A. Bagdasarov: U početku Dana hrvatskoga jezika

0

Hrvatski pravopis nije za loptanje

U tiskanom izdanju Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2012. godine Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školske knjige susrećemo riječi pogrješka (str. 512.), strjelica (str. 742.), uvrjeda (str. 847.), vrjednovatelj (str.876.) i sl. U mrežnom pak izdanju istoga Školskoga rječnika IHJJ-a iz 2019. piše pogreška, strelica, uvreda, vrednovatelj, dok u pravopisnom rječniku tiskanoga i mrežnoga izdanja Hrvatskoga pravopisa iz 2013. stoji pogreška <pogrješka> (str. 360.), strelica <strjelica> (str. 426.), uvreda (nema – uvrjeda) (str. 457.), vrednovatelj <vrjednovatelj> (str.466.).

Bagdasarov jezik 1 1

U Proslovu mrežnoga izdanja Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2019. čitamo: „Mrežno izdanje Školskoga rječnika hrvatskoga jezika usklađeno je s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljenim 2013. godine. <…> Sinonimi i antonimi koji nisu normativno preporučljivi (koji se u rječniku obrađuju tako da uz njih stoji uputnica v.) donose se u zagradama.“(Školski rječnik, 2019.). Ako je mrežno izdanje Školskoga rječnika zaista usklađeno s Hrvatskim pravopisom iz 2013., tada bi trebalo biti: pogreška <pogrješka>, strelica <strjelica>, vrednovatelj <vrjednovatelj> jer u Institutovoj normativnoj pravopisnoj hijerarhiji i jedna i druga inačica pripadaju normi hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika, s razlikom da je jedna preporučena (pogreška, strelica, uvreda, vrednovatelj), a druga dopuštena (pogrješka, strjelica, uvrjeda, vrjednovatelj).

Bagdasarov jezik 1 2

U tiskanom i mrežnom izdanju Školskoga rječnika IHJJ piše: dvotočje sin. (dvotočka) (str. 116.), trotočje sin. (trotočka) (str. 799.), dok je u pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ obratno: dvotočje > dvotočka (str. 209.), trotočje > trotočka (str. 445.). U tiskanom izdanju Školskoga rječnika u primjerima uz natuknice baš i gotovo nalazimo: Baš ne ću! (str. 25.) i Ne ću ići u kino …(str.151.), ali u mrežnom izdanju istoga Školskoga rječnika: Baš neću i Neću ići u kino… . U tiskanom i mrežnom izdanju Školskoga rječnika zapisane su imenice nahod, nahodče, nahodčad (str.346.; Školski rječnik),a u Institutovu pravopusu samo – nahoče, nahočad (Hrvatski pravopis, 2013., str.303.). Natuknice su u proturječju, premda su urednici (mrežnoga izdanja) i autori obaju priručnika isti. Nije jasno, što je zaista normativno „prihvatljivo i preporučeno”, a što „normativno manje prihvatljivo ili neprihvatljivo i dopušteno”? Kao posljedica mijenjanja pisanja je iza pokrivenoga r (uvrjeda > uvreda) u mrežnom je izdanju Školskoga rječnika netočan abecedni red, primjerice, u natuknicama: „uvrijediti, uvreda”, namjesto –„uvreda, uvrijediti”(Školski rječnik, 2019.). Sastavljači školskih priručnika često mijenjaju svoje rješenje i sve to katkad izgleda kao odraz „dosljedne nedosljednosti”. Između objavljivanja Školskoga rječnika IHJJ iz 2012. i Hrvatskoga pravopisa istoga izdavača iz 2013. protekla je godina dana. Tijekom jedne godine sastavljači tiskanoga i mrežnoga izdanja Školskoga rječnika mijenjaju pravopis. Posljedica je toga – stvaranje normativne nedosljednosti.

Bagdasarov jezik 1 3

Uzgred budi rečeno, u tiskanom i mrežnom izdanju Institutova pravopisa u rubrici Pisanje riječi iz stranih jezika možemo pročitati sljedeće: „Ako se pojavi u hrvatskome tekstu, stranu riječ treba, kad god je to moguće, zamijeniti hrvatskom riječju ili svezom: attachment – privitak; bookmark – straničnik; bypass – premosnica; call-centar – pozivni centar; copyright – autorsko pravo; e-mail – e-pošta, e-poruka, e-adresa ; donor –darivatelj; futsal – mali nogomet; header – zaglavlje; jackpot – glavni zgoditak; pacemaker – srčani stimulator; printer – pisač; remake – prerad(b)a; rent-a-car – iznajmljivanje automobila; revival – oživljavanje; software – programska podrška; stage – pozornica; summit – sastanak na vrhu.” (Hrvatski pravopis, 2013., str. 67.; Hrvatski pravopis). Dobro je napisano, samo nije sasvim jasno u kakvom je odnosu navedeno prema školskom pravopisu i na koji način školarac pa i porabnik (korisnik) to može ostvariti „ako se pojavi u hrvatskome tekstu strana riječ”? Izbrisati je ili ispraviti u tekstu na domaću? Je li školski pravopis namijenjen lektorima ili pak školarcima osnovne i srednje škole? Koliko često nastavnik hrvatskoga jezika susreće navedene, većinom strukovne strane nazive, u školarca? Obično se u pravopisima ne navode upute kako i što je bolje ili što treba prevesti na materinski jezik jer to je predmet jezičnih savjetnika.

U Izjavi Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa IHJJ u povodu Izjave Razreda za filološke znanosti HAZU od 23. travnja 2013. godine između ostaloga piše: „Publikacije Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, terminološka baza Struna i Školski rječnik hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje doista su pisani u skladu s rješenjima dosadašnjih pravopisa. U tom smislu Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje najjasnije se očitovao o tome da treba poštovati pravopisna rješenja koja su na snazi. Međutim, postane li Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje službeni, lako će se izmijeniti doista mali broj pravopisno neusklađenih natuknica i naziva (riječ je uglavnom samo o nekim riječima s pokrivenim r).” (Izjava Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa). Poštujemo li vlastita normativna pravopisna rješenja ili „rješenja koja su na snazi”? Mijenja li se norma hrvatskoga jezika ovisno o administrativnoj preporuci ? Treba li sastavljati novi pravopis ako u njem „doista mali broj pravopisno neusklađenih natuknica i naziva” i tiču se „uglavnom samo pojedinih riječi s pokrivenim r ” ? Treba pri tom uzeti u obzir da u jeziku i jedne i druge inačice, uključujući pravopisna rješenja Institutova pravopisa, pripadaju normi hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika.

Bagdasarov jezik 1 4

Ima li kraja tom stalnom loptanju hrvatskim jezikom? Izgleda da svaki novi izvanjezični val sa sobom donosi i pravopisne promjene. Hoće li možda koje novo ravnateljstvo odlučiti o sastavljanju najnovijega pravopisa sa strjelicom, grješkom, uvrjedom ili ne ću? Treba li zbog sitnih pravopisnih dvostrukosti ponovno mijenjati pravopis i koliko puta? Hrvatski pravopis nije lopta za nabacivanje amo-tamo, niti bi se pravopisna pravila trebala olako prekrajati.

Artur Bagdasarov/Jezik, br.1., 2021/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara