Karamarkovo političko uništenje

Učeniji i upućeniji kažu da izvorni prijevod poznate izreke Marka Porcija Katona glasi – Zahtijevam da se Kartaga uništi! No za ovu priču, važnije je znati da je „Biser Sredozemlja“ sravnjen sa zemljom.

Čiji je to bio glas koji je zaiskao Karamarkovo političko uništenje, iako smo ga čuli, nama, običnim smrtnicima, nije bilo dano razabrati… Ah, te teorije zavjere i duboka država…

Tijekom radnoga vijeka dostatno sam se nagledao i naslušao „pravnih bisera“… Da sam ih, kojim slučajem, skupljao i rangirao, pa im pridodao i one koji me prosvijetliše „u miru“, od dvadesetak probranih i odabranih, odluka Povjerenstva o sukobu interesa (Povjerenstvo) od 15. lipnja 2016. godine, sigurno bi bila među prvih pet bisernih pravnih umotvorina. A imaju li se u vidu njezini učinci i odjeci, posebice tvorci, odnosno tijelo koje ju je umotvorilo i dubina glasa kojim je zaiskana, mogla bi zauzeti čak i drugo mjesto. (O prvom mjestu u jednoj, posve drugoj priči).

Proljeće je, ljeta Gospodnjega 2016. Hrvatska živi u iščekivanju odluke Povjerenstva u predmetu Tomislava Karamarka, prvoga potpredsjednika Vlade RH. Hoće li ili ne će biti u sukobu interesa – pitanje je svih pitanja. Stanje su do usijanja dovodili prevladavajući, pisani i elektronički mediji. I, država se zatresla! Povjerenstvo je odlučilo – Tomislav Karamarko u sukobu je interesa! „Povjerenstvo donijelo odluku o medijski najistaknutijoj aferi aktualne vlasti“, vrištali su naslovi „neutralnih“ medija. Karamarka odstrijeliše bez ispaljenoga metka! Kao metak za odstrjel poslužila je njegova tvrdnja da u arbitraži koja se vodi između RH i MOL-a „ne stojimo dobro“. Njegov prijedlog za povlačenjem RH iz te arbitraže, B. Petrov, predsjednik Mosta, nazvao je izdajničkim činom. Nažalost, Karamarkova tvrdnja o tomu da u arbitraži ne stojimo dobro, pokazala se potpuno točnom! Što je to „potencijalni sukob interesa“, pitali se mnogi obični smrtnici. Mahom oni koji ne raspoznaju dobro glas „Marka Porcija Katona“.

Priznajem, odluka kao takva, nije pobudila moj interes. Bila mi je očekivana. No sasvim slučajno, više se ne sjećam, na (H)TV- u ili možda u nekoj radijskoj emisiji, čuo sam kako netko od članova Povjerenstva objašnjava poradi čega „sukobljeni s interesima“ nema pravo na pravnu zaštitu protiv Odluke Povjerenstva…“ Iako je bio u sukobu interesa, nije mu izrečena kazna, pa se nema pravo ni žaliti, zapravo, nema se na što žaliti“! Bože svemogući, čujem li ja to dobro? Potom sam, po prvi put, pročitao desetak članaka Zakona o sprječavanju sukoba interesa, poglavito onih koji propisuju ovlasti Povjerenstva, sankcije koje Povjerenstvo može izreći za povrjedu odredaba Zakona te koju pravnu zaštitu imaju dužnosnici kojima su sankcije izrečene. Dostatno. Pronašao sam Odluku, pročitao uvod i izreku, vidio da odlukom nije izrečena kazna propisana zakonom, da se u pouci o pravnom lijeku određuje – „Protiv ove odluke ne može se pokrenuti upravni spor“ (obrazloženje od 20 stranica nisam ni čitao). Za svaki slučaj, još jednom sam pročitao iste zakonske odredbe i…ostao bez teksta. Zaista, od komunista nestručniji, a ponekad i opasniji, mogu biti samo neokomunisti.

Čudna neka „zvjerka“, to Povjerenstvo. Svojoj predsjednici Da-liji „dalo je ime“ i proguralo je u visoku politiku, a iz politike izguralo najmoćnijega političara u državi.

Nazivao sam neke od prijatelja i uvjeravao ih da je „iz aviona“ vidljiva nezakonitost odluke Povjerenstva… Otužno je bilo danima, tjednima, pa i mjesecima slušati predsjednicu Povjerenstva kako javno prosipa umotvorstvo i objašnjava razloge poradi kojih je „Kartagu“ trebalo razoriti… Sve je „neteoretičare zavjere“ uvjerila da je odluka kojom je „razorila“ sukobljene interese, za RH, ako ne važnija, onda barem toliko važna koliko i vojno – redarstvena operacija Oluja. U tomu su je slijedili i ini „pravni stručnjaci“.

Bio sam uvjeren da će se pravna umotvorina Povjerenstva srušiti kao kula od karata, već na prvom propitivanju. Međutim, Upravni sud u Zagrebu potvrdio je odluku Povjerenstva! Zovu me prijatelji koje sam uvjeravao da odluka sigurno „pada“… Ali, postoji i Visoki upravni sud… tješim, više sebe, nego prijatelje. No, opet se provedoh kao bos po trnju… Visoki upravni sud potvrdio je presudu Upravnoga suda…A iz medijske artiljerije pucalo se na sve strane… do kasno u mrkle, prosinačke noći, ljeta Gospodnjega 2017.

Onda potiho, skoro krišom, Odlukom od 02. srpnja 2019. godine, Ustavni je sud ukinuo presude Visokoga upravnoga suda i Upravnoga suda u Zagrebu te predmet vratio Upravnom sudu na ponovni postupak. Nadugo i naširoko, obrazloženo je sve što je u odluci Povjerenstva i sudskim presudama nezakonito, a što je „teoretičarima zavjere“ i iz aviona bilo vidljivo…

Iz obrazloženja odluke Ustavnoga suda i pravnim je laicima razvidna ostrašćenost svih sudionika u „razaranju Kartage“. Naime, osim ukazivanja na počinjene nezakonitosti u konkretnom slučaju, u obrazloženju su ponovljeni naputci dani istim „razaračima“ u više njihovih prethodnih odluka. Stoga se razloga teško može povjerovati da je „prekomjerno granatiranje“ „Crnoga Marka“ posljedica slabe obučenosti, odnosno, pravnoga neznanja. (Teško je povjerovati da i tada nisu znali da su odluke i rješenja Ustavnoga suda obvezatne i da ih je dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba, što su, kao, doznali tek ovih dana).

„Ustavni sud primjećuje da upravni sudovi nisu s dostatnom pozornošću razmotrili prigovore tužitelja i nisu se očitovali na prigovore iznesene u tužbi i žalbi već su formalistički i nekritički prihvatili teze i zaključke Povjerenstva bez preispitivanja kakvo nalaže Zakon…“, samo je jedan od brojnih, pobijajućih navoda iz dugog obrazloženja Odluke Ustavnoga suda.

Početak je veljače, ljeta Gospodnjega 2021. Hrvatska se ponovno zatresla. Doduše, ne kao 2016. kada je Da-lijino Povjerenstvo razorilo Karamarka. Već, tek toliko da „upućena i stručna“ javnost dozna za presudu Visokoga upravnoga suda kojom je usvojena žalba M. Bandića, poništena odluka Povjerenstva te presuđeno da on nije bio u sukobu interesa. U bitnomu, za poništenje odluke Povjerenstva i u ovom slučaju navode se razlozi koji su „teoretičarima zavjere“, zaista, vidljivi iz aviona. Neovisno o tomu, čiji je duboki glas zaiskao ovu presudu, ona je rijetka lasta koja je preletjela iznad hrvatske pravosudne baruštine. No, nisu je takvom vidjeli mnogi od političara u Hrvatskoj kao ni prevladavajući, jugohrvatski mediji. Naprotiv. Zapucalo se po njoj iz svih raspoloživih oružja i oruđa.

Nije moguće ne uočiti predvodnički Jutarnji i perjanicu mu Slavicu Lukić Pupovac. „Sud drastično smanjio ovlasti Povjerenstva“, „Ovlasti Povjerenstva biti će okljaštrene“, vrišti Slavica. A GONG više nikomu u Hrvatskoj ne vjeruje, pa pomoć traži od „Specijaliziranoga antikorupcijskoga tijela Vijeća Europe“, poručujući mu da Povjerenstvo ne smije biti uništeno! Uključuje se i (H)TV…“Sud drastično smanjio ovlasti Povjerenstva, ukida se trećina donesenih odluka…Presuda bi mogla imati dalekosežne posljedice…“ „Ostane li ova presuda na snazi, prestat će borba protiv korupcije, pouzdajemo se jedino u DORH i izvanredni pravni lijek“, zdvojno zapomaže nova predsjednica Povjerenstva. Pomalo sramežljivo napominju neki da bi ta presuda mogla koristiti A. Plenkoviću, M. Dalić, D. Bernardiću, G. Mariću i još nekima… I, sve bi to bilo podnošljivo. Ali, ta bi odluka mogla koristiti i T. Karamarku, otkrivaju i zabrinuto izvješćuju vrli jugonovinarski istraživači.

Hajka se zahuktava, posebice s lijevoga krila tzv. ljevice u Hrvatskoj. Zavladao veliki strah da će se bez Povjerenstva teško razarati mogućega, novoga promicatelja rasvjetljavanja ljudi i povijesti u Hrvata. Ubrzo su jugohrvatski istraživački novinari otkrili krivca za uništavanje Povjerenstva. A tko bi to drugi mogao biti, nego – „Crni Marko“! Nije li dokaz tomu to što se Visoki upravni sud koji je poništio odluku Povjerenstva pozvao na odluku Ustavnoga suda kojom je pogodovano Karamarku, „mudro“ zaključuju svi kojima je pri srcu Povjerenstvo i „Banija“. Da su bili „u pravu“, postalo je razvidno ovih dana kada je Upravni sud u Zagrebu poništio „bisernu odluku“ Povjerenstva iz 2016. godine. Odluku koja je „bacila s Mosta“ i iz politike Tomislava Karamarka.

Nisam vidio niti jednu medijsku objavu koja bi žalila Karamarka poradi svega što su mu „podarili“ neki Porcije, Povjerenstvo, upravni sudovi i dvije stranke. Jedna, „koja nije (tada) smjela biti taocem jednoga čovjeka“ i druga – koalicijska. Uostalom, nije ni zaslužio razumijevanje niti suosjećanje. Obećavao nam je prosvjetljenje, iliti lustraciju, a ono se u Hrvatskoj pomno provodi još od ljeta Gospodnjega 2000.

Vjerujem, puno toga još će se otkriti u svezi s političkim odstrjelom T. Karamarka te arbitražom između Republike Hrvatske i MOL-a. Kad – tad… Unatoč gromoglasnoj šutnji koju je, o bitnomu iz ove priče zaiskao, a tko bi drugi, – „Marko Porcije Katon“.

Marijan Kajmak/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo