Tipično perfidno „pomirbeno“!

0

 

 

Novi patrijarh srpski Porfirije posjetio je Majske Poljane i Glinu, u prvom pastirskom pohodu na dužnosti 46. patrijarha SPC-a. On je pritom citirajući nedavnog preminulog „antiratnog junaka“ Đorđa Balaševića onako usput poručio žrtvama nedavnog potresa: “Računajte na nas“. No  “Računajte na nas“ po svom je sadržaju i poruci zapravo ratnička pjesma; u njoj se čekaju  “nove ofanzive“ i veliča zločinac J. B. Tito, kojemu se poručuje da su i rockeri i mladi za nj i  za nove bitke – spremni. 

Dan nakon toga posjetio je Jasenovac. Njegov domaćin, nadležni pravoslavni biskup Jovan, izjavio je uoči dolaska patrijarha Porfirija: „Dva krila identiteta srpskog naroda, jedan je kosovski, a drugi jasenovački, to je ono što određuje naš narod i našu Crkvu i to je ono što patrijarh Porfirije prepoznaje, on dolazi i poručuje cijelom našem narodu gdje je naš identitet“. 

U Jasenovac su došli slušati Porfirija član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, nekoliko stotina vjernika iz Hrvatske i Republike Srpske i velik broj novinara srbijanskih i ostalih medija. Patrijarh je istaknuo da su se oni koji su u Jasenovcu učinili  “najmonstruoznija zla ispisali iz svakog naroda“ i  “upisali u neljude“. 

Milorad Dodik rekao je kako je „veoma važno“ da Porfirije posjeti Jasenovac zbog „činjenice da je ovdje stradao srpski narod, a istina skrivana mnoga desetljeća“ i zato što je „otkrivanje te istine trajni svakodnevni zadatak svih nas, jednako kao i zahtjevi molitve za pomirenje, razumijevanje i miran suživot svih ovdje“, dodao je Dodik. 

Dakle, „ništa novo ispod sunca“. Samo podjela uloga. Ono što ne smije reći Porfirije, reći će episkop Jovan, a ono što nije rekao do kraja episkop Jovan, to će nadopuniti Dodik ili tko drugi. Koktel jugoslavenstva i velikosrpstva pomiješan s mitomanijom, „antiratnim“ pjesmuljcima i slatkorječivim univerzalnim mirotvornim dodatcima. I mnogi Hrvati popiju taj koktel a da nisu ni svjesni što je u njemu smiješano. Uostalom, nije li Hrvatima-jugoslavenima to je uvijek bilo „nacionalno piće “ koji su uvijek sa zadovoljstvom pili i još ga nudili drugima.

A biskup Škvorčević tamo „ekumenistički“ sluša svog brata u vjeri kao da mu je došao papa i šuti k’o zaliven. Kao da ne kuži povijesnu mitomaniju ni potvrđivanje svesrpske spremnosti za neke buduće bitke, „instituticinalne i vanistitucionalne“, kako ih je blagoizvolio navijestiti Slobodan Milošević govoreći pred „milion“ Srbalja na Vidovdan, 18. lipnja 1989. na kosovskom Gazimestanu, u jeku „dokazivanja“ da je Kosovo („i Metohija“) srbsko i da će tako zauvijek i ostati.

Usput se mora primijetiti, da jedan od čina današnje svojevrsne rehabilitacije Miloševića i „vaninstitucionalnih“ bitaka koje je on nedvojbeno najavio dolazi ni manje ni više nego sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti:

 

 

U tom radu objavljenom prije nešto više od jedne godine ublažava se odgovornost S. Miloševića, njegove „(iz)vaninstitucionalne“ bitke re-interptretira se kao benigan metaforičan izraz („ubi nas, bre, jaka metafora!“), a pritom se „velikodušno“ ni Tuđmanov govor na I. Općem saboru ne žigoše kao „ustaški“, nego kao – sukladan programu HDZ-a.

Tipično perfidno „pomirbeno“, sve skupa.

Očito još imamo dosta posla ako ne želimo da se „crna legenda“ i njezine izvedenice uspješno prenesu u sadašnjost i budućnost, sa svim odatle proizlazećim posljedicama. 

(MO)/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara