Šiljo: Hrvatska kao smrdljiva P-P-štala, traži se Heraklo
Vrijeme:7 min, 1 sec
Svi oni dakle pušu u isti rog. I dok bismo se mi morali svim silama i sa svim svojim znanjima i umijećima baviti političkom-pravosudnom (P-P), gospodarskom, zdravstvenom, obrazovnom, prehrambenom, turističkom,
financijskom, međunarodnom, sigurnosnom, znanstvenom, kulturnom, institucionalnom, informativnom, promidžbenom i drugom problematikom i svim tim prevažnim sadržajima, kako bi ova država i ovaj narod nekako isplivali, opstali i svoju kuću doveli u red, takvi nas uporno i ustrajno provociraju i bacaju nam u lice svoje petarde. Stalno neke novo-stare petarde, sumporno-smrdljive prskalice, bljeskalice koje nas zasljepljuju i odvlače nam pozornost s onoga što je naš primarni interes. A naš primarni interes prije svega je: stvaranje političke opcije nasuprot onima koje su Hrvatsku pretvorile uvelike u smrdljivu štalu i njome upravljaju. Opcije građene od zdravog temelja. Koja će obaviti ono isto što je obavio Heraklo kada je da bi dobio ljepoticu morao obaviti „nemoguću misiji“ – raščistiti goleme štale arogantnog Augija, svoga budućeg punca.
Zagreb – Vidikovac, 24. ožujka 2021.
„Vidimo kakvo je HDZ-ovo pravosuđe, to je Šeksovo pravosuđe, to je ekipa koja razara ovu zemlju i protiv toga ću se boriti“, rekao je danas i mnogo toga drugoga i pogrdnoga aktualni predsjednik hrvatske države. On je u sve žešćem prijeporu i ružnoj svađi s Ustavnim sudom, s Vladom, sa saborskom većinom i s HDZ-om.
Prepustimo sve njih njima samima! Neka se „raskusuravaju“, kako se to počesto govorilo u doba socijalističkog titoizma, a koji nikada nije ni umro iako su titoistička država i njegov komunistički sustav raspali i propali. Prepustimo ih da sami među sobom rješavaju ono što su ili svatko (HDZ, SDP) na svoju ruku ili zajednički činili mijenjajući Ustav te donoseći odluke na razini Vlade, Sabora i drugih državnih tijela.
Osovina HDZ-SDP i baština neumrlog titoizma
Osovina HDZ-SDP usuglasila je naime još krajem 1990-ih i izborni sustav, tako da sebi osigura monopol na vlast, a otad je uglavnom složno popunjavala i Ustavni sud svojim političkim kadrovima, dok je na razini sudbene vlasti i pravosuđa (osobito državnih odvjetnika!) manje-više održavala neslavni kontinuitet. S tom razlikom da bi SDP-ova vlast po kratkom postupku (s)micala čim bi se domogla Markova trga „desne“, dok HDZ-ova vlast u pravilu ne bi (s)micala „lijeve“, osim kada se koga svoga moralo zbrinuti na važnoj i dobro plaćenoj dužnosti.
U takvu djelovanju puhali su i jedni i drugi u istu, neojugoslavensku i neokomunističku, a dijelom i neoudbašku i neokosovsku kadrovsku i političku tikvu. U tikvu kontinuiteta. Pritom se stalno svađajući kako bi jedni uza se mobilizirali tzv. antifašiste, apatride i liberale, a drugi tuđmaniste, domoljube i konzervativce (=katolike). A one koji bi iskočili iz zadanih „ladica“ (npr. državnog odvjetnika Radovana Ortynskog, koji je čini se pokrenuo ozbiljne istrage protiv mafijaških organizacija) i jedni i drugi poslali bi zauvijek „u legendu“, tj. u zaborav i nevažnost. I ne samo da bi ga poslali, nego bi mu se i za vrijeme obavljanja dužnosti i poslije toga događale svakojake neugodnosti, palež vikendice, tvorni napadi i slično.
A i oni koji su se žestoko svadili i sukobljavali znali su se opet „nalaziti“. Pašalić se je početkom 2000-itih „našao“ u nekoj podsljemenskoj vili, a Šeks je koju godinu poslije toga predao u ime Hrvatskog sabora najviše državno odličje Stjepanu Mesiću, s kojim je u nekim prijašnjim godinama bio u odnosu psa i mačke. „Pomirba“!
Bilo kako bilo, kod prijepora Milanovića – koji hoće na mjestu šefice vrhovnog suda osobu alergičnu na HOS-ov pozdrav, na Thompsona i na hrvatske tobožnje ratne zločince i „fašiste“ – sa spomenutim subjektima u pitanju (ne)ustavnosti i (ne)zakonitosti predlaganja novog predsjednika Vrhovnog suda pokazuje se sva bijeda domaćih političkih „elita“. Točnije rečeno: pokazuje se sva bijeda, uzurpacija i monopoli političkih „oligarhija“ (=vladavine najgorih).
P-P: politika i pravosuđe kao rak-rana hrvatskoga društva i hrvatske države
Kako god na sve to gledali i odakle god krenuli, dolazimo do P-P-a: politike i pravosuđa kao rak-rane hrvatskoga društva i hrvatske države. Koliko god sve bilo mutno, usmrđeno, uskomešano, nerazvidno, zamršeno i svakakvo, tandem P-P dominira nad svime. Uz to stoji i silno vlasništvo koje su odabranici preuzeli uz pomoć P-P-a, otuđili od naroda, pa ili njime ostvaruju enormnu moć u društvu, ili ga prodaju u vlasništvo strancima. Ili se dogodilo što i Agrokoru i njegovu vlasniku.
Trenutno se, i zaslugom borbe za funkciju predsjednika Vrhovnog suda i zaslugom Mamićeva prokazivanja stanja u sudačkom staležu, otkriva kakvu sudbenu vlast, kakvih ljudi imamo među sudcima i kako sudbena vlast funkcionira, tko zna u kojoj mjeri i u kojem postotku. I prethodno i sada (na primjer na neistraživanju zločina, na neotkrivanju i nekažnjavanju zločinaca agresorske vojske i pripadnika paravojnih formacija) otkriva se kakva su nam državna odvjetništva, a i što se (primjer Kajkić) događa u tim stvarima u policiji, kao dijelu izvršne vlasti.
Prašine u oči, kosti pred noge
Za to vrijeme, svaki tjedan najmanje pokoji put, baca nam se druga prašina u oči, bacaju nam se oglodane i neoglodane kosti pred noge – kako bismo se masovno njima bavili i bili zaslijepljeni kojekakvim drugim temama. Te Pupovac, te Jeckov, te Porfirije, te antifašisti, te NDH, te ustaštvo, te „udruženi zločinački pothvat“, te „krivnja“ predsjednika Tuđmana, te afere, te problematizacije hrvatskog jezika, te kurikul, te afere na sveučilištu, te koronska potrebna i nepotrebna panika i antivakseri, te skandali, te crna kronika, te stranačka i političarska prepucavanja, razne „zvijezde“ i njihova prepucavanja, ili napuhivanje odabranih umrlih do neba…. Samo da se pozornost skrene s bitnih pitanja hrvatskoga društva i države. A ta su pitanja ponajprije P-P, a zatim brojna druga koja odatle proizlaze.
Trideset godina (formalno) demokratske i nešto manje godina nezavisne i cjelovite Hrvatske očito je razdoblje u kojem se – nakon epskog i junačkog i požrtvovnog razdoblja (u kojem su dakako nepopravljivi žmugleri i srebroljubci i vlastohlepci i pokvarenjaci i psihopatski i po zadatku grabežljivci grabili za sebe dok su drugi ginuli, stradavali i na druge načine trpjeli odnosno borili se za opće dobro) – Hrvatska se sve više pretvarala u smrdljivu močvaru. U kojoj se sve više u mulj tonemo, a od smrada se gušimo.
Porfirije dirigira, Klasić „svira“
Pritom se ne smije smetnuti s uma da protivničke i neprijateljske snage rade na tomu da se ostvare ciljeve posve suprotne našima. One iskorištavaju ovaj smrad i ovaj političko-pravni i drugi nered, ovu eroziju morala i odgovornosti i urušavanje institucija i srozavanje vodećih ljudi u njima, nastojeći ostvariti neku drugu, posve nehrvatsku i protuhrvatsku „agendu“.
Najnoviji je primjer povezanosti i sinkroniziranosti takvih snaga to što se događalo krajem prošlog tjedna i što se nastavilo danas. U petak je u Dnevniku HTV-a gost bio srbijanski, svetosavski patrijarh Porfirije, u subotu je Večernji list (u kojem posredno vlasnički udjel imaju vlasnici iz Srbije, istako tako kao i u televizijama kao što su N1 ili Nova TV) objavio velik intervju sa srbijanskim političarem, dužnosnikom i bivšim glasnogovornikom Slobodana Miloševića, socijalistom Ivicom Dačićem, u nedjelju je dr. Ivo Goldstein gostovao kod Ace Stankovića u NU2 te se protiv bl. Alojzij Stepinca pozvao na nekakva pisma koja da je ovaj pisao papi Piju XII., a danas je na ljevičarskom portalu net.hr dr. Hrvoje Klasić objavio izvatke iz tih navodnih pisama na koja je Porfirije aludirao.
Dakle, Porfirije dirigira, a „hrvatski povjesničar“ Klasić pod njegovom palicom „svira“.
Novo-stare petarde, sumporno-smrdljive prskalice, bljeskalice…
Svi oni dakle pušu u isti rog. I dok bismo se mi morali svim silama i sa svim svojim znanjima i umijećima baviti političkom-pravosudnom (P-P), gospodarskom, zdravstvenom, obrazovnom, prehrambenom, turističkom, financijskom, međunarodnom, sigurnosnom, znanstvenom, kulturnom, institucionalnom, informativnom, promidžbenom i drugom problematikom i svim tim prevažnim sadržajima, kako bi ova država i ovaj narod nekako isplivali, opstali i svoju kuću doveli u red, takvi nas uporno i ustrajno provociraju i bacaju nam u lice svoje petarde. Stalno neke novo-stare petarde, sumporno-smrdljive prskalice, bljeskalice koje nas zasljepljuju i odvlače nam pozornost s onoga što je naš primarni interes. A naš primarni interes prije svega je: stvaranje političke opcije nasuprot onima koje su Hrvatsku pretvorile uvelike u smrdljivu štalu i njome upravljaju. Opcije građene od zdravog temelja. Koja će obaviti ono isto što je obavio Heraklo kada je da bi dobio ljepoticu morao obaviti „nemoguću misiji“ – raščistiti goleme štale arogantnog Augija, svoga budućeg punca.
Šiljo/Hrvatsko nebo
