Potrebno je mnogo više za stvarni obrat!

0

 

U petak 19. ožujka 2021. patrijarh SPC-a Porfirije poručio nam je iz “katedrale duha” („H“TV), memorandumski nadahnut, da je on „patrijarh Beograda, Zagreba i Ljubljane, Srba, Hrvata i Slovenaca” („u šali“), da u rukama ima pisma „koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su duboko problematična” i da Jasenovac, ali i svako drugo mjesto koje ima takav karakter, moraju biti „oslobođeni svake vrste politizacije“, jer da je politizacija takvih mjesta „zloupotreba onih koji su jedanput nedužno izgubili svoje živote“. 

Porfirije nedvojbeno priziva Kraljevinu SHS, „proširenu Srbiju“. Poziva se na krivotvorena ili nepostojeća Stepinčeva pisma. Za SPC „prije će Sava poteći uzvodno nego Stepinac postati svetac“. Nastoji održati neodrživ mit o Jasenovcu. Za SPC, „politizaciju“ Jasenovca ne provode Srbi, nego živi i mrtvi „revizionisti“ (F. Tuđman – B. Bušić, S. Razum – I. Vukić…). Ali on na „progresivan“ način propovijeda i provodi Memorandum 2 SANU. Neće reći „Srbi svi i svuda“ ili „Svi Srbi u jednoj državi“, nego kaže „da su Srbi i Hrvati jedan narod“ (u Lisinskom 13. veljače 2018.). Računa na svoj „Božji narod“, na jugoslavenske „antifašiste“ (ma gdje bili) i na „progresivne“ globalističke snage od Vatikana do Washingtona, „i šire“. 

U subotu 20. ožujka sa stranica „Večernjeg lista“ Porfirija je nadopunio predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić, poručivši kako se „još uvijek u Zagrebu i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije govori kako Srbija i dalje kroji projekt velike Srbije i ponovno stvaranje Jugoslavije. Ja vam kažem – Jugoslavije više nikada neće biti“. No odmah je zatim dodao kako je „inicijativa predsjednika Vučića za uspostavljanje jedinstvene ekonomske zone na Balkanu (mini-Schengen) najvažniji regionalni projekt u posljednja dva desetljeća“. 

Dačić povrh toga reče da se „još uvijek u Zagrebu i u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije govori kako Srbija i dalje kroji projekt velike Srbije i ponovno stvaranje Jugoslavije. Ja vam kažem – Jugoslavije više nikada ne će biti“. Ali nije rekao da velike Srbije više nikada ne će biti. Istaknuo je i Vučićevu inicijativu za uspostavu jedinstvene gospodarske zone na Balkanu, dakle isto ono što je demokratska administracija B. Clintona, jako zastupljena sada i u administraciji J. Bidena, pokušala nametnuti nakon daytonskog „mira“: da se počinje razgovarati u uspostavi gospodarskih veza i o postupnom stvaranju šireg, pa i političkog okvira. 

U nedjelju 21. ožujka povjesničar Ivo Goldstein, opet iz „katedrale duha“ („H“TV), poručio nam je da Franjo Tuđman „nije hrvatski nacionalni velikan jer je izabrao nacionalizam, razvijao kult države i pronosio govor mržnje“. I da je Tito „velika povijesna ličnost“, da „nije bio jugonacionalist“ i da je „promicao bratstvo i jedinstvo“. 

Na Goldsteinove poruke nije vrijedno trošiti riječi, on je uključen u ovaj kratak osvrt samo kao predstavnik onih na koje u Hrvatskoj računaju i SPC i Srbija. 

Bilo je nekih reakcija na poruke koje nam iz „naših“ medija odaslali Porfirije, Dačić i Goldstein. No sve je to u političkom smislu premalo, potrebno je mnogo više za stvarni obrat. Trebamo vladu koja ne će biti srpsko-hrvatska, nego hrvatska (čime nisu isključeni ni Srbi ni drugi manjinci, ali ni uključeni samo zato što su Srbi ili drugi manjinci), i to što prije; trebamo Crkvu koja ne će u političko-ideološkom smislu biti Strossmayerova, nego Haulikova i Stepinčeva, a prije svega Kristova, otporna na besputne „ekumenske“ direktive iz Vatikana; trebamo narod koji ne će prosvjedovati samo zbog mjera protiv koronavirusa, nego i protiv pokušavanog poništavanja onoga što je hrvatski narod s teškim mukama i velikim žrtvama ostvario 1990-ih, i koji će pristati uz malobrojne koji se riječima i djelima pokušavaju suprotstaviti onomu što nije dobro za narod. 

 

(MO)/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara