div Infineon s gotovo 50.000 zaposlenih 39 posto svoga prometa ostvaruje u Kini, a u Njemačkoj samo 11 posto. Kineski udio u prometu Siltronica iznosi 27 posto, a u Aixtronu čak 59 posto. I ostatak njemačke industrije u doba zdravstvene i ekonomske krize pokušava preživjeti poslovanje s Kinom, pa tako Adidas 22 posto prometa ostvaruje u Kini, Puma 16 posto, Bayerov Covestro 19 posto, Knorr Bremse 17 posto, a industrijski div Siemens čak 14 posto svoga ogromnoga prometa ostvaruje u Kini.

Većina njemačkih tvrtki, usprkos očito neuspjelom planu smanjenja njemačke i europske ekonomske ovisnosti o Kini, ne napušta Kinu, poglavito ne one koje u Kini proizvode robu za kinesko tržište. Takve tvrtke, prema izvješćima Europske trgovinske komore u Kini (European Chamber of Commerce in China), koja, indikativno, ima središnjicu u kompleksu njemačke Lufthanse u Pekingu i urede u ključnim kineskim gospodarskim središtima – Nanjingu, Šangaju, Šenjangu, Tijanjinu, te posebne odjele za južnu i jugozapadnu Kinu, upravo obrnuto – jačaju svoju prisutnost na kineskom tržištu. Ono sa svojom 1,4 milijardom potencijalnih kupaca premašuje ukupni zbroj stanovništva EU-a od oko 450 milijuna i SAD-a od oko 330 milijuna. Činjenica je da europske tvrtke veliki dio svoje dobiti duguju poslovima s Kinom. Prema Europskoj trgovinskoj komori u Kini, čak 39 posto europskih kompanija koje djeluju u Kini i koje su članice komore, pa za njih postoje nedvojbeni podaci, postiglo je rast prodaje i do 20 posto.

Utjecaj SAD-a

Nastavak jačanja njemačke i europske ekonomske suradnje s Kinom, što se pokazalo jednim od ključnih instrumenata izvlačenja iz ekonomske krize i održanja njemačkih divovskih izvoznih poslova o kojima, ruku na srce, Geopolitikaovisi opstanak ne samo njemačkoga gospodarstva nego i dostojanstveno preživljavanje većine članica Europske unije, osigurano je načelnim dogovorom o sveobuhvatnom sporazumu o ulaganjima (CAI) sklopljenim između Europske unije i Kine 30. prosinca 2020. godine. Njime se Kina obvezala da će ulagačima iz Europske unije omogućiti znatno veći pristup svojem tržištu nego prije. Prema predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, postignuti “sporazum europskim ulagačima omogućio je dosad nezabilježen pristup kineskom tržištu te posljedično rast naših tvrtki i otvaranje novih radnih mjesta“.

Njemačko i europsko poslovanje s Kinom donosi još jednu prednost – smanjenje pritiska američke politike na njemačko i europsko gospodarstvo. Nepobitna je činjenica da SAD i dalje pod novom administracijom na diskretniji i odmjereniji način nego prije ipak pokušava otkloniti ili barem umanjiti postojeći suficit trgovinske razmjene u korist Njemačke. Realno je očekivati da će se takva američka politika i dalje nastaviti i da će Njemačka, a time i Europska unija, biti prisiljena u izvjesnoj mjeri uravnotežiti svoju trgovinsku bilancu prema SAD-u. Tim prije što je SAD ključni njemački i europski vojni i politički saveznik pa se popuštanje na području ekonomije i usklađivanje interesa podrazumijeva. No to s druge strane ima svoju konkretnu financijsku cijenu. Mogućnost rasta ekonomske suradnje s Kinom, uza sve političke i ekonomske prepreke i zamke koje to sa sobom nosi, sljedećih godina ostat će, stoga, važan ekonomski sigurnosni ventil i instrument održanja njemačke i europske ekonomske moći.

Mario Stefanov/Geopolitika/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara