Hrvatska sposobnost održavanja nije od jučer

Kad hrvatski čovjek gleda sve unutarnje i vanjske silnice koje na različite načine ugrožavaju hrvatsku državnost i budućnost hrvatskog naroda, mora stati i duboko se zamisliti te se odlučiti hoće li se aktivno ili makar pasivno uključiti u obranu ili će jednostavno kapitulirati. 

Ovi redci upućeni su onima koji aktivno brane državu i narod unatoč svim poteškoćama. Brane ih iznošenjem činjenica koje opovrgavaju laži što se godinama sustavno šire na štetu ugleda hrvatske države i hrvatskog naroda: potvrđujući da je hrvatski narod spontano prihvatio i četiri godine branio svoju državu i sebe od velikosrbijanske agresije srcem, umom i životima; čuvajući vrijednosti naših ljudi i ljepotu naše zemlje; suprotstavljajući se onima koji žele ucijepiti u narodnu dušu besperspektivnost, tugu i strah; braneći hrvatsko ime, ponos i identitet; braneći ih od onih koji obescjenjuju to što je naše. Brane ih na tisuću načina jer su svjesni da se država i narod brane neprestano, da su u tu obranu ugrađene svi naraštaji koji su nam prethodili.  

Na temelju naše povijesti imamo razloga vjerovati da ćemo uspjeti obraniti i državu i narod. To je lijepo formulirao bivši diplomat Darko Bekić: 

„Bez patetike, smatram se izuzetno sretnim i počašćenim što sam svjedočio, pa i sudjelovao u stvaranju hrvatske države, nakon tisućljetne borbe hrvatskog naroda za slobodu i suverenost. Iz svega doživljenog i proučenog, zaključio sam da je hrvatski narod pokazao genijalnu sposobnost preživljavanja, održavanja. Mi definitivno nismo veliki ili predvodnički narod, ali smo svjetski pobjednici u ’disciplini’ nacionalnog održanja i preživljavanja.

Nama su vladali susjedni, veći, politički moćniji i iskusniji narodi, ali su svi oni propali ili bili skršeni u svojim povijesnim ambicijama: Venecija, koja je stoljećima vladala Dalmacijom, nestala je, Osmansko carstvo, osim što je duboko zadrlo u povijesne hrvatske zemlje, na kraju se svelo na Anatolijski poluotok, Habsburška Monarhija svedena je na Austriju, Mađari su izgubili dvije trećine svojeg kraljevstva „od Karpata do Jadrana“, a Srbija koja je od 1918. do 1990. godine vladala od Tršćanskog zaljeva do Kajmakčalana, svedena je danas na ’beogradski pašaluk’.

Za razliku od njih, Hrvatska je – kako mi jednom reče predsjednik Tuđman – ’željeznim škarama’ obrambenog Domovinskog rata ’izrezala’ svoju državu i zauvijek je utisnula u političku kartu Europe. Činjenica jest da je Republika Hrvatska manja i od Tomislavova kraljevstva i od Banovine Hrvatske i od NDH, ali je ’svoja i na svome’!”

(MO)/Hrvatsko nebo