Pripravljajte se poduprijeti novo oslobođenje!
Vrijeme:3 min, 22 sec
Kad čovjek razmišlja o tomu tko je sve „sapunao dasku“ pokojnom hrvatskom predsjedniku F. Tuđmanu dok je bio živ, i tko ga sve napada sada kad je mrtav, neke stvari trebale bi mu „sinuti“, ako nisu dosad. I jednima i drugima valja pridružiti sve one koji se licemjerno i koristoljubivo danas pozivaju na F. Tuđmana kako bi prikrili svoju očitu nevjeru, sve one koji bespolnički šute kako ne bi sebi ugrozili političke, materijalne i druge koristi, sve one koji ravnodušno gledaju kako nam demontiraju državu i sve one „legalne“ i ilegalne kriminalce raznih profila.
Zdravko Gavran svojedobno je napisao knjigu „Kako su rušili Tuđmana“, što mu mnogi ne samo antituđmanisti, nego i „tuđmanisti“ nisu oprostili do danas. Netko bi mu morao prišapnuti da je sazrjelo vrijeme za još jednu knjigu; naslov bi mogao biti: „Kako su rušili Tuđmanovu baštinu“. Uza sve opravdane i neopravdane kritike „lika i djela“ pokojnog predsjednika, jedno je sigurno: Tuđman je bio i ostao simbol hrvatske države. Odatle logički proizlazi da su ondašnji i sadašnji „detuđmanizatori“ rušitelji hrvatske države, bez obzira na to jesu li to činili ili čine iz političkog neprijateljstva ili osobnog rivaliteta, iz nevjere ideji hrvatske države i koristi domovine ili iz koristoljublje, kukavištva ili ravnodušnosti. Tu Tuđmanovu pozitivnu baštinu – ideju hrvatske državnosti i samu hrvatsku državu koja se na toj ideji utemeljila i izgradila – nisu doduše još srušili. Ali su opasno uzdrmali i oslabili njene temelje.
A tko ih je uzdrmao i oslabio? Svi Tuđmanovi nasljednici i svi Plenkovićevi prethodnici, i sam Plenković i njegova srpsko-hrvatska koalicija, koji su samo posljednja karika u tom već dugom lancu tijekom posljednje dvadeset jedne godine. Svima takvima nijedna se stranka, koalicija, političar prve klase ili referendumska inicijativa nisu uspjeli frontalno ni artikulirano suprotstaviti. Nitko nije uspio ustrojiti neo-tuđmanističku alternativu. Dok protu-tuđmanističke, neojugoslavenske, udbomafijaške, monopolističke, prosrbijanske, „antifašističke“ snage i inicijative jedna drugu prestižu i jedna se s drugom nadmeću. Do sada! Istina, bilo je vrijednih pokušaja, ali su negdašnji rušitelji uspješno eliminirali stvarne i potencijalne protu-rušitelje. Pritom su kombinirali stare partijske i nove liberalno-demokratske metode, pri čemu su se sve nabrojene snage umreživale i povezivale u jedno, i to u „kozaračko kolo“.
Piše mi prijatelj: „Mi u Hrvatskoj (i BiH) imamo više negoli što je Tuđman mislio – 25 posto jugovića. Jer jugovići su i svi oportunisti i svi uhljebi (od… do Medveda) i svi konformisti i prikriveni orjunaši, kriptočetnici, razni jebivjetri… da ne velim ‘generali’, ‘oporbenjaci’ na plaći, guzičari, politički obrtnici – sva govna koja si prosječan Hrvat može zamisliti – sve je to umreženo i u istu ‘frulu duva’.“ Ovome što je napisao prijatelj još valja dodati nimalo nezanemariv „međunarodni faktor“, koji podupire sve nabrojene i pritom „u istu frulu puše“.
Nastavlja prijatelj: „Bolje je imati svakih šest mjeseci izbore negoli ovo trpjeti! A tko će preuzeti vlast, nije pitanje prvoga reda. Već je, s naše pozicije, pitanje prvoga reda da se ne slažemo i ne prihvaćamo Hrvatsku kao mini-jugoslaviju.“
Tomu što je napisao prijatelj nije potrebno dodati ništa. Nego samo to malo pojasniti. Temelji su dakle uzdrmani i potrebno je ponovo ih učvrstiti. Traže se „težaci“. Nisu „težaci“ samo oni koji rade teške fizičke poslove, nego i sve druge poslove, od kirurga do tete u vrtiću, od… do … dok oni, uzdrmavatelji i samih temelja, vladaju. Svi mi „težački“ radimo, za njih! Svi smo mi „težaci“! Organizirajmo se već jednom i uzmimo sudbinu Hrvatske u svoje ruke. Dok je sudbina Hrvatske u njihovim rukama, loše nam se piše i mogli bismo se vratiti onamo odakle smo jedva umaknuli.
Dokazujmo da nas Hrvatska životno zanima! Realnost je u ovom trenutku to da Hrvatska zanima nas malobrojne, dok većina ima neposredne životne i druge „prječe“ brige pred očima. Vas, dragi čitatelji, i mene, da, Hrvatska zanima, i to životno. Ali koliko god malobrojni bili, Božjom milošću i uz Marijinu pomoć, možemo mnogo napraviti, više nego što nam se čini. Dolaze vremena kad ćemo morati još jednom dokazati da smo dostojni svoje države. I hoćemo, dokazat ćemo! Pripravljajte se poduprijeti novo oslobođenje!
(MO)/Hrvatsko nebo
