Darko Daran Bašić: Zahvala darovateljima!
Vrijeme:2 min, 53 sec
U siječnju 2016. god. moj prijatelj brigadir HV-a Ilija Vincetić je zatražio broj moga računa s banke i uplatio je na njega novce i doslovce je rekao ovo je za tebe potroši na sebe “propišaj ” radi što hoćeš samo se uvrijediti nemoj ovo je jednostavno dar.
Pisali smo po facebooku i ja sam tada rekao da ću napraviti portal. I krenuli smo s portalom Hrvatsko nebo. I tako, mnogima se portal svidio, ljudi su portal pomagali, slali priloge da se portal održi, slali kolumne. No mnogima se portal i nije svidio pa su ga rušili, brisali fb stranice portala, gasili moje profile, prijetili tužbama ali mi smo išli dalje i po svome.
Branitelj sam, pripadnik Druge gardijske brigade HVO-a “UZP-ovac” sa Spomenicom Domovinskog rata i medaljama Ljeto i Oluja i invalid od 1996. Malo po malo nama “UZP-ovcima” su prava smanjivali. Ja sam sa svojih 50 % (oboljenje pluća, nesanica, PTSP) primao 108 km (50 eura) Došao je i prosinac 2016. i meni “čestitka” za Božić. Federalno ministarstvo branitelja/boraca mi je oduzelo i tu invalidninu jer se navodno nisam odazvao na tko zna koju po redu reviziju. A poziv za reviziju mi nikada nisu uručili jer navodno nisu imali adrese. Uzeo sam odvjetnika i sve predao na sud. I godinama čekao da bi 2019. godine napokon došla pravomoćna presuda u moju korist. Ministarstvu se nalaže da me ponovo pozove na “komisiju” i da mi vrate prava. Do danas to nije učinjeno.
Nekoliko mjeseci je trajalo da me žena preko svoga zdravstvenog (jedina je ona u obitelji radila) osigura. I to baš u vrijeme corona krize. I to je trajalo mjesecima. Negdje u srpnju mjesecu u stanu 2020. sam ostao bez zraka kćerka me nekako ubacila u auto i završio sam na hitnoj a onda i u urgentnom centru Sveučilišne kliničke bolnice Mostar gdje su mi doslovce spasili život. No završio sam na aparatima i sada bez koncentratora kisika ne mogu nigdje. Imam otežano disanje i bez dobrih aparata koji bi disanje pojačali ne bih bio doživio da ovo sada pišem.
Prvo su mi hrvatski prijatelji nesebično novčano pomogli da dođem do kućnog koncentratora kisika, do lijekova i drugih pomagala. A neki su pomogli i šaljući mi ponešto od potrebnoga.
Sada su mi hrvatski prijatelji, pripadnici “neprijateljske emigracije” iz dijaspore u Njemačkoj uplatili i na moju adresu naručili ovaj pokretni koncentrator kisika, koji je jučer i stigao u moj stan u Mostaru, i koji se može vidjeti na priloženom videu i fotografijama.
Taj novi pokretni koncentrator bit će mi biti velika pomoć da mogu izaći van i biti na zraku i na suncu, pa i sjesti u auto i odvesti se kamo treba. Zato što bez aparata ne smijem biti, već mjesecima ne izlazim van, što je jako teško podnositi, uz više sati na cjevčicama i uz redovne teške bolove i nesanicu.
No ne želim se ovdje žaliti, nego najiskrenije zahvaliti svima koji su mi pomogli, a koji ne žele da im javno spominjem imena. Velika im hvala!!! I neka prema njima dragi Bog bude milosrdan kao što su oni bili i jesu prema meni. Svima veliki hrvatski, kršćanski i ljudski pozdrav!
Darko Daran Bašić
